'ULJE ĆE DOGODINE KOŠTATI 36 KUNA' / Ekonomski strateg Mosta: 'Čekaju nas teška vremena, a Plenkovića nije briga. Svojata tri projekta za Bruxelles i nudi PR floskule'

Image
Foto: Igor Soban/Pixsell

O uvođenju eura, problemima s inflacijom i energentima i rođačkom kapitalizmu koji je zarobio hrvatsko gospodarstvo razgovarali smo sa saborskim zastupnikom Mosta, ekonomistom Zvonimirom Troskotom

17.7.2022.
14:57
Igor Soban/Pixsell
VOYO logo

Zvonimir Troskot, saborski zastupnik Mosta, ekonomist po struci koji je osim na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu studirao i na svjetski renomiranim sveučilištima (Georgetown, Singapur, Lausanne) a potom iskusio i karijeru u privatnom sektoru, ubraja se u red onih stručnjaka koji su od trenutka najave da će Hrvatska ući u eurozonu upozoravali da je to prerano, da Hrvatska nije spremna za euro.

S obzirom da se Troskot evidentno počinje profilirati kao ključni ekonomski strateg Mosta, a prema svim istraživanjima Most ulazi u top tri oporbene stranke, razgovarali smo s njime o opasnostima koje za Hrvatsku donosi euro, o mogućem smjeru krize i posljedicama za građane, ali i o temeljnom ekonomskom smjeru Hrvatske, jer Most je nedavno otvorio i pitanje kroni ili rođačkog kapitalizma i svih devijacija koje je taj model donio Hrvatskoj.  

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
Foto: Boris Scitar/Pixsell
Image
Foto: Boris Scitar/Pixsell

Ako Europska centralna banka bude u poziciji da treba pomagati, primjerice, Hrvatskoj ili Belgiji - izabrat će Hrvatsku, kaže Troskot

NET.HR: Vi ste bili među onima koji su upozoravali da Hrvatska nije spremna za euro, no, sve je očito bilo uzalud: euro je tu i pljušte čestitke sa svih strana

TROSKOT: Prije bih rekao da je to razlog za zabrinutost nego za čestitke. Ulaskom u eurozonu nije se nimalo promijenila ekonomska struktura, mi i dalje ostajemo uvozno orijentirana zemlja.  Kada se usporedimo s ostalim zemljama eurozone, Hrvatska više od ostalih ovisi o uslužnim djelatnostima, a velika većina zemalja eurozone su proizvodno orijentirane. Dakle, tu je evidentna asimetrija. To su neke zemlje već prepoznale, primjerice Poljska, Češka ili Mađarska, koje odgovorno jačanju svoju proizvodnju da bi kad uđu na to vrlo vrlo kompetitivno, nemilosrdno tržište eurozone, bile što spremnije, u vidu troškova proizvodnje, proizvodnosti rada i na kraju – simetrije gospodarstva. Kada bi jednog dana Europska centralna banka bila primorana spašavati ekonomiju zemlje članice eurozone, naravno da će dati prednost proizvodnoj strukturi jedne Belgije, a ne uslužnom profilu jedne Hrvatske. Mi na žalost – stršimo u toj ekonomskoj asimetriji. Ovisimo previše o turizmu, stagniramo po pitanjima proizvodnosti rada i troškova proizvodnje i ta se struktura nažalost ne mijenja još od 2006. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, vratimo se onom što najviše zabrinjava. Ulazak u eurozonu znači micanje transakcijskog troška za EU izvoznike. Ali mi ulazimo kao uvoznici. Nastaviti ćemo i dalje uvoziti sve i svašta iz EU i ne uspijevamo biti ozbiljno konkurenti. Diže se IT industrija, ali sve to je sitnica prema ostalim zemljama eurozone. Ulazimo na milost i nemilost EU izvoznicima, a naša ekonomija još nije uspjela ni prodisati. Ulazimo na tržište koje nema milosti i na kojem nema emocija prema malima ili zemljama koje tek pokušavaju izgraditi tržište.

NET.HR: Jesu li ključne institucije koje su radile na uvođenju eura bile dovoljno iskrene prema javnosti?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Ne, nipošto. Bilo je tu mnogo PR floskula, a malo ozbiljne pripreme. Premijer si je ucrtao euro na svom karijernom putu za Bruxelles i zapravo ga nije briga kako će doista izgledati ovo forsiranje eura u stvarnosti. Euro, Schengen, Pelješki most. To su tri projekta koje on svojata i zbilja je neugodno slušati kako on to prezentira kao svoja postignuća. Pa pogledajmo Pelješki most: novci iz EU, a odlaze u kinesko-grčke kompanije.

Što se tiče HNB-a, dovoljno je pogledati njihov strateški dokument u kojem iznose argumente za euro. Tvrde, primjerice, da se Hrvati dominantno zadužuju u eurima, a to uopće nije točno. Još od krize sa švicarcima, od 2015. godine, došlo je do promjene na tržištu kredita i građani su se svi više zaduživali u kunama. Zatim, predstavnici HNB-a uopće nisu došli u Sabor na predstavljanje projekta uvođenja eura. A guverner javnosti kao obrazloženje nudi samo izlizane fraze. Radi se o čistom podcjenjivanju problema, ali drugo nismo niti mogli očekivati jer je HNB postao skladište za islužene političke zaslužnike.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što se pak tiče brige Ministarstva financija da građane pripremi na uvođenje eura, najbolji je pokazatelj – ostavka ministra Marića. On veli da je svoje odradio. Kao da najproblematičnija etapa uvođenja eura ne dolazi tek sada.

Image
Foto: Pixell
Image
Foto: Pixell

Zvonimir Troskot o euru: "Ulazimo na milost i nemilost EU izvoznicima, a naša ekonomija još nije uspjela ni prodisati."

NET.HR: Most je ostavku ministra Marića nazvao „odlaskom prvog časnika s Titanika izbušenog korupcijom i aferama“…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Još smo bili preblagi.

NET.HR: No, izgleda da „Titanik“ neometano nastavlja plovidbu. Je li Plenkovićeva Vlada nakon ostavke ministra financija slabija ili jača?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Slabija! Ovo je sada Vlada koja nije uspjela javnosti objasniti zašto je otišao ministar financija u jednom tako osjetljivom trenutku. Nedavno je zbog optužnica DORH-a zamijenjeno nekoliko ministara, to se nazivalo rekonstrukcijom, a onda sada – iznenadna ostavka. To sigurno nije znak stabilne Vlade za krizni trenutak u kakvom živimo. A ako pogledamo ostale ministre, ne znam odakle početi. Ivan Paladina je opustošio mirovinske fondove. Nevjerojatno je da osoba s tako sumnjivim poslovima na plećima uopće može postati ministar. Zatim, Vili Beroš. Zdravstvo je razoreno, nazadujemo, a mi se bavimo njegovim aferama, kako je sumnjivim tvrtkama sređivao poslove ili svom prijatelju fotografu. Ili ministar Grlić Radman koji za službenu odluku Bundestaga da su za stanje u BiH odgovorni nacionalizmi Hrvatske i Srbije, a ne izborni zakon, kaže da nije službeni stav njemačke vlade. I tako dalje. Da ne nastavljamo niz. Plenković ne vodi Hrvatsku u dobrom smjeru i okružen je nekompetentnim ministrima, a održava se na vlasti zahvaljujući tankoj većini koju mu osiguravaju poslušne strančice. No, i taj brod će se jednog dana nasukati…

NET.HR: Je li vama obrazloženje ostavke ministra Marića uvjerljivo? Odnosno, smatrate li da smo dobili pravo obrazloženje ostavke?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT:  Ne, nismo dobili prave odgovore. Žalosno je bilo da smo gledali dvodnevnu predstavu i slušali sva moguća izmotavanja. Neopisivo je neozbiljno da jednu takvu odluku javnosti nisu prezentirali premijer i ministar zajedno. Ali i to što smo imali dvije odvojene presice govori o tome da su se razišli u ne baš dobrim odnosima. Osim toga, ministar Marić je zamalo dobio aureolu sveca, kao da je bio fantastičan, ministar iznimne kvalitete, savršen političar…Što je sve, naravno, pretjerivanje. Ozbiljan političar si ne bi dozvolio onakav boravak u hotelu na Malom Lošinju s onakvim diskontom.

Osim toga, nije se u njegovom slučaju radilo samo o diskontu, nego o vrlo zabrinjavajućoj geopolitičkoj priči, o tome da hrvatska vlast oklijeva oko sankcija prema ruskom kapitalu, ili želi pomoći u prikrivanju vlasništva koje vodi do ruskih vlasnika vezanih za Putinov režim. Nije slučajno njegov državni tajnik postao HNS-ovac Čuraj i još k tome je zadužen za sankcije – i svi vidimo kako to izgleda. Mi iz Mosta smo jasno upozoravali da su i Plenković i Marić postali zaštitnici sumnjivog ruskog kapitala u Hrvatskoj. Podsjetit ću da sam Plenkovića u Saboru doslovno pitao: Ako ste bili toliko hrabri da kažete da je Krim ukrajinski, možete li sada reći da je Mali Lošinj – hrvatski? Na žalost, dopustilo se da velike dijelove Malog Lošinja zgrabe ruski oligarsi, odnosno, obitelji koje vode posao ruskim oligarsima, a oni su evidentno povezani s hrvatskim političkim vrhom. Zdravko Marić se sada izmaknuo, ali nadajmo se da će biti istjerana na čistac njegova uloga u održavanju ruskih veza na Malom Lošinju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A sam Marićev zadnji nastup, patetika, obrazloženje kako mu više nije izazovno…Bilo je to neugodno slušati. Kako mu nije izazovno? Tek sada dolazi prava borba, evo nam inflacije, nema sumnje da je već dvoznamenkasta. Zamislite da su devedesetih branitelji u nekom času rekli: evo, dosta, nije nam više izazovno. To razmetanje frazama o tome kako je ispunio svoj cilj i kako mu više nije izazovno – je zapravo uvreda za hrvatske građane koji sve teže žive. Oni se nemaju kamo izmaknuti.

NET.HR: Kada ministar financija odlazi u ovakvom trenutku i na ovaj način -  kakva je poruka poslana gospodarstvenicima?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Nestabilnost. Nesigurnost. Ova Vlada nije spremna za ova teška vremena.

NET.HR: I iznenada se vadi Marka Primorca kao novog ministra…?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Osobno poznajem Marka Primorca, on jest kompetentan kao ekonomist, ali nema političkog iskustva. Vlada koja u ovakvom trenutku u resor financija uvodi neiskusnu osobu koja treba tek pohvatati konce je vrlo neozbiljna. Uz ovu inflaciju koja će nas koštati negdje oko 25 milijardi kuna…Biti će teško.

NET.HR: Što kažete na opise o stanju hrvatske ekonomije koje smo slušali i od premijera i od ministra financija u nastupima povodom ostavke: tvrde da imamo sjajne pokazatelje, da Hrvatska, gospodarski i financijski nikad nije bolje stajala? Uglavnom se izbjegavalo govoriti što nas očekuje na jesen?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Ha, prva asocijacija je - carevo novo ruho. Car je gol, ali hoda okolo i šepuri se kao da je odjeven u najfiniju svilu. Realnost, na žalost, nije nimalo sjajna. Govorilo se da je četvrtina stanovništva na rubu siromaštva, no, sada možemo reći da je četvrtina stanovništva vrlo siromašna. Našim umirovljenicima i osobama s najnižim dohotkom ova inflacija je pojela sve. Jučer smo razgovarali o tome da će umirovljenici s najnižim mirovinama dobiti 36 kuna povećanja…Pa hajdmo si onda reći što će si oni moći kupiti za tih 36 kuna. Ni kruh i mlijeko. A gdje su ostali troškovi. Povećanje cijene energenata, ili povećanje rata kredita. Mi smo, primjerice, predlagali usklađenje mirovina s realnim rastom inflacije. Ukoliko prehrambeni proizvodi rastu npr. po indeksu od 20 posto, onda bi umirovljenicima s mirovinama od 3 tisuće kuna trebalo dodatno isplatiti 600 kuna. Sve drugo je tjeranje ljudi u glad i neimaštinu. Ako ljudi zapadnu u teško siromaštvo, spašavati situaciju kasnije nekakvim ekonomskim instrumentima je puno teže od ovakvih preventivnih poteza.

Drugo, predlažemo i smanjenje poreza na dohodak. Na način da se ne oštete lokalne samouprave. A to je moguće napraviti tako da se građanima ostavi što više za osobnu potrošnju. Rizik od spiralne inflacije je tu minimalan, a ako nas ona zahvati…biti će iznimno teško.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

NET.HR: Premijer Plenković je na pitanje novinara kako će riješiti probleme s energentima rekao da neće valjda sada kad su takve vrućine govoriti građanima o grijanju, a ministar gospodarstva Davor Filipović na isto pitanje odgovora najavom da će se o tome razgovarati na europskoj razini. Bi li Vlada RH trebala već u ovom trenutku jasnije prezentirati hrvatskoj javnosti konkretnije planove za prevladavanje energetske krize?

TROSKOT: Naravno da bi. Meni nije jasno kako jedan tako izraziti eurofil kakav je Plenković nije pogledao kako se, primjerice, ponaša jedna Njemačka. Već sada se ide prema građanima s vrlo konkretnim uputama, od toga da se preporuča tuširanje hladnijom vodom, da treba izbjegavati grijanje zajedničkih prostorija, da se što više koristi javni prijevoz itd.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Europa opet nije reagirala na vrijeme i točno je da veliki dio Europe, osim Francuske, ima problema s energijom. A zašto Francuska nema tih problema? Zato jer nisu zatvorili nuklearne elektrane. A Angela Merkel se zbog politike i koaliranja sa Zelenima odrekla nuklearki i sada Njemačka trpi zbog tih pogrešnih odluka. Energetski se Njemačka izrazito vezala za Rusiju i sada je ona nesumnjivo u lošijoj poziciji od mnogih drugih zemalja, ali to su problemi od kojih Hrvatska ne može okretati glavu i premijer zvuči vrlo neozbiljno kada uzvraća da je sada previše vruće da mislimo o grijanju. Da, imamo LNG, ali previše toga je nejasno i posve je jasno da i Vlada RH treba pripremiti ozbiljne protokole za energetsku krizu koja će bez sumnje zahvatiti i nas.

NET.HR: Kako će izgledati život u Hrvatskoj u narednih godinu dana? Što smatrate posebno zabrinjavajućim?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Prije svega, rast cijena hrane. Prema našim projekcijama, ako se nastavi ovakva galopirajuća inflacija, boca ulja koja već sada košta previsokih 20 kuna, u lipnju naredne godine mogla bi koštati – 36 kuna. Polubijeli kruh između 16 i 18 kuna. Litra mlijeka oko 16-17 kuna. I moramo se pitati kako će izgledati život s takvim cijenama. Mi oko pedeset posto mlijeka ionako uvozimo, prema tome, možda će te cijene biti i još veće. To je nezamisliv udarac na najugroženije kategorije stanovništva i doista je neshvatljivo da se ova Vlada još nije probudila, da nije osvijestila kakva nam kataklizma prijeti.

Drugo, energenti. Cijena struje će sigurno rasti. Most je predlagao konkretan projekt s proizvodnjom solarnih panela, da se stvore nezavisne energetske zajednice – dijelom bi uložili građani, dijelom bi ih se subvencioniralo, pa da se konačno oslobodimo „kraljeva plina“, kraljeva struje i tko zna kakvih sve ne kraljeva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, to su samo dva konkretna velika udarca kojima će sigurno biti izloženi građani Hrvatske. A to su udarci koji će, ako ih se ne ublaži na vrijeme, izazvati lančanu reakciju i povući nas sve skupa u još dublju krizu sa nesagledivim posljedicama…Neozbiljno je da Vlada umjesto istine i pripreme za takav scenarij nudi šarene laži o tome kako nam je dobro.

NET.HR: Nedavno ste organizirali okrugli stol na temu „Kroni kapitalizam vs slobodno tržište“, odnosno, neovisno o kriznom trenutku - otvorili ste pitanje temeljnog ekonomskog smjera Hrvatske. Zašto ste se odlučili otvoriti tu temu u ovom trenutku?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

TROSKOT: Kroni kapitalizam koji je započeo u Hrvatskoj još devedesetih, u vrijeme pretvorbe i privatizacije, itekako je prisutan u Hrvatskoj. Neovisno o krizi otvorili smo tu temu jer je to zapravo razgovor o kočnicama ekonomskog razvoja. Ne može naprijed ekonomija koja je zarobljena u kroni kapitalizmu. Sve to što donosi kroni kapitalizam, namještanje natječaja, pogodovanje, napredovanje zbog stranačkih ili rodbinskih veza itd. – mladi koji odlaze iz Hrvatske navode kao jedan od glavnih razloga za odlazak. I svi ti mladi ljudi onda pune tuđe mirovinske fondove, tuđe proračune. Nas takvi postupci koštaju otprilike 60 milijardi kuna godišnje po izračunu Europskog parlamenta. A to je trećina hrvatskog proračuna. Prema tome, vrijeme je da se primimo posla, da razgovaramo o uzrocima, o tome kako iskorijeniti te modele, jer želimo u Hrvatskoj zadržati najbolje. Sabor je najviše zakonodavno tijelo u Hrvatskoj i želimo razgovor o tome otvoriti ovdje jer mislimo da je to tema oko koje bismo morali postići konsenzus, neovisno o tome tko je više lijevo ili desno. Želimo da u Hrvatskoj prestane gušenje tržišta, onog tržišta koje svima daje jednaku priliku. Imao sam prilike živjeti neko vrijeme u Singapuru i ne krijem da me njihov uspjeh fascinirao: 1965. njihov premijer Lee Kuan Yew postavio je temeljni model, svim građanima jednako zdravstveno osiguranje i jednako pravo na školovanje, a daljnji uspjeh ovisi onda o svakom pojedincu. Vidimo dokle su dospjeli s takvim temeljima. Danas su jedna od najbogatijih zemalja svijeta, pretekli su i Švicarsku. Ako je mogao Singapur, zašto ne bi mogla Hrvatska?

NET.HR: Neki profesori na okruglom stolu su vas upozorili da je priča o slobodnom tržištu ipak utopija…

TROSKOT: Recimo da je to ideal kojem želimo težiti. Radi se o postotku ekonomske slobode. O micanju parafiskalnih nameta, silnih poreza. Neke države su uspjele ostvariti indeks ekonomske slobode na razini od 80-90 posto. Zašto ne bismo i mi probali? Singapur, Novi Zeland, Estonija…imamo zemlje koje nam mogu biti uzori i zašto ne bismo trasirali naš razvoj prema tim dobrim primjerima.

NET.HR: Klijentelizam, dogovoreni natječaji, povjerljive informacije „po stranačkoj liniji“… Sve su to elementi kroni kapitalizma za koje možemo reći da su u Hrvatskoj sve snažniji, neovisno o tome što su se mijenjale vlade ili političke garniture s različitim ekonomskim programima. Kako biste vi prekinuti taj začarani krug?

TROSKOT: U lancu kroni kapitalizma zapravo sudjeluje cijelo društvo. I oni koji ne žele, uvučeni su. Naravno da sve te procese mogu prekinuti oni koji su u poziciji donositi odluke. Kao političar bih svakako krenuo od javne uprave – ovaj uteg javne uprave guši privatno poduzetništvo. Znam da je to politički nepopularan potez, ali je nužan: oko 50-60 tisuća ljudi u javnoj upravi, u agencijama i kojekakvim državnim i paradržavnim institucijama je višak. Ali to bi se moralo napraviti nakon ozbiljne analize, i postepeno. A potom bih pozvao privatni sektor da zapošljava one koje može. Jer privatnom sektoru nedostaje radne snage. Zatim, rezati namete. Mogla bi uslijediti i reforma zdravstvenog i mirovinskog sustava.

NET.HR: Možemo li onda reći da se Most u ekonomskom smislu profilira kao liberalna stranka?

TROSKOT: Više se usmjeravamo prema tržištu. Možemo reći da smo na političkoj sceni ekonomski liberalniji i da se vrlo ozbiljno bavimo pitanjima slobodnog tržišta i tržišnim anomalijama koje ga ugrožavaju. Nije to samo deklaratorno, nego nastojimo više razmišljati kako pomoći poduzetnicima, kako omogućiti da tržište prodiše. Važno je reći da ipak postoje područja koja nikada ne bismo privatizirali. Prije svega, smatramo da je voda nedodirljivo nacionalno bogatstvo. O segmentima energetike isto još razgovaramo, odnosno, sigurno ne želimo narušiti suverenitet i nacionalna bogatstva.

Image
Foto: Boris Scitar/Pixsell
Image
Foto: Boris Scitar/Pixsell

Hrvatskom vlada kroni kapitalizam i nećemo se tako brzo izvući, poručuje ekonomski strateg Mosta

NET.HR: Tko je najodgovorniji za hrvatski kroni kapitalizam?

TROSKOT: Ima tu i povijesnog nasljeđa, ali odgovornost za sadašnje stanje leži na političkim elitama. Politika se u Hrvatskoj previše ispreplela s gospodarstvom. Vidimo to i po BDP-u, 75 posto su, što direktno što indirektno, troškovi ili upletenost države u tržišnim procesima.

NET.HR: Kao primjer kroni kapitalizma u Hrvatskoj na vašem okruglom stolu spominjao se Agrokor u vrijeme Ivice Todorića, no, Hrvatska danas ima mnogo moćnijeg tajkuna, Pavla Vujnovca, koji je izrastao na uvozu ruskog plina, a danas upravlja i ex Agrokorom, Fortenova grupom, i mnogim drugim tvrtkama, u uskoj vezi s državom. Ima li i tu kroni kapitalizma, odnosno, nije li u tom slučaju došlo do još intenzivnijeg ispreplitanja politike s biznisom?

TROSKOT: Uvijek su to slični obrasci isprepletanja politike i biznisa. Samo što se sada dogodio i ozbiljan sistemski rizik. Poslovno carstvo Pavla Vujnovca je vezano na ruski plin, i nakon napada Rusije na Ukrajinu Hrvatskoj to postaje i geopolitičko pitanje i mora se razmatrati i mogućnost zaustavljanja uvoza plina iz Rusije. Iako, ne ostaje većina ruskog plina koji se uvozi u Hrvatskoj, nego – ide dalje. Osim toga, nije sistemski rizik samo u energetici. Preko Fortenova grupe otvara se rizik i u segmentu hrane. Također, mnogo toga će ovisiti i o postupku arbitraže koji vodi Ivica Todorić protiv Hrvatske zbog lex Agrokora. Ne treba zaboraviti mogućnost da će Hrvatska zbog te arbitraže potencijalno izgubiti milijarde. No, nisu to jedini primjeri kroni kapitalizma danas u Hrvatskoj…Sjetite se samo da HEP ima ugovor za nabavu brojila za očitanje struje koja su vrlo neracionalna za HEP. I tako to ostaje. Sigurna zarada od koje narastaju hoteli na obali.

NET.HR: I vi mislite da će Hrvatska u skoro vrijeme uspjeti prevladati te obrasce patološke isprepletenosti politike i biznisa?

TROSKOT: Ne u skoro vrijeme. Ali moramo krenuti u tom smjeru jer ćemo nepovratno tonuti. Možda nam za inspiraciju može poslužiti Wilhelm Roepke, Nijemac koji je prognan u vrijeme nacista, a zaslužan je za njemačko gospodarsko čudo. Pokrenuo je malo i srednje poduzetništvo. I to je mogući put. Osloboditi malim poduzetnicima da pokažu što i kako znaju raditi.

Toma
Gledaj od 29.travnja
VOYO logo