Zamislite putovanje u jednom danu: romantični doručak u Veneciji, gablec - pjenušac s kavijarorn - u Cezarovoj palači u Rimu, ručak uz obale Nila u Luksoru, poslijepodnevno kupanje u zaljevu Mandalay Bay na Jamajci i večera uz svijeće u Monte Carlu...
Ili biste možda više voljeli neku drugu kombinaciju: doručak pored jezera Bellagio, hamburgere za gablec u holivudskom studiju MGM, ručak u New Yorku, kupanje na karipskoj plaži i romantičnu večeru u Parizu! Ni to ne mora biti sve: na koktel možemo skočiti u Rio, potražiti blago na Treasure Islandu, i možda čarobnu Aladinovu svjetiljku, ili se prošetati natkrivenom ulicom Freemont i uživati u light & sound spektaklu više od dva milijuna rasvjetnih tijela i 450.000 vata jakog razglasa!
Mislite da je to nemoguće izvesti u jednom danu? U Las Vegasu je sve, pa i to, moguće. I ne samo to, nego i mnogo više. Nadimak Glavni grad Zabave svijeta nije stekao slučajno. S velikim Z, zabava je u Las Vegasu unaprijed programirana, ona je ozbiljan posao od kojeg žive deseci tisuća ljudi. U istom danu, moguće je izabrati neki od dvadesetak raskošnih mjuzikla ili scenskih spektakala najboljih svjetskih mađioničara. Upravo najveće mađioničarske zvijezde svijeta u stalnom su radnom odnosu upravo u Vegasu. Među najvećima, Siegfried i Roy već godinama nastupaju sa svojim bijelim tigrovima u Mirageu, a David Copperfield ima show svakih nekoliko mjeseci. Danas možda i najspektakularniji cirkusko-mađioničarski show - Cirque du Solei - osim u Treasure Islandu s predstavom "Mystere", otvara novu produkciju u "O" u Bellagiu.
U isto vrijeme, održavaju se koncerti u desetak hotelskih dvorana: u jednoj nastupa Julio Iglesias, preko puta pjeva njegov sin Enrique, u sportskoj dvorani nastupa Sting, a Evander Hollyfield mlati nekoga nepoznatog Portorikanca... Svi najbolji američki pjevači, zabavljači i sportaši nastupaju u gradu u nekoj od hotelskih dvorana. Najveća MGM Arena ima mjesta za desetak tisuća ljudi. Najatraktivnije su skupe produkcije velikih show-programa, po uzoru na pariški Crazy Horse. Glamurozne scene na kojima nastupaju stotine golišavih plesačica svojom raskoši nadmašuju iste takve produkcije na Broadwayu ili londonskom West Endu. I Formula 1 prije desetak je godina gostovala u Las Vegasu. Sve u gradu u kojem život traje 24 sata na dan i gdje se vrata nikada ne zatvaraju. Jedini dan kad su trebala biti zatvorena, bio je nakon atentata na Kennedyja, a kako mnoge starije kockarnice u ulici Freemont uopće nisu imale vrata, morali su ih na brzinu sklepati!
Uza sve te mogućnosti zabave, tu je nezaobilazno i najvažnije - kockanje. Kockarnice u velikim hotelima pravi su mali gradovi. Svaka je kockarnica velika barem poput Dinamova stadiona. Za razliku od otmjenih kockarnica stare Evrope, gdje se od posjetitelja očekuje da dođe u tamnom odije1u i nosi kravatu, ovdje je sve drugačije: većina ih je u kratkim hlačama, iako je u kasinima prohladno. Vani temperatura često prelazi 30 stupnjeva, no unutra je cool, ispod 20.
Najveći prostor u kasinima zauzimaju slot-mašine, koje su nekoć nazivali jednorukim Jackovima, no već dugo umjesto poluga kojima se zavrti valjci treba samo pritisnuti odgovarajuću tipku. Popularni su među umirovljenicima! Najjeftinije igre počinju već za novčiće od pet centi, dok su najskuplje za dolar. Popularnost zahvaljuju, prije svega, jednostavnosti, tu stvarno ne treba znati nikakva pravila. Drugi je, i vjerojatno važniji, razlog jackpot. Ustvari, jedini način da se u Vegasu domognete ozbiljne love jest da dobijete jackpot u nekom od kasina. Svaki je u milijunskim dolarskim iznosima.
Kasno je ljeto doba kad se zahuktava sezona i obično jackpot netko dobije u to vrijeme, što je dobra reklama uoči prave sezone. Najmanje se velikih dobitaka ostvaruje poslije Nove godine, a po tome se može zaključiti da je barem donekle riječ o namještaljci.
Uz to, mnogo je i progressive jackpotova koji rastu s obzirom na to koliko novca se ubacuje u sistem slot-aparata. Uprava kasina tvrdi da je mogućnost 98 posto i da oni zarađuju samo dva posto od ukupnog prometa ubačenog novca u aparate, što je naravno, nemoguće provjeriti. Kad netko dobije imalo veću sumu, aparat počinje urnebesnu zvonjavu, sirene zavijaju, a reflektori se odmah upere u sretnog dobitnika, tako da svi vide da ipak netko dobiva.
U slučaju dobitka jackpota, naravno da je to vijest dana u medijima diljem Amerike. Uvijek treba ostaviti privid da posjetitelji iz Vegasa odnose brda para i na taj način privući nove ulagače (čitaj - sitne kockare).
Posebna su priča kockari koji igraju za velike svote novca. Poznati pod nazivom highrolleri, uživaju sve beneficije kasina i hotela, u kojem odsjedaju besplatno. Poznat je slučaj nekog alustralskog poslovnjaka, kockara koji mjesečno igra za dvadesetak milijuna dolara, a gubi po nekoliko milijuna. Za njega je, naravno, sve besplatno. Ako treba, hotel će po njega poslati i privatni avion. Ipak, kasino ne prolazi uvijek dobro. Prije nekoliko godina dva su Kineza na pokeru bez limita dobila cijeli hotel i kasino Ceasars Palace! No, nisu uspjeli dugo uživati, jer su ga već sljedeći mjesec ponovno izgubili.
Puno je priča i nagađanja o tome da mafija vlada gradom. Možda je to i istina, ali mafija je tijekom posljednjih pedesetak godina bitno promijenila stil vladanja; jedno je sigurno. Las Vegas je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Kad ste čuli da su nekog turista tamo opljačkali ili ubili, što se gotovo svaki dan događa u Miamiju ili Los Angelesu? Nikad, pogotovo ako dobije na kocki: tad ga se čuva kao malo vode na dlanu sve dok se ne vrati kući s dobitkom. Nije to iz ljubavi prema onima koji iz Vegasa odnose novac. Dobitnici su, naprosto, hodajuća reklama.
Bilo je i priča o misterioznim nestancima u obližnjoj pustinji. Ne treba, naime, zaboraviti da je Nevada mjesto na kugli zemaljskoj koje, navodno, najčešće posjećuju izvanzemaljci; u turističkoj ponudi postoji mjesto koje je označeno kao Točka na kojoj vrlo vjerojatno možete ugledati NLO!
Kockanje je glavni izvor prihoda toga grada, no ne i jedini. Zbog velikih investicija u nove hotele kompanije su prije desetak godina uvidjele da od Vegasa treba učiniti obiteljsko zabavište. Od kockarskog polusvijeta i mračne ulice Freemont, Las Vegas je prerastao u Disneyland za odrasle, ali i za djecu. Osim kockarnica, bolji hoteli u redovitoj ponudi imaju i zabavni park za djecu, bazene, shopping-centar, na desetke restorana i barem jedno kazalište ili dvoranu u kojoj se izvode mjuzikli ili show-programi.
Gradnja novog hotela i kasina stoji između jedne i pol i dvije i pol milijarde dolara. Soba u novom hotelu mora biti više od četiri tisuće (inače graditeljski pothvat neće biti isplativ), a najveći, MGM, ima pet i pol tisuća soba. Dobar je primjer križanje Bulevara Las Vegas i Avenije Tropicana: u MGM Grandu, Tropicani, Excaliburu i New Yorku ukupni smještajni kapaciteti veći su od 14 tisuća soba! Sve te ljude treba i nahraniti i napojiti... Najbolji svjetski i napose američki restorani imaju svoje podružnice u Vegasu, poznati kreatori otvaraju butike u prestižnim shopping-galerijama poput Ceasars Foruma, Grand Canala u Venetianu ili prve shopping-atrakcije Amerike, Desert Passagea u novootvorenom Aladdinu.
Odmah do kockanja kongresni je turizam: prošle je godine Las Vegas posjetilo gotovo četiri milijuna ljudi zbog različitih znanstvenih skupova, sajmova i konvencija. Najpoznatiji je COMDEX, kompjuterski show koji se svake godine održava u studenome. Za to vrijeme, sve sobe su nekoliko puta skuplje i gotovo je nemoguće naći mjesta i po godinu dana unaprijed. Ukupni smještajni kapaciteti Las Vegasa, od gotovo 130.000 kreveta, tih su dana rasprodani, a čak i za smještaj u tridesetak milja udaljenim mjestima treba mjesecima unaprijed rezervirati sobe.
Grad inače nije malen. U njemu stalno živi oko milijun i pol stanovnika. Kažu da je mjesečni priljev novih stanovnika veći od pet tisuća. Jedini je grad u svijetu u kojem se telefonski imenik izdaje dvaput na godinu!
Prvi sam put došao u Vegas 1981., u doba recesije. Tada su svi vrlo sumnjičavo gledali na budućnost kockanja; indijanska su plemena počela dobivati licence za otvaranje kasina po rezervatima, a stanovništvo nije bilo sklono prekomjernom trošenju.
Usprkos tome, tada su bili sagrađeni prvi spektakularni hoteli-kasina Bulevaru Las Vegas, poznatom kao Strip, udaljeni od stare jezgre i ulice Freemont. Danas već legendarni Circus-Circus, Frontier, LV Hilton, Desert Inn i Ceasars Palace utrli su put u novu eru kockanja i zabave. Njih su slijedili Mirage i Treasure Island. Početkom devedesetih središte zbivanja pomaknuto je još milju južnije. Sagrađeni sit MGM, Excalibur i Luxor.
Kad se činilo da je ekspanzija završena, politika niskih kamata u nekoliko posljednjih godina dovela je do novog booma izgradnje. Nova je poslovna strategija kupovanja dvadesetak godina starih hotela i njihovo rušenje, kako bi se na tim mjestima izgradila nova, superatraktivna hotelska zdanja.
Tvrditi prije deset godina kako se u Las Vegasu dobro jede, bilo je u najmanju ruku smiješno. Jeftini, all you can eat, ručkovi i večere pridonijeli su glasu o Vegasu kao jednom od najjeftinijih gradova svijeta; takve su večere stajale samo dva do tri dolara. Niskim cijenama kasino bi u svoj restoran privukao mnogo ljudi, s nadom da će poslije obroka ostati u kockarnici. Sjećam se vremena kad je dobar steak koštao dva dolara, a XL margarita od litre samo 99 centi!
Danas se cijena večere u prosječnom restoranu kreće od 50 dolara po osobi na više. Najbolji restorani i kuhari počeli su pristizati 1992., po dolasku Austrijanca Wolfganga Pucka, vlasnika legendarnih restorana Spago iz Los Angelesa. Pošto je otvorio prvi Spago u Ceasarovu Forumu, počela je nova era vrhunske kuhinje. Ubrzo za njim, stigli su ostali patroni američke visoke kuhinje: Lagasse, Py1es, Selvaggio i drugi. Veliki Puck ima već četiri nova restorana. Polako, ali sigurno, Las Vegas i u gastronomiji preuzima ?naj? grada Amerike.
Slično je i s barovima i diskotekama: još prije desetak godina trebalo je povećalom tražiti pristojnu diskoteku, a danas svaki hotel nastoji ponuditi što spektakularniji prostor u kojem svake večeri gostuju najveće DJ-zvijezde izvođači s hit liste American Top 40. Ako vas zanima takva vrsta provoda, zapamtite imena c2K, Studio 54, Club Rio, Ra, dok ljubitelji žive svirke radije odlaze u Hard Rock Caffe ili House of the Blues.
Eksploziju restorana i barova slijedili su tematski barovi: pizze u prestižnom baru Red Square u Mandalay Bayu koštaju osam dolara! U tom baru radi naš zemljak, Robert iz Crikvenice. Specijalnost Red Squarea golema je staklarska rashladna komora u kojoj za pet tisuća dolara mjesečno možete unajmiti mjesto na kojem će stajati boca vaše omiljene votke. Pored ulaza obješene su dvije bunde od nerca da ne biste promrzli dok tražite svoju smrznutu Stoly.
Zanimljivo, prostitucija je u Vegasu zabranjena. Javnih kuća nema, no po ulicama se mogu naći štandovi za novine prepuni oglasnika s fotografijama i telefonskim brojevima djelatnica koje na poziv dolaze u hotelsku sobu. Cijene njihovih usluga kreću se od dvije stotine dolara na više, izbor je velik i sve je vrlo dobro organizirano i sigurno.
Od 35 milijuna posjetitelja godišnje, više od tri četvrtine su domaći, Amerikanci. Bogata ekonomija, pogotovo u susjednoj Kaliforniji, i dugogodišnja reklamom pothranjivana iluzija o dobitku svrstale su Las Vegas na drugo mjesto po turističkoj posjećenosti u svijetu, odmah iza Pariza. San gotovo svakog Amerikanca jest da barem jednom u životu provede vikend u Las Vegasu.
Iako je radnim dijelom tjedna sve osjetno jeftinije, od hotelskih soba do ulaznica za predstave, pa čak i vjenčanja, petkom se iz 700 kilometara udaljenog područja, Los Angelesa slijevaju nepregledne kolone automobila, a na aerodrom svake minute slijeću avioni iz svih gradova Amerike. Stranih je turista relativno malo. Usprkos popularnoj predodžbi o multimilijarderima i šeicima, stranci su u Vegasu na glasu kao slabi kockari koji malo troše.
Las Vegas živi od umirovljenika iz Salt Lake Cityja ili Greenston Fallsa koji sa 200 dolara dođe popraviti penziju, preživjet će ako ih izgubi.
Preuzeto iz Playboya
Reportažaiz Yogyakarte
Reportažas Balija
ReportažaIz Indonezije
KolumnaHoror nedjeljnih popodneva
A evo i par egzotičnih tema:
Titicaca
Bidhi - vaše treće oko
Stimulativna povijest koke
