Koronavirus gubi 90 posto svoje sposobnosti da nas zarazi unutar 20 minuta nakon što se prenese zrakom s tim da se većina gubitka događa unutar prvih pet minuta, sugeriraju prve simulacije sposobnosti virusa da preživi u izdahnutom zraku.
Istraživanje ponovno naglašava važnost fizičkog distanciranja i nošenja maski, mjera koje su vjerojatno najučinkovitije sredstvo za sprječavanje infekcije. Provjetravanje prostora, iako je i dalje važno, vjerojatno igra manju ulogu.
“Kada se udaljite, ne samo da se aerosol razrjeđuje, već je i virus manje zarazan jer je virus izgubio infektivnost, rekao je profesor Jonathan Reid, direktor Centra za istraživanje aerosola Sveučilišta u Bristolu i glavni autor studije.
Do sada su se pretpostavke o tome koliko dugo virus preživljava u malim kapljicama u zraku temeljile na studijama koje su uključivale raspršivanje virusa u zatvorene posude zvane Goldbergovi bubnjevi, koji se rotiraju kako bi virus zadržale u zraku. Koristeći ovu metodu, američki istraživači su otkrili da se infektivni virus u zraku ipak može otkriti i nakon tri sata. Ipak, takvi eksperimenti ne repliciraju točno ono što se događa kada kašljemo ili dišemo.
Umjesto toga, istraživači sa Sveučilišta u Bristolu razvili su aparaturu koja im omogućuje da generiraju određeni broj malih čestica koje sadrže virus i koje levitiraju između dva električna prstena od pet sekundi do 20 minuta, tijekom kojeg vremena se kontrolira temperatura, vlažnost zraka i intenzitet UV zračenja u okolišu.
Studija, koja još nije recenzirana, sugerira da virusne čestice, koje napuštaju relativno vlažne i ugljičnim dioksidom bogate uvjete pluća, brzo gube vodu i suše se, dok je prijelaz na niže razine ugljičnog dioksida povezana s brzim porastom pH vrijednosti. Oba ova čimbenika ometaju sposobnost virusa da inficira ljudske stanice, ali brzina kojom se čestice suše varira ovisno o relativnoj vlažnosti okolnog zraka.
Kad je vlažnost bila manja od 50 posto, slična relativno suhom zraku u mnogim uredima, virus je izgubio svoju infektivnost unutar 10 sekundi, a nakon toga zaraznost se smanjivala sporije, ali je bila postojanija.
Pri vlažnosti od 90 posto, što je otprilike jednako parnoj ili tuš kabini, pad infektivnosti bio je postupniji, 52 posto čestica ostalo je infektivne nakon pet minuta, a 10 posto ostalo ih je zarazno nakon 20 minuta.
Međutim, temperatura zraka nije utjecala na infektivnost virusa, što je u suprotnosti s uvriježenim uvjerenjem da je prijenos virusa niži na visokim temperaturama.
“To znači da ako se danas nađem s prijateljima u pubu, primarni rizik će vjerojatno biti da prenesem virus svojim prijateljima ili da moji prijatelji virus prenesu meni, nego da se virus prenese od nekoga s druge strane prostorije”, rekao je Reid. To naglašava važnost nošenja maske u situacijama kada se ljudi ne mogu fizički distancirati, dodao je.
