Slučaj nigerijskih studenata koji su se nakon boravka u Puli, na Svjetskom međusveučilišnom prvenstvu u Puli, gdje su stigli s valjanim vizama, zaputili u Zagreb, a potom završili u BiH, u izbjegličkom kampu, te optužili hrvatsku policiju za otmicu i deportaciju, ponovno je otvorio propitivanje kako zapravo hrvatska policija tretira migrante, osobito one koji ilegalno pokušavaju preko hrvatske preći dalje, u željenu sigurnost "prave" Europske unije.
Bez obzira što i dalje ostaje nerasvijetljen način na koji su nigerijski studenti završili tamo gdje nipošto nisu htjeli, jedno je sigurno: njihov slučaj se nesumnjivo uvezao u migrantsku krizu i za policijsko tretiranje migranata i svih onih koji bi se policiji mogli učiniti kao "potencijalni" migranti. Dvojici obrazovanih mladića nije se dopustila prilika za zatraže azil na civilizirani način, ili da se vrate opet u Nigeriju. Kako god se priča okrene, ostaje otvoren misterij kako su iz Zagreba završili među migrantima u BiH.
Oni sami tvrde da ih je pokupila hrvatska policija i s drugim, "pravim" migrantima koji pokušavaju doprijeti preko Hrvatske dalje u EU, izbacila u šumi i potjerala da se vrate tamo odakle oni osobno nisu došli - u izbjeglički logor. Policija kaže da to nije točno. Da ih nema registrirane na izlasku u BiH.
Fotografija koju nam je poslao izvor prikazuje postupanje prema migrantima
Siva zona unutar sustava
I to je vrlo vjerojatno točno. Ako ih je hrvatska policija doista izbacila po tom scenariju, o tome nema nikakvih legalnih tragova. Obično to rade "pravim migrantima" čija riječ rijetko dopire dalje od izvještaja humanitarnih organizacija i gubi se u anonimnosti i eventualno završava u prozivkama međunarodnih organizacija koje onda hrvatska policija, odnosno, ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović – naprosto "demantira". Kaže da nije točno. I točka.
Hrvatska policija zapravo nastoji prikriti istinu da joj se unutar sustava dogodila siva zona, da se organizacija "odreda" za čuvanje granica od migranata rasula do te mjere da se događa sve više incidenata. A kako izgleda ta struktura, kako uopće funkcioniraju ti odredi? Pučka pravobraniteljica je u svibnju 2019. objavila anonimno pismo jednog policijskog djelatnika koji je upozoravao na kršenja ljudskih prava, no ministar policije je odbacio mogućnost da se nešto takvog dogovara i do ovog trenutka zapravo ne postoji trag da je itko unutar sustava odgovarao zbog problematičnog tretiranja migranata. A situacija je sve gora i gora, svjedoči u razgovoru za Net.hr dugogodišnji djelatnik unutar policijskog sustava (podaci poznati redakciji, identitet štićen prema Zakonu o medijima).
Zašto? "Nakon izvještaja ili problematičnih situacija koji završe u javnosti nastane talasanje, ali uglavnom zato da se – problem zataška. Nema pokušaja da se utvrdi prava istina", kaže naš sugovornik. I onda formacije nastave raditi po starom, s novom dozom uvjerenja da im nitko ništa ne može.
Direktna linija prema vrhu policije
U vrijeme intenziviranja migrantske krize, 2017., na području PU vukovarsko-srijemske oformljena je operativna akcija "Koridor" s ciljem sprječavanja nezakonitih migracija. Za šefa stožera operativne akcije "Koridor" imenovan je Zoran Melkić, inače djelatnik Službe organiziranog kriminaliteta unutar policije. Već u prvoj fazi akcije, koja je formalno legalna, djelatnicima kriminalističke policije u Vinkovcima na ispomoć su pozivani djelatnici krim-policije iz Zagreba i drugih uprava, a zadatak im je bilo hvatanje krijumčara, i imovine i ljudi, kriminalistička obrada, podnošenje kaznenih prijava… "U početku ih je bilo petnaestak i sve je funkcioniralo", kaže sugovornik Net.hr-a.
Nakon eskaliranja krize i seljenja migrantskih ruta u dubinu BiH, prije dvije godine centrala akcije Koridor seli se u Topusko, prestaje se baviti krim obradama i počinje se baviti isključivo "hvatanjem" – i krijumčara i migranata. Više se ne bave obradom, nego bi uhićene trebali predati na obradu mjesno nadležnim postajama. "Iz grupe izlaze krim-policajci te se u grupu regrutiraju obični policajci koji su 'višak' u svojim matičnim jedinicama. To su vrlo često osobe koje su imale reputaciju konfliktnih, problematičnih, ali ima i onih koji dolaze po rodbinskim vezama ili po poznanstvima", objašnjava nam sugovornik.
Od početka migrantske krize, nižu se nikad razjašnjeni događaji o postupanju hrvatske policije
"Održivost takve grupe, koja prelazi u jedinicu po broju ljudi, argumentira se na temelju rezultata koji su uglavnom frizirani i do kojih se dolazi upitnim metodama i postupcima", govori osoba iz sustava koja smatra da je nedopustivo da vrh, ravnateljstvo policije i ministar unutarnjih poslova – dopušta ovu zastrašujuću devijaciju akcije Koridor.
On smatra da se akcija Koridor otela kontroli u vrijeme kada je zamjenik ravnatelja policije postao Josip Čelić, ali ne isključuje da se sve to dopuštalo i poticalo i s više instance. "Jedinica zapravo nikome ne odgovara, osim Zoranu Melkiću. Postoji direktna linija Melkić - ravnatelj policije, Nikola Milina", kaže naš sugovornik. Melkićeva jedinica nema svoj memorandum, nema formalnu zapovjednu hijerarhiju, a organizirani su po principu operativnih grupa. Rade u civilnoj odjeći, s civilnim vozilima koja nemaju adekvatne sustave za zaustavljanje vozila, osim bljeskalica, zaustavljaju po vlastitom nahođenju, uglavnom veće osobne automobile i kombi vozila. Poznato je da je već nekoliko javnih osoba, pa i predsjedničkih kandidata, izjavilo nedavno da su njihove kombije zaustavili policajci "koji su tražili migrante". Možemo pretpostaviti da su to bili upravo Melkićevi operativci.
Mreža dogovora s taksistima
Na temelju podataka koje prikupljaju rade prikrivene pratnje bez ikakvih potrebnih naloga, koriste informatore na nepropisne načine, svjedoči naš sugovornik. Da bi uhvatili migrante koriste kontakte i s onima koji migrantima "prodaju vožnju". I spremni su im progledati kroz prste. "Imaju, primjerice, već identificiranu mrežu taksista koji prevoze migrante i s njima dogovaraju dojave. Taksisti ukrcaju nesretne ljude, operativcima su već javili rutu. Policija potom hvata migrante, a taksist – koji je, naravno, naplatio prijevoz ljudima, napušta mjesto događaja bez ikakve prijave", opisuje sugovornik Net.hr-a bešćutnost policijskih "lovaca" i njihovu suradnju s onima koji prodaju prijevoz. Naravno, oni nemaju ništa protiv toga da ih se naziva "lovcima".
Isprava su se predstavljali kao "mobilna krim-policija". Naravno, takav model ne postoji u službenom ustroju policije. Kasnije se počelo govoriti o "mobilnoj jedinici", iako oni nisu pripadnici Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice – kako se službeno zove službena formacija pod Ravnateljstvom policije.
Policija nije odgovorila na naš upit o tvrdnjama o postupanju u akciji Koridor
"Sada se jednostavno nazivaju Koridor. Imaju vlastite "Whatsapp i Viber grupe, razmjenjuju podatke, fotografije o grupama migranata… Znakovito je da djeluju na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, dakle, pomiču se kao i stvarna mobilna jedinica vezana prije svega uz granicu. Mislim da je sada već i unutar sustava jasno da se uvijek kad oni dođu na neki teren ubrzo pojave informacije o tome da je netko 'propucan' ili da je bilo pljačke, premlaćivanja…", svjedoči naš sugovornik.
On naglašava da je među pripadnicima prave mobilne jedinice mnogo ozbiljnih policajaca koji profesionalno rade svoj posao i da im teško pada kada se zbog incidenata baca sumnja na sve. "U pravilu su migranti osobe u vrlo teškom stanju, gladni, bolesni…I sam sam ih vidio stotine. I nikada, ali baš nikada nisam svjedočio da je itko od njih bio nasilan. Oni su prije svega ustrašeni, jadni, očajni", kaže sugovornik Net.hr-a.
Ključni mamac su 200 kuna terenskog dodatka i prekovremeni sati
"Statistički, ekipa iz Koridora ima rezultate. Ali kada izbace podatak da je uhvaćeno sto krijumčara ljudi – to znači da je uhvaćeno sto vozača, a da nije podnesena niti jedna kaznena prijava protiv organizatora cijelog posla, a Koridor ekipa zna tko su organizatori ili ih može identificirati. Ne znam je li to zbog nesposobnosti, ili nečeg drugog…", komentira naš sugovornik.
Čak i kada u prijevozu bude zatečena grupa od desetero, petnaestero ljudi, zadržava se samo trojicu, kao svjedoke u postupku, a ostali se protjeruju, odnosno, odvoze do granice i tjeraju da se vrate u BiH. Velika većina postupanja nije ni na koji način zabilježena, evidentirana. Postupa se jednako s onima koje se zatekne uz granicu, ali i s onima koje se uhvati u dubini teritorija. Ako se grupe migranata uhvate dublje, prema Sloveniji, prevozi ih se u Lapac, Gvozd ili neko drugo odredište u tom krugu, a potom protjeruje.
O postupanje prema ljudima, uhvaćenim migrantima, već se mnogo govorilo, a to potvrđuje i naš sugovornik: oduzimaju im se telefoni, uništavaju, uzima im se novac, zatvara ih se u garaže i slične neprimjerene prostore, razdvaja se muškarce od žena, razdvajaju se članovi obitelji, zapravo nema komunikacije, nema prevoditelja, ljudima se ne pruža medicinska pomoć… Povremeno se za potrebe promocije izdvoji neki primjer "humanog postupanja". I to je sve.
Zna li ministar unutarnjih poslova detalje policijskog postupanja prema migrantima?
Formalno, za migrantsku krizu je odgovorna Uprava za granicu, a za postupanje na terenu Mobilna jedinica za provedbu nadzora granice. Ta jedinica broji oko pedesetero ljudi, a zbog europske evaluacije oformljene su mobilne jedinice istok i jug. Uz njih se uključuje i redovna i interventna policija. Tako se dolazi do brojke od 6500 policajaca. Naš sugovornik upozorava da posebno interventnu i specijalnu policiju potiče da budu što "žešći" u odvraćanju migranata. Jer se smatra da će ih se tako demotivirati da kasnije probaju ponovno prijeći granicu. Navodno na području Ogulina koriste i pse za napad, što je zapravo nezakonito i iznimno nehumano u postupanjima prema migrantima – koji su formalno osobe u prekršaju.
Koliko ukupno ima "koridoraca", te gotovo fantomske formacije, naš sugovornik ne zna precizno jer se informacije drže u najužem krugu. No zna kako se ljude motivira da se priključuju formaciji. "Ključni mamac je 200 kuna terenskog dodatka, plus dvadesetak sati prekovremeno mjesečno. Tako da običan policajac koji se odlučio priključiti koridorcima dobije mjesečno 10 do 12 tisuća kuna neto.
Zakazali kontrolni mehanizmi - i unutar MUP-a i izvan
Nadzora nema. Nema pristupa humanitarnih organizacija. Među policajcima vlada uvjerenje da to sve skupa uostalom želi EU, da je njima u cilju da se migrante što okrutnije odvraća od granice, da ne bi išli dalje prema EU. A vrh policije i ministar unutarnjih poslova neprestano tvrde da je sve u redu, ne reagira ni na izvještaje nevladinih udruga, ni upozorenja humanitarnih organizacija ili pravobraniteljice, kao ni na povremene iskaze policajaca iz sustava koji ne žele sudjelovati u nehumanim i nezakonitim operacijama.
Jesu li možda i nigerijski studenti završili u nekom kombiju koridoraca? "Ne znam. No, moguće. S vrha dolazi veliki pritisak da se migrante šalje nazad u BiH. I moguće da je netko na terenu i tu dvojicu naprosto proglasio migrantima. A o tome službenih evidencija nema. Jer koridorci uglavnom rade bez evidencija", kaže naš sugovornik.
Vlak s migrantima u Čakovcu snimljen 2015. godine
Drugim riječima, policija možda doista nema nikakvih službenih podataka o njima, ali možda ima saznanja da su izbačeni po koridorskom receptu. Ali priznati tako nešto, značilo bi priznati modus operandi "lova na migrante" po dubini Hrvatske. Stoga policija skreće u svom kriznom komuniciranju prema denunciranju dvojice nigerijskih studenata, želi ih prikazati kao sumnjivce, kao one koji su htjeli zatražiti azil – kao da je to nešto neljudski: zatražiti azil u Hrvatskoj. Kao da je normalno da netko tko bi možda htio zatražiti azil u Hrvatskoj završi preko noći u izbjegličkom kampu u BiH. Policija i u ovom slučaju želi zajahati na val za koji vjeruje da se već primio u Hrvatskoj: val straha od migranata i onih "koji izgledaju kao migranti" pa i onih koji se nadaju da bi u Hrvatskoj mogli zatražiti azil, da bi možda mogli ovdje živjeti i raditi.
Net.hr je uputio upit u MUP s namjerom da se rasvijetli funkcioniranje akcije "Koridor" i ono u što se ona pretvorila, a odgovor će biti objavljen čim stigne. Bilo bi iznimno važno kada bi učestala svjedočenja migranata, humanitarnih organizacija, a sve češće i pripadnika policije – potaknula kontrolne mehanizme, i izvanjske, ali i unutarnje. Ako doista postoje segmenti policije koji mogu malo više od drugih raditi što hoće, to je znak za alarm, a ne za skrivanje pod tepih.
