Desetogodišnji rad na izradi cjepiva skraćen je na desetak mjeseci i pritom nije bilo prečica u njegovu stvaranju, testiranju ni proizvodnji, piše BBC. To zvuči kontradiktorno i navodi mnoge da se zapitaju kako možemo biti sigurni da je oksfordsko cjepivo sigurno s obzirom na to da je stvoreno tako brzo.
Ovo je priča o tomu.
Dijelom je rezultat sretnih okolnosti, ali i briljantnog uma znanstvenika, a porijeklo istodobno vuče iz lekcija naučenih za vrijeme smrtonosne epidemije ebole i 'šmrcavog' nosa čimpanze.
U ovoj su priči znanstvenici prešli zanimljiv put - od toga da za istraživanje nisu imali ni novčića na početku do toga da su letjeli privatnim zrakoplovima na kraju. Ali najveća je zabluda da je rad na cjepivu počeo u vrijeme kad je izbila pandemija.
Bolest X
BBC podsjeća da je najveća epidemija ebole u svijetu, koja je trajala od 2014. do 2016. bila prava katastrofa. Reakcija je bila prespora, zbog čega je od njezinih posljedica umrlo 11.000 ljudi.
"Svijet je trebao biti puno spremniji", rekla je prof. Sarah Gilbert, glavna kreatorica oksfordskog cjepiva. Tijekom međusobnih optužbi koje su uslijedile, skovan je plan o tomu na koji se način odnositi prema sljedećoj velikoj epidemiji.
Gilbert kaže da je na kraju popisa poznatih prijetnja bila "bolest X" - zlokoban naziv za novu, nepoznatu infekciju koja će svijet zateći nespremnim.
Institut Jenner koji djeluje pri sveučilištu u Oxfordu, nazvan po znanstveniku koji je izveo prvo cijepljenje 1796., osmislio je strategiju trijumfa nad nepoznatim neprijateljem.
"Počeli smo planirati na koji ćemo način djelovati i kako u najkraćem mogućem razdoblju dobiti djelotvorno cjepivo", ispripovijedala je Gilbert.
Ključan dio tehnologije
Središnji dio plana oksfordskih stručnjaka bio je revolucionarno cjepivo poznato i kao "plug and play" s dva iznimno poželjna svojstva za suočenje s nepoznatim virusom. Naime, bilo je istodobno brzo i fleksibilno.
U konvencionalnim se cjepivima koriste mrtvi ili oslabljeni fragmenti originalnog virusa koji se ubrzigavaju u organizam. No kod njih je problem što je proces njihove izrade vrlo spor.
Zato su oksfordski znanstvenici stvorili ChAdOx ili "Čimpanzin adenovirus Oxford jedan".
Pritom su koristili virus obične prehlade kojim su zarazili čimpanze, a napravili su ga na način da postane temelj cjepiva protiv gotovo bilo koje bolesti.
Cjepivo utemeljeno na ChAdOx1 dobilo je 330 osoba zaraženih bolestima koje su varirale od gripe, preko zika virusa do raka prostate ili jedne tropske bolesti. Bilo je to mnogo prije početka postojeće pandemije.
Virus čimpanze genetski je modificiran kako ne bi izazvao infekciju među ljudima. Zatim se isti virus može ponovno modificirati, ali tako da sadrži genetski obrazac koji će reagirati na način da se imunosni sustav obuči za napad na bilo koju prijetnju. Ta je meta poznata kao antigen.
ChAdOx1 bi se mogao usporediti sa sofisticiranim poštarom mikroskopske veličine, a znanstvenici su tu da mu promijene pošiljku.
1. siječnja
I dok se većina odmarala poslije novogodišnje noći, profesorica Gilbert opazila je zabrinjavajuća izvješća o "virusnoj upali pluća" koja hara kineskim Wuhanom. U roku od dva tjedna znanstvenici su identificirali virus odgovoran za nju, sumnjajući da se može vrlo brzo proširiti po svijetu.
"Spremali smo se za 'bolest X', čekali smo 'bolest X' i tada sam pomislila da je ona upravo stigla", rekla je Gilbert, dodajući da tada ni ona ni njezini kolege nisu znali u kolikoj će mjeri njihov dotadašnji rad, koji je započeo kao svojevrstan test koji je trebao pokazati koliko se brzo može reagirati u ovakvim situacijama i kao demonstracija tehnologije ChAdOx1, postati važan.
Gilbert kaže kako je mislila da će se raditi samo o projektu, da će ona i kolege napraviti cjepivo te da će virus brzo nestati.
No to se nije dogodilo.
Imali smo sreću
Zvuči neobično kad se izgovori, ali čista je sreća što je pandemiju izazvao upravo koronavirus.
Naime, ova je vrsta virusa već pokušala prijeći sa životinja na ljude dvaput u zadnjih 20 godina - SARS koronavirus godine 2002. i Mers koronavirus 2012. To je značilo da znanstvenici poznaju biologiju virusa, da im je poznato kako se on ponaša te da ima Ahilovu petu, svoj "šiljasti protein".
Tu su znanstvenici bili u prednosti.
Šiljasti protein je ključ koji virus koristi da bi ušao u stanice našeg organizma. Znanstvenici su već imali ChAdOx1 za Mers, koji je bio u stanju 'istrenirati' imunosni sustav da prepozna šiljak. Oksfordski tim nije morao krenuti od nule.
Kažu da bi bili u potpuno drukčijoj situaciji da se radilo o potpuno nepoznatom virusu.
Kineski su znanstvenici 11. siječnja objavili i sa svijetom podijelili potpuni genetski kod koronavirusa. Oksfordski je tim sada imao sve potrebno za stvaranje cjepiva protiv covida-19. Trebali su 'samo' ubaciti uputstva za šiljasti protein u ChAdOx1 i bili su spremni za daljnji rad.
Kontrola kvalitete
Kontrola kvalitete nikad nije previše uzbudljiv dio projekta, no znanstvenici ne mogu započeti s cijepljenjem ljudi eksperimentalnim cjepivom dok nisu u potpunosti sigurni da je napravljena po dovoljno visokim standardima.
U svakom stadiju proizvodnog procesa morali su biti sigurni da cjepivo nije kontaminirano virusima ili bakterijama. U prošlosti je to bio dugotrajan proces.
I pošto su ispitivanja na životinjama pokazala da je cjepivo sigurno, istraživači su 23. travnja mogli započeti ispitivanje cjepiva na ljudima.
Test za testom i preskakanje gluposti
Klinička ispitivanja imaju točno određen obrazac:
• Faza jedan - cjepivo se testira na malom broju ljudi da bi se zajamčila njegova sigurnost
• Faza dva - obavljaju se sigurnosni testovi na većem broju ljudi da bi se ustanovilo daje li cjepivo željenu reakciju
• Faza tri - obavlja se veliko ispitivanje na tisućama ljudi kako bi se dokazalo da ih ono uistinu štiti
Od tada je oksfordsko cjepivo prošlo kroz sve faze ispitivanja u kojima je u trećoj fazi sudjelovalo 30.000 dobrovoljaca. Izostale su samo godine gubljenja vremena između svake faze.
Dr. Mark Toshner, koji je sudjelovao u ispitivanjima na lokaciji u Cambridgeu kaže da je zabluda to da je za valjano ispitivanje cjepiva potrebno 10 godina. Za BBC je rekao da najveći dio vremena pritom otpada na "gomilu gluposti."
Pojasnio je da je riječ o procesu pisanja formulara za 'grantove', njihovo odbijanje, ponovno dopisivanje, dobivanje odobrenja za ispitivanje, potom pregovori s proizvođačima i nastojanja da se regrutiraju ljudi za sudjelovanje u ispitivanjima.
Dodaje da u uobičajenim okolnostima ponekad između dviju faza prođe i više godina. Ističe da sigurnost cjepiva u ovom slučaju nije bila na kocki.
Naime, dosad neuobičajena inicijativa brojnih znanstvenika u provedbi ispitivanja, brojni ljudi spremni da u njemu sudjeluju i, naravno, prilična svota novca, otjerali su brojne uobičajene prepreke.
Procjena regulatornog tijela
Istodobno su značajno ubrzani i planovi za dobivanje regulatorne dozvole i proizvodnju cjepiva.
Velika Britanija već ima četiri milijuna doza cjepiva. Oksfordski tim se udružio s farmaceutskim gigantom AstraZenekom, a proizvodnja cjepiva počela je puno prije nego što su stigli konačni rezultati.
Znanstvenici kažu da je u tom trenutku taj potez bio riskantan, no na kraju se višestruko isplatio.
I regulatori, koji obično čekaju završetak ispitivanja, u ovom su slučaju s poslom počeli ranije nego što je uobičajeno.
Oksfordsko cjepivo, poput onih koja su proizveli Pfizer i Moderna stižu u rekordnom vremenu i u trenutku kada su svijetu očajnički potrebna.
