Kada je američki Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti (CDC) prošlog mjeseca objavio nove smjernice za nošenje maski, naveli su da se 'manje od 10 posto' prijenosa covida-19 događa na otvorenom, piše New York Times. Brzo je to postala "ljestvica" učestalosti zaraze izvan zatvorenog prostora - ipak, ta brojka uvelike zavarava.
Čini se da se djelomice temelji na pogrešnoj klasifikaciji nekog prijenosa Covida koja se stvarno dogodila u zatvorenim prostorima (kao što je objašnjeno u nastavku). Pitanje je i krajnji oprez dužnosnika američkog Centra za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti da su ljestvicu stavili "tako visoko" - 10 posto. Dr. Muge Cevik, virolog sa Sveučilišta St. Andrews tvrdi kako je ta granica "veliko pretjerivanje" i da je udio prijenosa koji se dogodio na otvorenom ispod 1 posto, a može biti i ispod 0,1 posto.
Osim toga, čini se da su rijetki slučajevi vanjskog prijenosa koji su se doista dogodili, gotovo svi uključivali mjesta s gužvama ili bliski razgovor. Reći da se manje od 10 posto prijenosa covida događa na otvorenom, slično je tvrdnji da morski psi napadaju manje od 20.000 kupača godišnje - zapravo je stvarna brojka napada morskih pasa 150. Istina, ali i zavaravanje, tvrdi NY Times.
CDC kaže da bi necijepljeni ljudi trebali nositi maske u većini vanjskih okruženja, a cijepljeni ljudi na 'velikim javnim okupljanjima'; ljetni kampovi trebali bi zahtijevati od djece da nose maske gotovo 'u svako doba'. Ove bi preporuke imale veće utemeljenje u znanosti kad bi se negdje blizu 10 posto prijenosa covida doista događalo na otvorenom - ali, ne događa se.
Zašto su rekli onda 10 posto?
Ako pročitate istraživanje koje je CDC citirao u obranu granice od 10 posto, primijetit ćete nešto čudno, navodi NYT. Vrlo velik udio navodnih slučajeva prijenosa na otvorenom dogodio se u jednom okruženju: na gradilištima u Singapuru.
U jednoj studiji, 95 od 10.926 slučajeva prijenosa širom svijeta klasificirano je kao prijenosi na otvorenom; svih 95 je s gradilišta u Singapuru. U drugoj studiji, četiri od 103 slučaja klasificirana su kao otvoreni; opet, sva četiri su s gradilišta u Singapuru.
Podaci o Singapuru izvorno potječu iz tamošnje državne baze podataka. Ta baza podataka ne kategorizira slučajeve s gradilišta kao prijenos na otvorenom, rekao je Yap Wei Qiang, glasnogovornik Ministarstva zdravstva, već kao prijenos na radnom mjestu.
Jesu li škole otvoreni prostor?
Kako to da su onda slučajevi iz Singapura klasificirani kako već jesu?
Kad su znanstvenici počeli prikupljati podatke o covidu iz cijelog svijeta, mnogi su odlučili vrlo široko definirati vanjske prostore. Smatrali su da je gotovo svako okruženje koje je kombinacija vanjskog i unutarnjeg prostora - otvoren prostor.
"Morali smo se složiti s jednom klasifikacijom gradilišta i na kraju smo se odlučili za konzervativnu definiciju otvorenog prostora" , rekao je Quentin Leclerc, francuski istraživač i koautor jednog od radova koji analiziraju Singapur.
Drugi rad, objavljen u Journal of Infection and Public Health, ubrojao je samo ove situacije u zatvoren prostor: 'masovni smještajni i stambeni objekti'. Sve sljedeće situacije definirao je kao otvoren prostor: 'radno mjesto, zdravstvena zaštita, obrazovanje, društveni događaji, putovanja, ugostiteljstvo, slobodno vrijeme i kupovina'. Znanstvenici su preferirali širu definiciju jer su željeli izbjeći slučajeve vanjskog prijenosa i sugerirati, pogrešno, da je vani sigurnije. No, i s tom definicijom govorilo se o minijaturnom udjelu zaraženih vani.
U studiji iz Irske, primjerice, udio takvog prijenosa iznosi 0,1 posto. Studija o 7.324 slučaja iz Kine pronašla je jedan slučaj prijenosa na otvorenom (razgovor dvoje ljudi).
Kad je CDC-u poslan upit kako opravdava mjeru od 10 posto, njihov je dužnosnik New York Timesu poslao ovu izjavu:
"Podaci o prijenosu na otvorenom prostoru su ograničeni. Podaci koje imamo podupiru hipotezu da je rizik od prijenosa na otvorenom nizak. 10 posto je konzervativna procjena iz nedavne sustavne analize recenziranih radova. CDC ne može odrediti točnu razinu rizika za svaku aktivnost u svakoj zajednici i ponekad griješi kada je riječ o preporukama nužnih koraka za zaštitu zdravlja. Važno je da ljudi i zajednice razmotre vlastite situacije i rizike i poduzmu odgovarajuće korake za zaštitu svog zdravlja".
