To, konkretno, znaci da specijalizanti, pa cak i oni koji su tek na prvoj godini specijalizacije, bez kontinuiranih nadzora starijih kolega u operacijskim dvoranama samostalno anesteziraju odrasle pacijente, ali i djecu, kao i da, primjerice, u dezurstvu na Krizinama sami pokrivaju hitne operacije, kao i reanimacije na svim odjelima.
Mentora niotkuda
U praksi to funkcionira na nacin da se jedan specijalist rasporeduje na dvije ili vise operacijskih dvorana u kojima istodobno rade specijalizanti i koje bi trebao nadzirati, premda je jasno da jedna osoba u isto vrijeme moze biti smo na jednome mjestu, pise Slobodna Dalmacija. To je neprihvatljivo zbog pacijenata, koji su djelatnicima splitskog KBC-a povjerili svoje zdravlje i zivot, ali i samih lijecnika. Specijalizanti se, naime, ovakvim rasporedivanjem, stavljaju u iznimno nezahvalne i stresne situacije, a nezadovoljni su i specijalisti koji se vec dulje bune zbog ovakve situacije jer ne mogu i ne zele preuzimati odgovornost za specijalizanta koji nije fizicki uz njega.
Slobodna je dosla u posjed brojnih dopisa koji su specijalisti od 2010. godine upucivali bolnickoj upravi i resornom Ministarstvu, kao i rjesenjima koje su dobili, pa je tako, primjerice, zdravstvena inspekcija Ministarstva jos prije cetiri godine nalozila bolnici da se edukacija specijalizanata provodi uz nadzor mentora, dok se u dopisu anesteziologa bolnickom Povjerenstvu za unutarnji nadzor, prije pet godina, posebno istice recenica kako “u operacijskoj dvorani na ORL klinici u vrlo zahtjevnoj anesteziji kod operacija djecjih tonzila (krajnika) specijalizantu pomaze jedino anestezioloski tehnicar i dragi Bog”.
Situacija se, unatoc svim tim dopisima, do danas nije promijenila. U dislociranoj dvorani na ORL klinici djecu i dalje kod operacije krajnika nerijetko anesteziraju specijalizanti, a dogada se cak i da operater bude lijecnik koji jos nije zavrsio specijalizaciju iz ORL-a, pa ako sto pode po zlu mladi lijecnici trebaju cekati da im stigne pomoc specijalista koji se nalazi u nekoj drugoj dvorani, te u tom slucaju ta druga sala ostaje bez specijalista.
Nadzor ne znaci drzanje za ruke
Dr. Nenad Karanovic, predstojnik Anestezioloske klinike, koji je odgovoran za rasporedivanje lijecnika, demantira da stvari ne funkcioniraju kako treba. U telefonskom razgovoru kazao je kako nije istina da specijalizanti rade bez nadzora, i to pogotovo kod anesteziranja djece, a na primjedbu kako Slobodna ima provjerenu informaciju kako jedan specijalist pokriva vise operacijskih dvorana u kojima rade specijalizanti, sto ne znaci nista drugo nego rad bez kontinuiranog nadzora, odgovorio je kako “nadzor ne znaci drzanje za ruke”.
U Hrvatskoj udruzi bolnickih lijecnika (HUBOL) imaju posve drugacije misljenje. Dopredsjednica dr. Ada Baric, koja je i sama anesteziologinja, porucuje kako je deklarativno pisanje jednog specijalista s dva ili vise specijalizanata neprofesionalno, neodgovorno i ugrozava sigurnost bolesnika.
Navodi kako se takav rad po bolnicama u Hrvatskoj gotovo podrazumijeva jer godinama vlada kronican manjak anesteziologa koji se kompenzira na takav los i nedostatan nacin, medutim istice i kako je rad u KBC-u Split ipak jedan od najekstremijih primjera koji je za svaku osudu.
