Situacija s koronavirusom mijenja se gotovo iz sata u sat, a svaka europska zemlja nosi se s pandemijom na svoj način. Trenutno najpogođenije zemlje u Europi su Italija i Španjolska. Alen Kuščar bio je na putovanju u Španjolskoj kada se virus pojavio u Europi, isprva nije mislio da će se situacija jako uozbiljiti, no sada ne zna hoće li se moći vratiti u Hrvatsku i bi li se uopće trebao vraćati ili ipak pričekati.
Ispočetka podnošljivo
''U Španjolskoj sam već tri mjeseca inspiriran svojom avanturom da proputujem svijet u 5 godina. Kad je počela situacija nije izgledalo tako strašno te sam se maknuo u prirodu, u samoizolaciju da to prođe, ali su me istjerali od tamo. Završio sam na parkingu kraj plaže sa zabranom izlaska iz auta osim odlaska u dućan ili apoteku. Ispočetka je bilo sve nekako podnošljivo, ali kako je vrijeme prolazilo tako su se i problemi gomilali, ostao sam bez plina za kuhanje, ponestalo mi je vode za održavanje higijene i na kraju sama činjenica da sam u autu već par tjedana izluđuje čovjeka'', opisao je Kuščar na Facebooku.
''Odlučio sam krenuti kući neki dan, dobio sam propusnicu od Veleposlanstva, raspitao se malo okolo i u komunikaciji s njima shvatio da to nije 100% garancija da ću bezbrižno proći granice. Negdje je moguće zadržavanje i po par sati ili dana, ili čak karantena jer dolazim iz druge najugroženije države u EU. Dakle počeo sam postavljat pitanja kojim putem krenuti, koliko će me zadržati, koliko je sigurno? Rekli su da krenem i da će mi pružiti podršku, pa ako bude kakvih problema mogu ih uvijek nazvati. Oni su dežurni 24 sata i budu pokušali riješiti, ali ne obećavaju'', dodaje Kuščar.
Rekli su mu kako se kroz Italiju ne može proći i kako mu preostaje do Hrvatske doći samo okolnim putem. Razmišljao je ići kroz par država rutama bez cestarina, no u tom slučaju prijeći će puno više kilometara, a ponegdje i kroz Alpe, što priznaje nije prikladno za njegovo vozilo. No i ruta s cestarinama ga muči, jer bi ga skupo koštala.
''Kako su sada opet granice postavljene i svaka država ima pravo odlučivat hoće li me pustit ili ne, postavljaju mi se pitanja. Lako je izaći iz jedne države, ali pitanje je ući u drugu i koliko će to zadržavanje trajati, ne bih volio da se nad mnom vrše testiranja po par sati ili dana i da budem izložen još više situaciji u kojoj se trenutno nalazimo. Čuo sam iz nekih izvora da su ljudi smješteni u kampovima na granici bez adekvatnih sanitarnih osnova te se mnogi žale na to, neki su gladni i nenaspavani. Ne znam da li je to istina ili nije?'', piše Kuščar.
''Ako pak odlučim ostati ovdje, izložen sam pitanjima. Koliko će to dugo trajati, koliko ja dugo mogu izdržat u autu, a da ne poludim, kako ću se snaći s hranom i sanitarnim potrepštinama, grijanje, kretanje... Nemam ni WC u autu tako da se za sad nekako snalazim. Što će biti ako se to još dodatno zakomplicira u ne znam kojem smjeru?'', zabrinuto se upitao.