Drevni hebrejski tekstovi su puni referenci i predviđanja povezanih s bogom Molochom kojemu su djeca bila žrtvovana za opće dobro.
Sada, stoljećima kasnije, među nama se javljaju oni koji zagovaraju žrtvovanje starih i slabih drugom lažnom bogu: globalnoj ekonomiji.
Upravo je to linija razmišljanja koja proganja američko društvo u jeku krize koronavirusa, piše The Guardian.
Republikanci, konzervativni ekonomisti, nekavalificirani sveznalice, pa čak i 73-godišnji predsjednik SAD-a, smatraju da je ekonomski udarac, koji je logična posljedica pokušaja borbe protiv širenja zaraze, previše skup samo da bi se spasilo nekoliko milijuna najranjivijih pripadnika društva.
Ekonomist sa Sveučilišta u Chicagu Casey Mulligan, koji je bio i Trumpov savjetnik, izjavio je za New York Times da će prekid ekonomske aktivnosti - da bi se usporio virus - prouzročiti više štete nego da se ništa ne poduzme. On preferira da se izvažu i troškovi i dobrobiti spašavanja ljudskih života.
"To je kao kad otkrijete da seks može biti opasan. Nećete reći ljudima da se više ne bi trebali seksati, nego biste im trebali objasniti kako da imaju odnose uz manje opasnosti", rekao je Mulligan.
Zatim je američki predsjednik Donald Trump u utorak 24. ožujka izjavio da želi da sva poduzeća i tvrtke normalno funkcioniraju do 12. travnja.
"Ovaj lijek je gori od problema", izjavio je Trump.
Izjava je to koja je potpuno nemoralna i iznimno glupa. Nažalost, to je uobičajen tok misli onih koji ne vide dalje od svojih portfelja dionica i udžbenika ekonomije.
Takvo razmišljanje tijekom trenutne globalne situacije je savršen primjer uznemiravajuće ideologije koju zagovara previše pojedinaca koji imaju moć i utjecaj u svijetu.
Ekonomizam je sustav uvjerenja prema kojem se sve može pojednostaviti na modele i krivulje. Ono što takvom sustavu promiče jesu složenost, povijesna slučajnost i duboka snaga ljudske emocije.
Postaviti lažni izbor između, s jedne strane, ''usporavanja'' ekonomije i spašavanja milijuna ljudi i, s druge strane, oživljavanja gospodarstva pod cijenu žrtvovanja milijuna ljudi zanemaruje ključnu činjenicu: globalna ekonomska depresija potaknuta smrću milijuna ljudi u SAD-u, Europi, Aziji, Indiji, Meksiku i Brazilu bila bi - nezamisliva.
Godinama (nakon toga) nitko ne bi trgovao: zbog tugovanja, straha od zaraze, društvene traume i nemira u društvu.
Treba imati na umu da neke države i dalje ne shvaćaju ozbiljnost problema, primjerice Meksiko i Brazil.
Indija je tek ovog tjedna zabranila letove i ograničila izlaske iz kuće, ali milijuni Indijaca nemaju gdje skladištiti hranu niti imaju mogućnost udaljiti se od zaraženih.
Iz američkog Centra za kontolu zaraznih bolesti objašnjavaju da rizična grupa nisu samo stariji nego i svaka pretila osoba, osobe s dijabetesom, visokim tlakom, osobe pozitivne na HIV, svi koji su prošli liječenje od raka, asmatičari i pušači.
Ti faktori su česti među siromašnim Amerikancima, a oni pokrivaju sve dobne kategorije.
Uskoro će bolnice biti pretrpane oboljelima od koronavirusa, a izmoreni će liječnici zbog manjka resursa morati birati tko će preživjeti, a tko umrijeti.
Ekonomska depresija će doći bez obzira na to koliko ljudi umrlo, samo je pitanje koliko će snažno udariti.
To nije pitanje mladih protiv starih ili siromašnih protiv bogatih, iako je to klasična priča političkog konflikta u Americi, već je to pitanje: svi protiv svih ili, ako tako izaberemo: svi za sve, piše The Guardian.
