Vi i Ćiro ste kao izbornici u sjeni, dva velika trenerska imena koja su mogla puno pomoći i Biliću, a ubuduće i Štimcu. Njih dvojica zajedno nemaju staža na klupi koliko vi imate pobjeda... Da, Ćiro i ja spadamo u tu gardu, s time da je on malo stariji od mene. Istina je, treba prepustiti mlađima da vode reprezentaciju, ali naše iskustvo je dragocjeno i ne bi bilo uzalud da koji zapita ako što treba. Što se tiče Bilića i Štimca, vi ste potpuno u pravu, s time da treba reći da je Bilić u proteklih šest godina napravio pristojan uspjeh, bez obzira što nije imao iskustva. Međutim, može se reći da ga je u ovih šest godina stekao. Može se njima dati jedna dobra ocjena. Međutim, i sad kad gledam ovu zadnju utakmicu s Estonijom, onda su veliki hvalospjevi oko nje. Ali ipak treba biti malo trezven, ta utakmica ipak nije bila baš tako dobra s naše strane.
Što nije bilo dobro? Pa čujte, Bilić ima samo dvije pripremne utakmice za EURO, a sada još jednu protiv Norveške. Istina, on poznaje svoje igrače i njihovu kvalitetu, ali jedna utakmica koja mu je ostala je premalo da bi se oni uigrali do Irske. Ovo sad što je bilo, igrali su igrači B, a ne A. I tu je trebalo spajati više igrače iz dvije postave. Znaju se koji su prvi, a koji su drugi, i taj prvi valjda treba igrati prvi, a onda ulazi ovaj drugi, s klupe.
Je li to na neki način i alibi potez izbornika? Idemo s kompletnom drugom momčadi, nitko nam neće ništa prigovoriti ako ne bude dobro, a Modrić i ekipa na klupi igraju igrice... A moguće je da je i to. Utakmica je završila 3:1, ali kad gledate njezin tijek, onda se mora konstatirati da to nije bilo baš tako bajno. Estonci su nam dosta puta dolazili u mogućnost izglednog udarca, što se ne bi trebalo događati i ono najbitnije – pa nama nisu uopće igrali igrači koji će igrati prvu utakmicu s Irskom. To je velika stvar, to je velika stvar...
Zašto je to problem? Gledajte, ja znam što to znači spajati ljude u jednoj kombinaciji i realizaciji igre. Znate, naš stožer pred sobom ima jedno vrlo zahtjevno natjecanje. To su tri momčadi, tri različita načina igre za koje se treba uigrati. Irska igra jednim stilom, Italija sasvim drugačijim, a Španjolska na treći način. Prema svakoj od te tri igre treba napraviti taktičku zamisao koja će apsolutno dominirati u takvoj jednoj utakmici i dovesti nas do prednosti. A Bilić to u ovoj utakmici nije mogao napraviti. Ja bih protiv Estonije barem na pola sata isprobao onu standardnu postavu, Bilić ju je morao impostirati u toj utakmici. Ne može to tako. Osim toga, kad je ušao onaj mali Rakitić, došao je na desnu stranu gdje igra Srna, dakle ne na svoju poziciju. To po meni nije baš idealno. A imamo vrlo kratko vrijeme, dvije utakmice, jedna je prošla dobro, jer rezultat govori da je dobro, ali je činjenica da nije iskušano sve ono što je trebalo biti. Znate, utakmica najbolje pokazuje tko je tko.
Vaša analiza Irske, trenutno je to najvažnija utakmica... Ma oni igraju svoj nogomet, to su praktički sve igrači iz engleske Premierlige. Oni igraju čvrst, netehnički nogomet i to će nam biti prva od tri sasvim različite vrste nogometa u našoj skupini. Irci igraju nogomet koji je tek malo različit od britanskog, to je ista populacija ljudi. Kada gledate Europu, onda imate četiri nogometna mentaliteta – mediteranski, kontinentalni, nordijski i britanski. To su četiri različita čovjeka, četiri različite igre i pristupa. Vrlo je bitno to znati. Nadam se i pretpostavljam da je Bilić snimio njihove igrače, kako tko igra, odakle prijeti opasnost, jer bez toga nećemo imati ni igru ni rezultat koji se očekuje. Poznajući Irce i Trapattonija, oni će igrati jednu zatvorenu varijantu, s kontranapadima, i ako mi ne uspijemo provesti svoju igru do kraja, to će se pretvoriti u jednu jako tešku utakmicu.
Kako komentirate Bilićev sastav za Irsku (Pletikosa – Vida, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić – Srna, Dujmović, Modrić, Perišić – Mandžukić, Jelavić)? Pa teško je reći bez pobližeg uvida, ali čini se drugačijim nego što je Bilić nekada razmišljao o reprezentaciji. Igra 4-4-2 možda nije baš najprimjerenija, teško je popuniti ovaj prostor iza dva špica, taj prostor ostaje prazan ako Modrić i Dujmović igraju do zadnje linije, kao što najčešće bude. Ali teško je reći, on vjerojatno računa na Srnu i Perišića, koji će razvući igru na bokove, uz to će pokušati stvoriti tandeme Vida – Srna na desnoj strani i Strinić – Perišić na lijevoj. U sredini će biti tandem Dujmović – Modrić.
Kome biste tu dali prednost, Vukojeviću ili Dujmoviću, kojeg Bilić očito preferira.. Ne znam zašto je to tako, to je i meni čudno jer Vukojević bi apsolutno pasao Modriću. Jer ako je tu Luka koji je jako dobar prema naprijed, onda je dobro imati jednog jačeg defanzivca, a Vukojević je upravo to.
Obrana je jako problematična, što ako bude još ozljeda u toj liniji. Može li recimo Vukojević ili netko drugi iz veze odigrati nešto u obrani za krajnju silu? Ili niste za takve eksperimente... Mislim da on to ne bi mogao, ni on ni Dujmović. To su dva položaja u igri koja zahtijevaju najprije visinu, iskustvo, konstituciju, jednu osobnost u osmišljavanju i vođenju igre. To je kičma jednog rasporeda i mislim da ni Vukojević ni Dujmović ne bi na tom položaju bili sretno rješenje. Jer to na kraju krajeva ne igraju.
Taj sastav za Irsku djeluje kao mala navlakuša za Trapattonija. Malo je tu igrača koji su igrali zajedno u kontinuitetu. Nema nekih imena koja su u reprezentaciji godinama: Šimunića, Kranjčara, Rakitića... Ma da, lako je reći zašto nema Kranjčara, zašto nema Rakitića... Očito je da postoji neki razlog. Ili se traže agresivni igrači koji će napraviti fizičku zapreku protivniku, teško je reći...
Jelavić i Mandžukić? Koga biste postavili u napad?Mandžukić je all-round igrač, koji je jako koristan, ali ja bih prije dao prednost Ivici Oliću. Mislim da je to malo čudno, vjerojatno postoji razlog zašto to Bilić tako vidi. Kad on traži momčad i radi taktiku, onda on gleda svaki položaj i u njemu traži neku posebnost, te mi izvana ne možemo dati meritornu ocjenu do kraja. Moguće je i da je to neka Bilićeva igrica, možda želi na neki drugi način pristupiti svom sastavu i naći način da ga motivira, ili je to poruka protivniku...
Kakav je Vaš osjećaj, dokle možemo na EURU? Bilić je hrabro najavio da idemo do kraja, Jelavić iz dana u dan pumpa atmosferu velikim izjavama... Ja mislim da je to lažno, po meni je to lažno. To je iz psiholoških razloga, ali mislim da treba biti malo objektivniji, da treba tražiti vrh, ali i znati da nas čekaju tri iznimno, iznimno teška protivnika. Neće to biti tako lako, a daj bože da se dogodi to što oni pričaju. Ovo što smo mi igrali protiv Estonije ne iskazuje takvu dominaciju. Ja to nikad ne bih tako napravio kao Bilić, nego bih odmah forsirao momčad koja će igrati prvu utakmicu i dao bih joj detaljno sve zadatke koje ona mora obaviti na toj utakmici.
Što bi Vama bio uspjeh, a što neuspjeh? Uspjeh je proći dalje, ali to neće biti lako. Evo vam Chelseaja i Barcelone. Vrlo je bitna organizacija igre i određenje svakog položaja prema protivniku, a ja nisam s njima i ne znam jesu li to napravili. Međutim, ja vjerujem u Bilića i njegov stožer i da će naći prava rješenja. I ova najava govori da on tu nešto posebno skriva.
Štimac kao novi izbornik... On je apsolutno čovjek koji ima jednu karizmu, ima tu osobnost vođe i zaslužuje tu ulogu. Međutim, posao treba znati raditi, trebaju tu biti i ljudi koji znaju provesti proces. Gledajući Štimca kako komentira na TV-u, reklo bi se da je on čovjek koji sve zna, je li... Međutim, znati i staviti na teren nije isto. Ja mu dajem podršku, ali mislim da će mu biti teško ako se ne ekipira s ljudima koji taj posao znaju dobro. Priča se da dovodi Bokšića. Ma to su sve veliki igrači, ali posao i vježbu treba raditi onaj koji je zna raditi, koji je ispekao zanat. Ja vjerujem da će on te ljude naći, a siguran sam da će on to dobro voditi, jer njemu je taj posao u krvi, on je rođeni lider.
