Medicinska sestra Mirjana Petojević, koja već 13 godina radi u milanskoj Dječjoj bolnici “Vittore Buzzi” ispričala je za Slobodnu Dalmaciju kako u Italiji, koja je najpogođenija koronavirusom u Europi, izgleda svakodnevica zdravstvenih djelatnika i borba s ovom opasnom zarazom.
Sestra Mirjana je u ratu protiv koronavirusa na “prvoj liniji obrane”, a ona je za talijanski narod, zajedno sa svojim kolegama medicinarima iz ostalih dijelova Italije heroj koji se suprotstavio “pošasti 21. stoljeća”.
"U Italiji, sada, kada traje rat protiv koronavirusa, kažu za nas zdravstvene radnike, da smo heroji. Ma, nismo mi nikakvi heroji, to je jednostavno naš posao koji moramo odraditi najbolje što znamo i umijemo, kako bismo pomogli svima onima kojima je to potrebno.
Sada, kada nas trebaju i kada se nalazimo u situaciji, u kakvoj se do sada nitko na svijetu nije našao, sada smo heroji. Međutim, kada nisu ovakve izvanredne situacije, onda nitko i ne pita za nas, kako nam je raditi i koliko stresa, muke i suza donosi naš posao. Ali nije tako samo u Italiji", kazala je Mirjana Petojević za Slobodnu Dalmaciju.
Već je prošla u svom poslu, što mnoge medicinske sestre neće proći u cijelom životu. Između ostalog tri je godine zaredom, po tri tjedna boravila u Eritreji (Afrika), gdje su odlazili talijanski kardiokirurzi kako bi operirali afričku djecu, kojima je bila potrebna operacija srca.
"Mislila sam da su to najstresniji dani u mom žvotu. Znate, kada vidite ispred bolnice u Eritreji oca i majku, koji su svoje dijete nosili nekoliko stotina kilometara, kako bi mu bila obavljena spasonosna operacija srca, onda postajete svjesni života i onoga što on sa sobom nosi. Ti bi roditelji, danima spavali na tlu ispred bolnice očekujući dobre vijesti, kako bi svoje dijete odnijeli kući, ponovno nekoliko stotina kilometara od bolnice.
Međutim, sada, sada kada vidim protiv čega se mi u ovdje Italiji borimo, postajem svjesna da od gorega uvijek postoji gore. Ova situacija u Italiji se ne da ni s čim do sada viđenim usporediti. Kada smo išli u Eritreju, bili smo svjesni svega što nas čeka, a ovdje smo sada bili u potpunosti nepripremljeni za ovaj scenarij. Ovo je “deveti krug pakla,” kaže sestra Petojević.
Navodi i kako na odjelu intenzivne ima oboljelih svih godina.
"Bolest očigledno ne bira. Evo sada kod nas, priključeni na respirator i u induciranoj komi leže dvojica muškaraca, od 43 i 49 godina, kao i dječak od 13 godina. Na svu sreću, svi su oni u dosta dobrom stanju i mislim da ćemo ih uskoro “skinuti” s respiratora. Inače, u prosjeku pacijent kojemu je potreban respirator, na njemu biva “priključen” od sedam do 14 dana", ističe Mirjana opisujući da jednom kad uđe u Intenzivu njegu cijelu smjenu ne izlazi van.
"Nitko ne zna kada bi se situacija mogla početi smirivati. Istini za volju, nešto je u opadanju broj novozaraženih, ali broj smrtnih slučajeva je i dalje izuzetno velik. Govori se da je ovaj tjedan, koji je na kraju najgori i da će se sada brojke početi spuštati.
Nadajmo se, svi smo na izmaku snaga. Ne bojimo se toliko za svoje fizičko zdravlje, već za ono psihičko, da sačuvamo zdrav razum jer nije lako raditi u ovim uvjetima i gledati strašnu patnju koju ljudi prolaze", zaključila je Mirjana Petojević za Slobodnu Dalmaciju.
