Cijene gotovo svih potrepština, uz energente, rastu, a dokaz tomu je i objava jednog korisnika Reddita koji si je dao truda i pomoću kataloga jednog trgovačkog lanca usporedio cijene iz 2018. s ovim današnjim. Riječ je o istim proizvodima od istog proizvođača.
Rezultat? Od 37 proizvoda koje je usporedio, jedino nisu poskupjeli sir i šampon.
Socijalni radnik i predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva, Nedjeljko Marković, komentirao je za RTL Direkt kolike bi mogle biti posljedice poskupljenja te hoće li to dovesti do povećanja broja siromašnih.
"Povećanje će neki osjetiti jako dobro, osobito oni koji su u donjem dijelu medijana. U ovoj krizi će najviše nastradati dvije skupine, to su različiti primatelji socijalnih naknada. To su najranjivije skupine, njih ima oko 60 tisuća. Za njih trebamo hitno osmisliti novčane mjere, pomoći im da prevladaju ne samo poskupljenje plina i struje nego ostale troškove života među kojima su troškovi stanovanja visoki", rekao je Marković.
Najranjiviji kreditno opterećeni
"Trošak stanovanja zadnjih 4 godine raste i do 20, 25 posto. Tu su najranjiviji oni koji žive u stanovima koje plaćaju putem kredita, oni koji imaju različita kreditna zaduženja, naši građani koji nisu ništa naslijedili i dobili od roditelja nego moraju svojim radom i iz dnevnih prihoda osigurati kvalitetan stan, osobito za djecu. Stanovi su premali, previše osoba živi u njima i zato nam stambena politika mora ići uz sve ostale socijalne politike", rekao je.
Objasnio je da imamo najveći stambeni fond u EU, ali da imamo i male stanove.
"Vrijednost naših stanova je mala, između 60 i 70 tisuća eura. U zapadno europskim zemljama vrijednost jedne nekretnine je oko 170 tisuća eura. Gotovo tri puta je vrjednija nekretnina na zapadu nego u Hrvatskoj", objašnjava Marković.
Na pitanje jesu li za sve građane jednako važne cijene plina, Marković je kazao da se ne griju svi na plin.
"Vidjeli smo da velike i bogate firme imaju problema. Zamislite staračko, samačko kućanstvo koje će dobiti račun za 70 posto prema najavama već od travnja. Na takve moramo razmišljati, na najranjivije i umirovljenike da udare osjete najmanje. Srednji sloj nekako može preživjeti, ali bojim se za najsiromašnije. Ako im Vlada ne pomogne oni će iskočiti iz našeg društva", rekao je.
'Siromašni više troše na hranu'
Marković je rekao i da su socijalni slučajevi i umirovljenici dvije najranjivije skupine.
"Osobito umirovljenici koji imaju do 3 tisuće kuna mirovinu, imamo veliki broj građana koji žive sami bez potpora okoline. Naš prijedlog je da se po uzoru na zapadne zemlje uvede 13. mirovina ili zaštitna mirovina. Vidimo da bi ona olakšala život umirovljenicima. To je iznos od 3,5 do 4 milijarde kuna godišnje. To je opterećenje za državni proračun ali tim ljudima smo pomoći da zaokruže godinu sa što manje stresa", dodao je.
Komentirao je i hoće li veći cjenovni udar biti poskupljenje energenata, troškova stanovanja ili živežnih namirnica.
"Pravilo je da siromašni više troše na prehranu i troškove stanovanja. To su njihove najveće stavke. Njih manje brinu cijene obrazovanja, kulture, nekakvih putovanja, nešto što oni koji više zarađuju i troše na takve životne aktivnosti. Siromašniji, oni s nižim medijanom, su usmjereni na mjesečno preživljavanje i za njih se moramo pobrinuti u krizi", rekao je.
Je li prosječna plaća realna?
Na pitanje slaže li se da Vladina statistika o prosječnoj plaći više prikriva nego otkriva, Marković je rekao da plaće veće od 7 tisuća kuna imaju osobe s visokom stručnom spremom ili su vezane uz državni i javni sektor.
"Kako obrazovanje pada, što više govorimo o strukovnom obrazovanju, tako padaju i plaće, osobito izvan Zagreba", rekao je.
Komentirao je i podatak da je 2013. bilo čak 15 posto naših sugrađana koji si ne mogu priuštiti adekvatno grijanje, ručak s mesom, piletinu ili ribu, ne mogu platiti režije, nemaju čak ni perilicu rublja, ali je 2020. takvih bilo ipak upola manje.
"Narast će brojke ali ne toliko. Ove brojke će pogađati najsiromašnije. Oni i dalje možda prošlih godina su išli na more, to je pokazatelj koliko društvo napreduje, može li si obitelj priuštiti tjedan dana godišnjeg odmora za sve članove obitelji, a da ne ljetuju kod prijatelja ili članova obitelji. Takve stvari će ljudi rezati, ljetovanja, restorani, kupovina skuplje robe. Jedan analitičar je rekao da u Hrvatskoj nije problem hlađenje nego grijanje. Imamo vruća ljeta, troškove koji će rasti tijekom ljeta, to su sve problemi koje jedan ekonomist ne vidi ali u praktičnom životu kada dobijete račun zbog klime, a morate se hladiti ljeti su ljeta sve toplija, a to sve košta", rekao je.
Vaučeri od 200 kuna
Marković je komentirao i koliko vaučeri za struju od 200 kuna te eventualno smanjenje PDV-a na plin mogu smanjiti socijalni udar.
"Vaučeri su dobri, to podržavamo. Vidjeli smo da bi vaučeri išli na viši iznos. Predviđa se i rast socijalnih naknada, zajamčene minimalne naknade s 800 na tisuću kuna, predviđen je rast drugih naknada iz sustava socijalne skrbi, to su dobre stvari. Imamo one koji ne upadaju u krug državnih potpora, tu govorim o umirovljenicima. Čim imate prihode veće od 1000 ili 1500 kuna ne možete ostvariti pomoć države. Morate biti korisnik zajamčene minimalne naknade. Vlada to može promijeniti svojom odlukom. Imamo i fenomen da se dio građana grije na drva. Imali smo rast cijena drva, jedan metar kubni je narastao do 450 kuna. Jedna obitelj je trošila 7-8 tisuća kuna za jednu sezonu grijanja. Drva su izuzetno skupa. Hrvatske šume isto moraju intervenirati. Čim plin poskupi veliki je pritisak i na tržište drva", kazao je Marković.
Komentirao je i opasku jednog gledatelja da se veliki dio stanovnika Hrvatske grije i na lož ulje.
"Oni koji se više griju na ekološki neprihvatljiviji način imaju zagađeniji zrak. Uvijek ćemo nešto morati žrtvovati da bismo dobili neku kvalitetu života", zaključio je.
