Je li birokracija doista toliko spora i koliko rade državni službenici?

Birokracija, spora, zagušujuća i beskrajna - svima je noćna mora. Niti revnost zaposlenika u tim službama kod većine građana nije na dobrom glasu.

Jedna od najčešćih primjedbi je da si zaposlenici vole skratiti radno vrijeme, što je naš novinar Dario Todorović morao provjeriti.
Čeku je postavio na četiri lokacije: na zagrebačkoj Peščenici, u Općinskom građanskom sudu ili popularnoj Palači pravde, jednom Zavodu za zdravstveno osiguranje i nizu ministarstava i agencija u zagrebačkoj Vukovarskoj 78.

Sedmi je listopada, dan prije državnog praznika. Ako je barem dio priča točan, sad već prije 15 sati većina zaposlenika trebala bi navaliti kućama.

Pokazalo se da odlasci malo iza 15 sati ipak nisu tako masovni, iako su se neki zaposlenici kući uputili već tada.

Problem je ustanoviti komu je od onih koji kući idu već sada čelnik to odobrio jer gotovo nitko ne želi razgovarati s televizijskom ekipom, a kamoli priznati da baš on ranije bježi s posla.

Ne možemo reći da je bila navala, ali nešto prije 15:30 lijep se broj ljudi polako uputio svojim kućama.

To što si neki skrate radno vrijeme čini problem strankama koje u primjerice 15:45 moraju otrčati do auta po dodatni papir, a male su šanse da će uspjeti.

Za zaposlenike na sudu tvrdi se da si rasprave dogovaraju tako da gotovo u pravilu stignu kući krenuti ranije. Tamo je naš novinar doživio ono o čemu su mu pričali. Domar je morao podesiti rotirajuća vrata jer je u petnaest sati i dvadeset minuta počeo stampedo.
Ono što većina nezadovoljnih građana ne zna je da je muljanje s radnim vremenom mnogo teže otkad se u državnim i javnim ustanovama vodi evidencija.

Ali je naš novinar provjerio i ono na što se građani stalno žale, a to je da treba cijela vječnost da im se netko javi na telefon. Zvao je poreznu upravu, a slučajno ili ne, nitko se nije javio. Drugog je dana poreznu upravu pokušao nazvati u 15 sati i 45 minuta.

Telefon je zvonio već sedam ili osam puta, no nitko se ne javlja, a očito niti neće.

Eto odmah materijala za oštre kritike. Ali pogrešno bi bilo tvrditi da su svi nezadovoljni radom službenika jer dio je građana bez loših iskustava.

"Bili su jako susretljivi i jako kooperativni i ja im se ovim putem želim svima zahvaliti", kaže jedan gospodin.

U 16 sati zaposlenicima Zavoda za zdravstveno osiguranje službeno je radno vrijeme isteklo, a mnogi su kući požurili tek desetak minuta prije toga. Ali uz njih, na cestu je izišao i gospodin kojega su poslali doma jer ga ne stižu obraditi, iako nije stigao u zadnji čas.

"Sve skupa dva sata čekamo. Prvo tu na prijamni, pa nas poslali na treći kat, s trećeg na drugi, a s drugog na prvi i na zadnje nismo ništa obavili", kaže jedan Zagrepčanin.

-Jeste ljuti?
-Pa kako ne bi bio. Samo sjede, ništa ne rade i telefoniraju.

Prave ljubavi između službenika i onih koji ih plaćaju vjerojatno nikad neće biti. Zaštićeni službenici vjerojatno nikad neće raditi kao oni u privatnom sektoru i mnogo će češće pronaći vremena za cigaretu, a svi ostali uvijek će im zamjeriti svaku sitnicu. I brojati svaku minutu.