Kad bismo upotrijebili aparat za ulaz u vaš um poput onoga koji ste koristili u filmu "The Cell" što bismo našli u vašoj glavi?
Mislim da biste prvo čuli glazbu. (Smijeh)
Novi album?
Si, novi album nadolazi. Sad sam upravo na pola puta s pločom, pa to zauzima prostor mog uma.
Mislite li da će u zbilji ikad biti moguće ući u nečiji um?
Ne znam, ali to bi bilo cool, bar mislim.(Smijeh) Bilo bi to užasno za muškarce... kad bi žene mogle pregledati sadržaj njihovih misli.
Kad bi bilo moguće čiju biste glavu prvu pregledali?
Ne znam. Mislim da nisam od onih: "Oh, želim ući u misli jedne posebne osobe." Mislim da bih radije htjela imati čip koji bi mi omogućio pregled misli svih koji su u sobi, a ne samo jedne osobe.
Znači li to da vam je stalo do mišljenja drugih?
To samo znači da sam zainteresirana vidjeti ne samo vanjsku glumu već i koliko su ljudi doista izopačeni iznutra.
Snimili ste tri filma zaredom ? The Cell, The Wedding Planner, i Angel Eyes. To vas je iscrpilo?
Ne, ali toga sam se bojala. Desilo mi se to nakon Blood and Wine i Anaconda, tada sam pregorila. Zato kada su se ovi projekti počeli nizati prilično sam se zabrinula. No shvatila sam da sam sad iskusnija i bolje pripremljena. I nije bilo tako strašno kako sam očekivala. Evo, samo tjedan dana nakon zadnjeg projekta radim na novom albumu i to je OK. Sasvim dobro se osjećam.
S obzirom na vašu ljubav prema glazbi i loš publicitet u medijima, "Chicago" bi mogao biti pravi film za vas, film koji pokazuje da je pravosudni sistem čisti showbiz.
Da, spominjalo se da ću raditi na tom filmu, ali više ne znam hoće li se to i ostvariti. Mada, bilo bi zanimljivo.
Pa, kakvo je vaše trenutno mišljenje o pravosudnom sistemu?
Znate... radije bih stvar zadržala za sebe.(Smijeh)
Je li istina da ste za vrijeme 14-satnog ispitivanja tražili škarice za manikiranje?
(Okreće očima) Jako smiješno. Sve što sam ja radila svelo bi se na gledanje sata i promišljanja kao, "Hoću van, molim vas, pustite me."
Smatrate li da ste nepravedno obilježeni kao DIVA?
Radim svoj posao, i to strastveno, radim naporno. A ako tad nešto trebam - nešto trebam. Imam ogroman tim ljudi koji se za to brinu. Zanimljivo je kada nešto zahtijevaš u vezi posla... kada muškarac traži, nema problema, kad isto traži žena, ne bi trebalo biti ni tad. Bitno je istaći kako nikad ne tražim ništa što nije potrebno. Mislim da ljudi dosta toga nadodaju jer mogu prodati priču u novine. Slobodno pitajte one koje su sa mnom radili, jer za sad imam isključivo dobra iskustva.
Znači, vi mislite, da imate više problema jer ste žena?
Mislim da je ženama svakako drukčije, pa nije to neka tajna. Naravno i muške zvijezde imaju problema. Ja se ne osjećam posebno progonjenom, ne vrtim u glavi film: "Joj, zašto to govore o meni?" Ne, oni to rade svakome. Tako je to u životu.
Nužno je zadržati smisao za humor?
Naravno, ali i ja sam čovjek. Ponekad ako me netko nazove i kaže mi nešto, može me pogoditi, a onda to treba stresti sa sebe.
Što je najčudnija stvar koju ste čuli o sebi?
Oh, baš sam čula kako mi Paffy kupuje kuću od 3-4 milijuna USD. (Smijeh) I da, ona stvar s tijelom od milijardu dolara. To je već klasika.
Nisam to čuo.
Moje osiguranje, tj. mog tijela, iznosi milijardu dolara. Molim vas, kakva glupost. A bilo je na naslovnicama! Posvuda! U to doba sam promovirala svoju ploču u Europi pa sam i tamo vidjela slične navode.
Znači li da to nije istina?
Ne.
Niti za pola milijarde?
Ni za 50 dolara.(Smijeh)
Dobro, a priča o tome da kamo god krenete morate spavati na plahtama od točno 250 niti?
Molim? Ne znam ni da to postoji. Ozbiljno, nisam ja taj tip. Kada me je to isto pitao jedan engleski novinar počela sam se histerično smijati. On je odmah vidio kolika je to laž jer smo bili u mojoj hotelskoj sobi i mogao je vidjeti da su plahte obične.
Ali to se toliko puta navodilo kao činjenica.
To vam je ovako, jedna osoba napiše, druga osoba napiše, itd... misle da je to smiješno i zanimljivo pa onda stvaraju takvu čudnu sliku o meni u medijima. Imam osjećaj da se već osam godina ponavlja jedan te isti članak. Nitko ne unosi ništa novo, samo čitaju objavljene članke, izvade ono što smatraju paprenim i sami još malo dosole.
Jeste li snažni u onoj mjeri u kojoj ljudi misle da jeste?
Ne. Mislim da sam normalna, a dosta ih u ovom poslu to nije.(Smijeh) Možda je stvar u tome što sam s Istočne Obale, mislim da se prema tim ljudima drukčije pristupa.
Borite li se protiv gadosti koje se iznose o vama?
Ne. Upravo sam se bila udala kada je 'Selena' stigla u kina i tad sam se prvi put suočila s tim. Imala sam napade tjeskobe. Izmišljali su priče, posebno u španjolskom tisku, o meni i mom, danas bivšem, mužu. On je bio u fazi: "Zašto mi to rade?" a ja sam mu pokušala objasniti iako sam jedva i sama razumjela. U tim trenucima znala sam se raspištoljiti, i čak sam pokušala dići tužbe. Ali onda shvatiš da vodiš izgubljenu bitku.
Ali sad ste s vrlo javnim Puffyem. To je dobro jer on može razumijeti igre s publicitetom.
Da, ali ne znači da je čovjek potpuno oguglao. Teško je, teško ali naučiš se nositi s tim... Svakako je dobro razumjeti ali zato nije ništa lakše.
Razgovor vodio Stephen Schaefer za "Mr Showbiz"
