Zagrebačka katedrala, posvećena mađarskom kralju sv. Stjepanu Kralju, od potresa je pokrivena skelama, no javio se novi problem zbog kojeg je upitno kako će se, i hoće li obnoviti od posljedica potresa.
Četvoro autora sa Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu: Ana Maričić,Zlatko Briševac, Petar Hrženjak i Helena Jezidžić, u novom broju časopisa toga fakulteta ističu, uz ino, da se eksploatacija kamena kojim je građena Katedrala na nekadašnjim nalazištima ne može obnoviti, niti je moguće eksploatirati građevinski kamen na novim lokacijama, prenosi Jutarnji.
Tijekom povijesti za izgradnju i obnovu Katedrale koristilo se pet različitih vrsti kamena: četiri domaće - litotamnijev vapnenac, litavac, vapnenački pješčenjak, vinicit - i peti uvozni talijanski travertin.
Zabranjeno vađenje kamena na originalnom lokacijama
Točnu količinu pojedine vrste kamena upotrijebljenog u gradnji Katedrale moguće je utvrditi tek nakon restauracije koju je bio vodio Herman Bolle koji je Iz Bregova je dovezeno 61,93 kubična metra, iz Vinice 83,74 kubična metra, a najveći dio, 126.078 kubična metra kamena, dovezen je iz Podsuseda, kaže se u tekstu. Na tim izvornim lokacijama traju službene zabrane vađenja kamena kao i negativna percepcija javnosti, zbog čega ondje nije moguće vaditi kamen za obnovu Katedrale, ističe se.
Autori s RGN fakulteta smatraju da je potrebno raditi na pronalaženju vizualnih prikaza rudarenja kamena i te materijale kategorizirati kao javna dobra, te tako sačuvati kulturno sjećanje na ovu ljudsku djelatnost.
