Bilo je to točno prije godinu dana, na današnji dan kada se gospođa Wei Guixian, 57-godišnja prodavačica škampi na wuhanskoj tržnici, počela osjećati loše. Nekoliko dana kasnije završila je u bolnici, kao jedna od prvih pacijentica kod koje je potvrđen novi virus.
Naravno da je u Kini slučajeva bilo i prije, ali gospođa Wei je prva službena pacijentica, i wuhanska tržnica je prvo službeno žarište. Nitko lani u ovo doba nije mogao ni zamisliti da će izmet šišmiša uzrokovati neviđenu promjenu cijele planete.
Sve je počelo na tržnici
Da će uništiti ekonomije, zabraniti grljenje, zaustaviti putovanja, ukinuti Olimpijske Igre, Svjetska prvenstva, koncerte i druženja, polarizirati svijet, isprazniti gradove, ograničiti ljudima pravo na kretanje. Da će urede od Novog Zelanda do Islanda preseliti u dnevne boravke. Da će pobiti milijun i pol ljudi. U Kini je prije godinu dana netko zakašljao, i danas je bolestan cijeli svijet.
Sve je počelo na jednom štandu wuhanske tržnice morskih plodova. 10. prosinca prošle godine, Wei, prodavačica škampa počela je kašljati. Nije ni slutila o kakvom se virusu radi, niti da ikakvu ulogu u zarazi igra - šišmiš. Malo su znali i Kinezi, kamoli ostatak svijeta.
Sada znamo da je vlast u Kini zataškavala pojavu novog virusa,
kao i da je slučajeva bilo i ranije, nova istraživanja govore da
se proširio izvan Kine i cirkulirao Italijom već lani u
rujnu.
Covid-19 Kinezi su svijetu prijavili tek zadnjeg dana prošle
godine, ali dugo su tvrdili da se ne prenosi s čovjeka na
čovjeka.
''Pokušali su negirati mogućnost prijenosa s čovjeka na čovjeka, dok jedan visoki dužnosnik to nije dopunio. Dodao je da se prijenos sa čovjeka na čovjeka ne može isključiti. To je značilo da takva transmisija postoji, bez sumnje'', rekao je znanstvenik iz Tajvana Chuang Yin-Ching.
Nedugo kasnije u Wuhanu i drugim žarištima zaraze uvedena je karantena za 60 milijuna ljudi, što je nezabilježeno u povijesti. Ipak, u Europi je trebalo proći još nekoliko tjedana prije nego što se virus uopće počeo spominjati.
Žarišta se pojavila u Europi
''Pa nije blizu. Zvuči prijeteće, ali ne zvuči još loše'', govorio je u siječnju Bernard Kaić.
Vrlo brzo postalo je loše.
''Kineska nova godina nije mogla početi gore. Umjesto slavlja, godina štakora donijela im je neviđene probleme'', izvijestila je Mojmira Pastorčić u Direktovoj emisiji u siječnju.
''Najčešće upute koje nam daju svaki dan je da peremo ruke, minimalno 20 sekundi, da nikako ne izlazimo iz kuće bez maske i da se trudimo uopće ne izlaziti iz kuće'', kazala je tada Tatjana, Hrvatica u Wuhanu.
A onda su se žarišta počela pojavljivati u Europi.
Godinu kasnije - živimo pod maskama
Brojke diljem svijeta krenule su drastično rasti, sve su šokirali prizori krematorija u Bergamu, gdje se nije imalo kamo s lijesovima. Sve je više zemalja uvodilo karantenu, tako i Hrvatska.
''Od ponoći Hrvatska živi u nikad rigoroznijem režimu. Osim što ćete morati držati razmak od najmanje dva metra, na najmanje 30 dana neće biti ama baš nikakvih okupljanja'', rekla je u ožujku RTL-u Danas Ana Brdarić Boljat
I u Hrvatskoj i diljem Europe gradovi su u travnju izgledali kao napušteni, nije se moglo vidjeti troje ljudi zajedno. Tako je ostalo sve do početka svibnja, a onda se s popuštanjem mjera premijer malo zaletio.
''Hrvatska je pobijedila Covid-19. Ova Vlada je pobijedila Covid-19, mi smo savladali epidemiju'', rekao je u svibnju premijer Plenković.
Ljeti se situacija smirila. Neki su, pa tako i Hrvatska,
poduzimali kalkulirani rizik pa puštali desetke tisuća stranaca
kako bi se izvukla kakva-takva turistička sezona. A onda je
udario drugi val, najsnažnije u Sjedinjenim Državama, Indiji,
Brazilu, Rusiiji, ali i Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i
Španjolskoj. Do sad se zarazilo više od 69 milijuna, gotovo
milijun i pol ljudi je umrlo. Bez strogih mjera sve do nedavno,
posljednjih dana u europskom je vrhu upravo Hrvatska.
Godinu dana kasnije živimo pod maskama, u zatvorenom svi, mnogi i
na otvorenom...
nemamo gdje popiti piće niti pojesti večeru izvan vlastitog
doma. Osim najbližih gotovo nikoga ne dodirujemo, rukujemo se
šakom ili laktom, a u predblagdansko vrijeme kada su gradovi
uvijek puni - evo i sada na ulicama i trgovima ljudi ipak ima.
Ne samo zbog najveće globalne recesije u posljednjih sto godina, pandemija je već ostavila posljedice, primjećuju sociolozi, ali kažu da nije prva, a po svemu sudeći, ni posljednja.
''Kad se sjetimo samo španjolske gripe, nakon nje se život nastavio. Treba neko vrijeme, ovo vrijeme traje, čini nam se da traje puno dulje nego što traje. Mnogi vole reći da su sve krize nekako i prilike. I ova kriza može biti prilika da naučimo da moramo biti solidarni'', rekao je Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Život se tako danas u Wuhanu gotovo posve vratio u normalu, čak i ona ista tržnica s koje je Covid krenuo u svijet, radi kao i prije, ali se sve drugo svugdje promijenilo pa tako ovog Božića na tržnici u Boliviji masku i vizir nosi čak i Isus Krist.
