I dok se u Europu vraća staro normalno građani najvećeg
grada u Kini i najnaseljenijeg na svijetu, Šangaja već
treći dan ne mogu nigdje osim na testiranje. Ne rade ljekarne,
trgovine i dostave.
Sada je u Šangaju, s 26 milijuna stanovnika i 8 tisuća
novozaraženih život stao jer je dnevni broj slučajeva jedan
od najvećih zabilježenih u Kini otkako je virus prvi put otkriven
u Wuhanu.
i po danu. I po noći. Nigdje žive duše. U Šangaju je život stao.
Ali ne i testiranja. Ona su gotovo svakodnevna. Iako ne smije, a
ni ne ide nikamo naša glumica Suzana Nikolić
svaki put strahuje od mogućeg pozitivnog testa.
"Tko god je pozitivan dolazi se po njega, odvode tu osobu u
centralnu karantenu koja je jedno ogromno mjesto, ogromna hala u
kojoj je trenutno svih tih oko 8200 ljudi smješteno na nekakvim
vojničkim krevetima", kaže.
Letovi prema Šangaju preusmjereni su u druge destinacije. Nema
napuštanja grada. Većina stanovnika ranije je kupila namirnice, a
dio im dostavlja gradska vlast i pred kućna vrata.
"Dnevna dostava povrća je više od deset tona. Branje počinje u
tri – četiri sata ujutro i dostava je odmah nakon toga kako bi se
osiguralo da najbolje i najsvježije povrće bude dostavljeno",
govori Shen Junlin, voditelj poljoprivrednog
razvoja.
"Ja sam dobila jednu vrećicu sa paradajzima, nekoliko paradajza,
paprika, glavicu zelja i tako. Mislim, dobije se nešto, nije da
ne. Ne mislim da je to neki problem", govori Nikolić.
Ali je problem što nema izlaska ni u šetnju pa ni sa psom. "Ja
sam svoju Milu poslala u boarding school dan prije lockdowna. To
je, ajde recimo, hotel za pse gdje ima sve što joj treba", dodaje
Nikolić.
Za one koji se ne pridržavaju pravila nema popuštanja. Kazna je,
kaže Nikolić, zatvor. Priznaje i da si svako jutro, već tri
tjedna, misli: "samo da mi je doći doma, samo da mi je doći
doma"
Šangaj će u ovom režimu života biti barem još minimalno dva
tjedna. Do tada će ostati ono što je danas - ugašen velegrad.