Danas je Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Djeca s
poteškoćama, s određenim invaliditetom, imaju velike poteškoće s
online nastavom za vrijeme pandemije. Za neke od njih nastava ove
vrste je nemoguća, neprihvatljiva.
Razgovarali smo s Ivom Tadić, predsjednicom Udruge pomoćnika u nastavi. "Točnog podatka koliko je djece s posebnim potrebama nema, brojka je odokativna. U djecu s posebnim potrebama spadaju i djeca s teškoćama kao i darovita djeca o kojima se uopće ne govori", rekla je, pa nastavlja:
"Ukoliko govorimo o broju djece odnosno učenika s teškoćama koji pohađaju školu, a imaju teškoće ima ih oko 6000. Brojimo oko 4300 pomoćnika u nastavi, neki rade s dvoje do troje učenika. No, nemojmo zaboraviti i učenike koji imaju teškoće koje nisu definirane, nemaju pomoćnika u nastavi ali imaju podršku stručnih timova u školi. S toga možemo reći da se govori o velikom broju, a sustav kao takav nema dobre temelje i neprepoznaje brojku. Godinama se govori o registru osoba s invaliditetom, nema ga. Kroz izvješce ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom govori se o preko pola milijuna osoba, odnosno 12,5% ukupnog stanovništva RH", kaže nam.
Nastava na daljinu, ali i u školi je izazov
Nastava za učenike s teškoćama je izazovna, govori nam: "Za neke je i neprihvatljiva. Primjerice, ukoliko govorimo o učenicima iz spektra autizma čija je koncentracija i pažnja kratka postavljam pitanje: "Kako će oni pratiti online nastavu, na koji način mogu sudjelovati?" - Nikako!!". S takvim učenicima idu po sistemu da pomoćnik uz određenu suglasnost radi kući, materijali se šalju na e-mail, prepisuje se gradivo te pripomaže u realizaciji postavljenih zadataka.
"Kakva su pravila u školama, što osnovnim i srednjim, ali i vrtićima što se tiče koronamjera?", pitali smo Ivu Tadić: "Pravila su različita i ima puno ustanova gdje nismo dosljedni. No, o tome treba vidjeti s ravnateljima koji su nadležni za provedbu mjera. Da, učenici s teškoćama nose maske i vezire. Peru ruke, imaju svoje papuče kao i sami pomocnići u nastavi. Radimo sve što i ostali. Većinom nemamo distancu. Naravno, pomoćnici će zagrliti svog učenika, primit će ga za ruku jer imamo djecu koja to zahtjevaju". Ne mogu za sve vrijediti ista pravila.
Nažalost ova djeca su nevidljiva
Svi učenici, a pogotovo ovi, puno "gube" u ovakvom obliku nastave. Ovo im je puno izazovnije i zahtjevnije. "Budimo iskreni i priznajmo - nažalost, takva djeca su nevidljiva. Dobivaju prilagođene udžbenike puno kasnije nego što godina krene, neki nisu nikada niti dobili udžbenike. Također imamo povratnu informaciju da dosta roditelja i nastavnika ne zna da takvi udzbenici postoje. Imamo nastavnika koji daju plan ploče i prilagođavaju materijale. Oni su u manjini".
Pomoćnici su rođeni spremni, za njih nema neočekivanog. Bitno je da svaki učenik ima stalnog pomoćnika. Ima svakakvih nastavnika, kaže nam - onih kojima je uvijek sve teško, onih koji su se odlično snašli.
Ostali učenici i roditelji velika su podrška
Kako ostali učenici reagiraju na svoje kolege? "Podrška su. Nije im se svidjela online nastava koju smo imali u proljeće. Svaki učenik s teškoćama ima podršku svog razreda i zajedno koračamo kroz ovo izazovno razdoblje".
Za kraj je poručila kako je bitno na vrijeme upoznati ostalu djecu u razredu s teškoćom njihovog prijatelja/ice. "Smatram da bi škole to trebale prepoznati i same to prihvatiti kao dobru ideju te sudjelovati u tome. Većinom su takvi razredi puni senzibiliteta, emocija, podrške, razumijevanja... Učenici se razvijaju u jako kvalitetne osobe koje drugačije gledaju na teškoće i osobe kojih je nažalost danas sve više. Sve se to dobro savladava".
