Izbori za biti ili ne biti: Crna Gora u boj kreće?

Nakon premoćne izborne pobjede na općim izborima 1998. i osvajanja vlasti, Milo Đukanović i njegova prozapadna politika nalaze se na najvećoj kušnji. Lokalni izbori u dvije izborne jedinice u kojima živi jedna šestina stanovništva Crne Gore trebali bi dati odgovor na pitanje jesu li Crnogorci još uvijek opredijeljeni za Mila i njegovu koaliciju "Da živimo bolje", koju je napustio partnerski Liberalni savez Crne Gore izazivajući time prijevremene izbore u ta dva mjesta. Dok unitaristička koalicija Momira Bulatovića "Za Jugoslaviju" optužuje Đukanovićev DPS za primanje zapadne pomoći i lažiranje izbora, liberali svoju strategiju napada zasnivaju na činjenici da je Đukanović surađivao s Miloševićem tijekom raspada SFRJ.

Sve stranke napeto iščekuju izborne rezultate: Đukanović po većini procjena može biti siguran u svoju pobjedu, jer sve veći broj atentata u Beogradu i sve otvorenija surovost Miloševićeve diktature ne idu na ruku Momiru Bulatoviću i njegovoj koaliciji "Za Jugoslaviju" koja je izrazito i otvoreno promiloševićevska. Ipak, unitaristi bi bilo kakav bolji izborni rezultat, pa i poraz ali s boljim postotkom nego prošli put, mogli iskoristiti za inzistiranje na prijevremenim općim izborima. Na prošlim izborima za jednu od te dvije strane glasalo je 84 % birača, što gura u drugi plan sve ostale stranke i koalicije koje bi inače na lokalnoj razini mogle biti bitne, kao što je podgorička lista lokalnih Albanaca koji se žele izboriti da Tuzi, u kojima prevladavaju Albanci, ponovo dobiju status posebne općine.

Kao najveći crnogorski grad, Podgorica je svakako bitnija od Herceg Novog, u kojem se sučeljavaju struja lokalnog stanovništva, koje ekonomski ovisi od turizma što ih logično čini prozapadno opredijeljenima, i godinama doseljavanih oficira bivše JNA i vojnih umirovljenika koji su većinom iz nacionalističkih razloga prosrpski opredjeljeni i protiv neovisnosti, uz snažan element iracionalne jugonostalgije za bivšom državom u kojoj se mnogo bolje živjelo.U najvećem crnogorskom gradu, izborna lista unitarista nazvana je "Za Jugoslaviju - Momir Bulatović (Pavle Bulatović)", što je pokušaj da se kapitalizira relativno dobar image Pavla Bulatovića, za razliku od Momira o čijoj crnogorskoj (ne)popularnosti najrječitije svjedoči već godinama neizbrisani grafit "Momire pi*ko brkata". Koaliranje Bulatovićevaca sa Šešeljevim radikalima i drastično nepopularnim JUL-om Mire Marković potez je koji im može oduzeti određeni broj glasova, ali može i biti iskorišten kao elegantno opravdanje u slučaju izbornog poraza.

Birači u Podgorici i Herceg Novom našli su se u situaciji da, namjesto da odlučuju o lokalnim komunalnim rješenjima i osobnoj popularnosti određenih kandidata za gradske vijećnike, praktički moraju pokazati svoje opredjeljenje za jednu ili drugu viziju budućnosti Crne Gore i jugo-federacije. Vizije demokracije, ekonomskog prosperiteta i povezanosti sa svijetom, koje uključuju i neovisnost koja se ne bi mogla postići bez žrtava, sukobljene su s polaganim potonućem u sve dublji glib Miloševićeve vladavine u "Jugoslaviji očuvanoj po svaku cijenu". Rezultati sutrašnjih izbora, bili oni priznati od svih strana ili ne, bit će jasan pokazatelj u kom smjeru kreće rasplet situacije.