Procesija Za Križen, izraz pučke pobožnosti stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara, koja se održava već pet stoljeća, održat će se i ove godine, no u njoj će, zbog pandemije koronavirusa, moći sudjelovati 15 ljudi.
Odobravanje procesije od strane Nacionalnog stožera izazvalo je podosta iznenađenja u javnosti s obzirom na cijelu sutaciju. Odluku je na konferenciji Stožera u četvrtak objasnio ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak.
"Točno je da se odobrio tradicionalni događaj koji stanovnicima Hvara strahovito puno znači. Naravno, uz provođenje strogih mjera. Situacija je bila prodiskutirana i donijeta je odluka da se dopusti taj događaj. Propisali smo da može sudjelovati 15 osoba, ne više. S tim da smo im propisali stroge mjere, neće smjeti komunicirati međusobno i morat će biti distancirani. Također, na Hvaru nemamo slučajeva zaraze pa ovakav jedan događaj možemo odobriti", odgovorio je Capak.
Na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine
Posebnost procesije Za Križen je u tome da šest zasebnih procesija kreće istovremeno iz šest župa: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska. Procesije se kreću u smjeru kazaljke na satu i završavaju povratkom u svoju župnu crkvu. Jako je važno da se procesije ne susretnu, što se smatra znakom velike nesreće.
Na čelu procesije nalazi se križonoša koji nosi križ prekriven crnim velom. Čast nošenja križa ponekad se čeka i do 20 godina. Križonošinu pratnju čine jedan pomoćnik (obično član obitelji), nosači torceva (velikih svijeća) i ferala, batistrada, svojevrsni vođa procesije i pjevači.
Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri. Svi su obučeni u tunike bratovštine bijele boje.
U procesiji sudjeluje mnoštvo vjernika, noseći svijeće i krunice. Ostali mještani dočekuju procesije i s njima u crkvi slušaju kantadure i sudjeluju u molitvama.
Procesija Za Križen upisana je na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine 2009. godine.
