Gdje pobjeći od atomske bombe? Kamo se uputiti ako krene ruska invazija? Možda su ova pitanja danas aktualizirana, ali su i 50-ih godina prošlog stoljeća mučila i jugoslavensko vodstvu, javlja Danas.hr.
Kalničko gorje se tijekom povijesti iskazalo kao odlična utvrda tu se i Bela IV. obranio od Mongola, a miran kraj s gustim šumama odlično je poslužio i Titu u vrijeme hladnog rata. Naime, nakon razlaza sa SSSR-om, Tito je strahovao od invazije Rusa pa je Kalnik pretvorio u podzemnu utvrdu. U najvećoj tajnosti iskopani su deseci podzemnih bunkera i tunela.
Bunker na Kalniku
Izgradnja i svjedoci vremena
Ti tuneli i bunkeri nisu ucrtani ni na jednoj mapi, ni na jednoj vojnoj karti tako pa bi bez svjedoka vremena možda ostali i nepoznanica. Jedan od tih svjedoka je Josip Matejak koji je bio dijete kada je pedesetih u njegov rodni Sudovec došla JNA.
"Nije se moglo u selo. Ja kasnije kao klinac znam, oni su čak i s konjima i kolima dolazili tu jer u ono vrijeme baš kamiona nije bilo", kaže Josip.
Dolazak JNA-a u to malo selo nije uvijek bio jednostavan, govori Josip. Sjeća se, kaže, da je vojska često imala vježbe te bi topovima gađala makete tenkova. Nerijetko bi pogriješili metu pa bi top udario u nečiju klet ili ubio nečiju kravu, govori Josip.
Izgradnja tunela i bunkera bila je tajna, a posao koji nisu mogli napraviti strojevi radili su i zatvorenici. Cesta uz Kalnik bila je jedina državna u Jugoslaviji koja nije bila asfaltirana. Tenkovima za prolazak asfalt nije bio potreban. Ideja gradnje je bila premrežiti bunkere i spojiti ih u male podzemne gradove spremne za dugotrajnu opsadu. Osim spremnosti za dugotrajnu opsadu, sobe u ovim bunkerima trebale su poslužiti i kao sklonište u slučaju atomske opasnosti.
(Ne)održavanje
Usred šume na zapadnom obronku Kalnika u grmu se skriva odlazak u podzemni svijet. Uske i strme stepenice vode u bunker izgrađen osamdesetih godina. Ali i on je godinama napušten. Uz pokojeg žohara u njega jedino zalaze mladi željni skrivenog mjesta za zabavu.
Ulaz u bunker na Kalniku
"Da se radi o nekoj drugoj državi, Austriji ili Sloveniji, to bi sve bilo u funkciji, u pogonu, uređeno i već na neki način reklamirano i na mapama i kartama označeno", objašnjava Damir Klarić iz Planinarskog društva Ludbreg te dodaje da su hodnici išarani grafitima nekada imali puno ozbiljniju svrhu.
Svaki od bunkera imao je nekoliko izlaza za bijeg koji su bili dobro skriveni u šumi. Najčešće je na vrhu tunela bio željezni poklopac koji je skrivao izlaz i kojeg je prekrivalo lišće.
POGLEDAJTE VIDEO: Vlasnik je bio multimilijunaš, bogataši iz Amerike dolazili su kockati, a danas propada. Ovo je priča o hotelu Haludovo.
U mjestu Možđencu našao se najveći zapovjedni bunker. Teško je prema ulazu pretpostaviti da se unutra skrivaju dugačke katakombe koje se na nekoliko mjesta račvaju. Na vrhu brda je mitraljesko gnijezdo, a iza kliznih željeznih vrata nekoć je stajao top koji je na nišanu držao cijeli kraj. Tu su bili i spavaće sobe, zahodi zapovjedništvo.
Unutrašnjost bunkera na kalniku
Kalnik kao utočište
Kalnik kao mjesto za obranu od moguće sovjetske invazije nije izabran slučajno. I partizani su ga koristili za vrijeme Drugog svjetskog rata u borbi protiv ustaša, govori nam povjesničar Milivoj Dretar.
"Za nekakvog vojnika, neću sada reći sovjetskog, ili NATO je ovo dosta nezgodan teren. Ovo nije ono što bi na West Pointu uvježbavali, takvo kretanje. Sve je puno klanaca, potoka, rupa, škrapa i tak dalje. Imate i vulkanskih stijena. Nešto nezamislivo za neke snage. I puno više planine, ako ih nemate kako zadržati vrlo lako su osvojive. Kalnik je u potpunosti prekriven šumom", tvrdi povjesničar Dretar te dodaje da je upravo to razlog zašto je baš Kalnik izabran kao mjesto na koje se bježi u slučaju opasnosti.
