Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'Gledala sam 12-godišnjeg dječaka kako mi umire na rukama'

Zorica Gregurić, koja je kao medicinska sestra tijekom rata radila u vukovarskoj bolnici i da nas ne može izbrisati slike koje su joj ostale u glavi. Najteže je tvrdi bilo djeci. Posebno se sjeća jedne bebe kojoj je bila raznesena glava te dječaka koji joj je umro na rukama.

Dan sjećanja na žrtve Vukovara, kao i svake godine, obilježavaju i zagrebački branitelji ‘Grada Heroja’. U Vukovaru su poginula 72 branitelja iz Zagreba, a još 14 ih je nestalo. U sjećanje na njih, ali i na sve stradale iz Zagreba u nedjelju ujutro prema Vukovaru kreće Vlak sjećanja s 1.500 ljudi. Među njima će biti i Zorica Gregurić, medicinska sestra Klaićeve dječje bolnice, koja je tri mjeseca radila u Vukovaru.

Ranjenici koje je Šljivančanin imao na popisu, pronađeni su na Ovčari

“Vjerujte, protek vremena ne čini ništa lakšem i emotivno je jako teško, ne samo u ovo doba. Na Ovčari su većina ubijenih pacijenti i osoblje iz vukovarske bolnice. Većina tih ljudi tamo su moji prijatelji”, kaže Gregurić. I danas se jasno sjeća dana kada je pao Vukovar, a u bolnicu ušli četnici i JNA vojnici, predvođeni Veselinom Šljivančaninom, koji je osoblje smjestio u gipsaonu i održao im dvosatni govor.

“Iza toga nas je pustio i rekao ‘Sad možete ući u autobuse’. Na pitanje ‘A što s ranjenicima’, rekao je ‘Ako želite, vi možete biti uz ranjenike’. Onda smo tek vidjeli koliko ranjenika nedostaje. U rukama je držao popis, to sam osobno vidjela, s deset imena, deset teških ranjenika koji su prozvani i izneseni. Ti ranjenici su poslije identificirani na Ovčari. Toliko o tome da on nije odgovoran za Ovčaru”, rekla je medicinska sestra iz ratnog Vukovara.

Zorica Gregurić nije pozvana na svjedočenje pred Haškim sudom, iako je dala iskaz o tome. U tri mjeseca okupacije i rada u vukovarskoj bolnici samo je jednom zaplakala.

Bebe od godine dana s ugaslim staračkim očima

“Kad je beba od 5 mjeseci s pola raznesene glave donesena u bolnici, to je bilo najbolnije i tad sam jedini put zaplakala, prvi i jedini put. Dolazim iz dječje bolnice, radila na kirurškim odjelima, susretala se s najvećim ranama i ozljedama koje djeca mogu zadobiti. Međutim, ovo je bilo strašno”, prepričava Gregurić.

Ta je beba ranjena kada je tenkovska granata ispaljena u sklonište gdje su bile starci, žene i djeca, a bilo je još sličnih primjera.

“Bio je i jedan dječak od 12 godina sa strahovitim ozljedama – ostao je bez pola kuka. On mi je umro na rukama. Najteže je bilo vidjeti tu djecu koja su ranjena i ubijena”, prisjeća se Gregurić koja dodaje kako nije bilo lako ni djeci koja su živjela i preživjela Vukovar.

“Pojedina djeca po tri mjeseca nisu vidjela danjeg svijeta. To je jednostavno bilo strašno kad vidite tako djecu bez sjaja, bez djetinjstva, kad vidite bebu od godine dana s ugaslim staračkim pogledom”, istaknula je Gregurić.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr