Na Vanderbilt sveučilištu u SAD-u snimani su zvukovi smijeha stotine studenata. Studenti su tijekom projekcije smiješnog filma snimani u društvu istog, a onda suprotnog spola. Rezultati eksperimenta su prilično iznenađujući.
Djevojke u društvu nepoznatih mladića smijale su se daleko više nego u društvu prijatelja ili prijateljica. Za razliku od toga, mladići u pratnji djevojaka ne mijenjaju intenzitet smijeha, ako se uopće i smiju, no u društvu drugih muškaraca, posebno prijatelja, smiju se slobodnije i glasnije.
Znanstvenici ne smatraju da je smijeh uvijek oznaka zadovoljstva ili reakcija na humor. Za njih on predstavlja neku vrstu strateško akustičnog oruđa koje ima direktan utjecaj na slušatelja.
Jo-Anne Bachorowski, profesor psihologije na sveučilištu Vanderbilt, kaže: - Djevojke se kikoću ne bi li kontrolirale muškarčev emocionalni odgovor. Kada je okružena nepoznatim snažnijim muškarcima osjeća se pomalo tjeskobno i zabrinuto, pa zvuk koji muškarac može shvatiti kao pozitivan i seksualno nabijen može manipulirati eventualne negativne reakcije. Najčešće se ove manipulacije odvijaju na podsvjesnoj razini. U drugim slučajevima žene namjerno manipuliraju. Imati dubok muškobanjast smijeh nikako nije elegantno. One se znaju smijati samo da muškarac pomisli da su mile i drežesne. -
Istraživanja pokazuju da je smisao za humor uvijek među deset najtraženijih osobina kod budućeg partnera, često rangiran iznad potrebe za uspješnim seksualnim odnosima.
Budući da u svakoj vezi ima trenutaka gorčine, humor je začin koji će ih učiniti podnošljivim.
