Ariel je gledala svoja dva sina izolirana u odjelu za pacijente zaražene koronavirusom u hongkonškoj bolnici i plakala. Dječaci stari 5 i jednu godinu, oboje bez simptoma, ali s potvrđenim pozitivnim testom, bili su obučeni u majice užetom povezane s krevetom, da bi bili mirni. Oboje su morali imati pelene, čak i petogodišnjak.
Ušla je u sobu i pogledala starijeg sina. "Oboje smo počeli plakati", kazala je CNN-u. Njezina obitelj je iskusila strogu, ali učinkovitu, taktiku sprječavanja širenja koronavirusa u Hong Kongu krajem veljače. Iako je prošlo više od 14 mjeseci od kada su zabilježili prvi slučaj zaraze koronavirusom, cijelo to vrijeme držali su stroge i brojne mjere.
Imaju odlične rezultate, no koja je cijena
Gotovo svi stanovnici po dolasku u grad moraju provesti 21 dan u hotelskoj karanteni na svoj račun. Restorani se zatvaraju u 22 sata, a na plaže se ne smije. Na javnim okupljanjima ne smije biti više od četiri osobe.
Svi koji imaju pozitivan test moraju na 14 dana u bolnicu, a njihovi bliski kontakti u Vladine karantene na dva tjedna. Često Vlada u lockdown stavlja cijele kvartove ili zgrade i tjera sve stanovnike iz njih na testiranje.
Iako život u takvom režimu nije nimalo ugodan, rezultati se ne mogu poreći. Grad od više od 7 milijuna stanovnika zabilježio je oko 11.300 slučajeva zaraze i samo 200 smrti. Onih žestokih zatvaranja, kakve gledamo u svijetu, nije bilo na razini cijelog grada.
Bolnice nemaju dovoljno osoblja za svu djecu
No, nedostatak fleksibilnosti, u nekim slučajevima, kao što je bio onaj i od Aron je stavio roditelje u dilemu: ići u karantenu i poslati svoju djecu same u bolnicu ili im se pridružiti u bolnici i riskirati zarazu.
Ariel im se pridružila dan nakon što su dječaci primljeni u bolnicu i nakon što je sate provela na telefonu kako bi "navodila" zdravstvene radnike i odagnala strahove svog uplakanog sina.
Kada je došla u bolnicu, začudila se što su njezini asimptomatski sinovi vezani uz krevet i imaju pelene. Medicinske sestre su joj objasnile da je to standardna praksa u bolnicama jer nemaju dovoljno radne snage koja bi se brinula za svako zaraženo dijete te da žele smanjiti rizik za osoblje.
"Razumijem protokol. Ali, kao roditelj, smatram da je to neprihvatljivo", kazala je. Ariel je pseudonim jer žena nije željela govoriti pod svojim imenom iz straha kako će se vlasti ponašati prema njezinoj obitelji.
