Kako li se danas osjećaju glasači Kukuriku koalicije? Na biračko tijelo je nakon više mjeseci, pa i godina, pušten Slavko Linić, čovjek kojeg nismo previše gledali u prvome planu kada je "okrupnjena ljevica", kako im tepa Darko Milinović, očijukala s njime i prodavala bajke bez sadržaja. Konačno – vidimo natruhe tog sadržaja koji se skrivao u vrijeme kampanje.
Za početak recimo da je Darko Milinović i opet u krivu. Kukuriku koalicija nije nikakva okrupnjena ljevica, nego grobar lijeve ideje u Hrvatskoj. Veći PDV, nastavak zaduživanja, porez na imovinu, koji će, kako se da primijetiti iz prepreka koje mu stoje na putu, uvoditi u četvrtoj godini mandata, ako i tada... Sve su to sad sporedni, kratkoročni i reverzibilni problemi.
Grobari
Prvo – grobari su zato što se pokraj njih HDZ čini kao iznimno socijalna stranka, doduše, s urođenom ljubavlju i uvijek spremnim parama za, koga drugog nego – vlastitu klijentelu. A ostali nek' crknu.
Drugo – zbog pomicanja granica neoliberalnog, koji neki zovu neokonzervativnim modelom, ideološkoj suprotnosti lijevih ideja. Ono što nisu napravili u prvom mandatu lijeve koalicije, dovršavaju lagano u ovom.
"Država nema novca za razvijanje banaka, niti smatra da se treba baviti bankarstvom", kazao je Linić.
Dakle, Slavko Linić, zbog kojeg se oni mrvu osvješteniji birači Kukuriku koalicije tuku po glavi, ugrubo tvrdi da se država odriče bankarskog i osiguravateljskog biznisa zato što na njemu, u suštini, nije u stanju zaraditi. Zato je pametno prodati Hrvatsku poštansku banku i Croatia osiguranje.
Ima li itko u ovoj državi, zapravo, unutar Zemljine orbite, tko može popušiti ovakvu, budimo kulturni pa recimo – glupost?
Hipno-tizi-tiziran, o yeah!
Ovaj gospodin je, podsjetimo, već sudjelovao u prodaji Hrvatskih telekomunikacija. Dopale su u ruke Deutsche Telekomu, firmi koja je, kako doznajemo zadnjih godina, podmićivala političare diljem tranzicijske Europe – od Mađarske, preko Crne Gore do Makedonije, i to zato da bi dobila prevlast na tržištu.
Istom onom slobodnom tržištu u koje se kune Europska unija, gdje se sloboda često očituje u tome da onaj tko ima dovoljno para za slobodu da si kupi političara na pravom mjestu, bude prvi i samelje konkurenciju o trošku potrošača.
Dakle, ta firma, koja zadovoljno trlja ruke što više neće morati plaćati 450 radnika, nego će ih vjerojatno nastaviti plaćati država iz fonda za nezaposlene, a bit će i onih kojima će banke uzeti pravo na stanovanje, podmićivala je tranzicijske zemlje diljem Europe. Kod nas, navodno, nije imala povlašten položaj, godinama.
Budući da garnitura koja je privatizirala HT tvrdi za sebe da nije kriminalna, a bila bi kriminalna da je uzela mito od T-coma, i stranu joj u ovome slučaju drže državni organi, možemo zaključiti tek da je Deutsche Telekom bacio urok na nju ili ju je jednostavno – hipnotizirao. Jer teško da se može naći drugo objašnjenje za tumačenje kako je prodaja telekomunikacijske kompanije nacionalni interes kao i odricanje od čitave infrastrukture u njenom vlasništvu koju su skupo plaćali građani.
Staro gvožđe
A na primjeru HPB-a i CO-a vidimo da čovjek očigledno ponovno bunca i da mu treba pomoć. Nadajmo se da Linić nije hipnotiziran.
Ako on ne zna stvoriti novac od telekomunikacijske (!) kompanije, banke (u državi gdje su kamate čak pet puta veće nego u Europi) i osiguranja, onda, prijatelji, tom čovjeku preostaje samo penzija. Što ćeš, 21. je stoljeće, neoliberalizam je okrutan i ne žali stariju radnu snagu nego juri za profitom. Zašto bi bilo milosti za Linića, koji je očigledno tehnološki višak kad se nema za radnike HT-a? Država nije socijalna institucija i zato će morati odrezati na desetke tisuća radnih mjesta, je l' tako? Linić bi bio odličan start.
Ubijmo se
To da ne posluju dovoljno dobro ne može biti isprika za prodaju. Ako se za mandata Jadranke Kosor (alo, Jadranke Kosor!) uspjelo Hrvatskoj elektroprivredi i INA-i minus na računu dotjerati na nulu, a brojao se u milijardama zbog rasipništva i krađa u Sanaderovom mandatu... Ako time Linić želi poručiti da je nesposobniji od Jadranke Kosor (!), onda nam ne preostaje ništa drugo nego kolektivni suicid. Jer neće otići dok ima podršku parlamenta, jer to je nama naša demokracija dala.
No, ono što ponajviše izaziva jezu od svih stvari koje potvrđuju tezu o Kukuriku koaliciji kao licu monstruma zvanog diktatura kapitala, najave su privatizacije sustava koji su posredno doveli do financijskog kolapsa u Americi, nezapamćene otimačine javnog novca, uvaljivanja u dugove iz kojih nema povratka i grozomornih kršenja ljudskih prava.
Prilika za biznis
Dakle, osim ozloglašenog izdvajanja distribucije i prijenosa iz sustava HEP-a, koji, navodno, ne vode privatizaciji HEP-a, kao što nije ni odvajanje Pošte od HT-a, Kukuriku koalicija planira zanimljiva javno privatna partnerstva. To je uvod u privatizaciju zatvora, a pripustit će još zeru više kapitala u škole, staračke domove i hospicije. Čini se da otvara put i privatizaciji policije, koja će početi prepuštanjem osiguranja štićenih zgrada privatnim zaštitarima.
Hvala Jutarnjem listu, koji je odmah preveo vijest o privatizaciji zatvora na rječnik Mordora: prilika za biznis. Mogu se kleti koliko žele da će se ti naši ili strani investitori - partneri - držati moralnih principa i hrvatskih tko zna kakvih standarda, ali nismo rođeni jučer. Moral nije kategorija koju novac uzima u obzir. A sada zamislite što znači privatni zatvor i zatvorenik kao roba, izvor zarade.
Kakva nas blistava budućnost čeka!
