Priča obitelji Kerim počela je prošlog ljeta kad se njihov jedinac Alberto teško razbolio. Udarac nogometne lopte u nogu malo iznad koljena trebao je biti tek jedna u nizu Albertovih sportskih nezgoda. No, na žalost, bolovi nisu prestajali. Pojavila se i mala kvržica bolna na dodir.
"Krenuli smo u Klaićevu uvjereni da se radi o bezazlenoj ozljedi koja će brzo proći. No, bili smo šokirani. Dijagnoza: vjerojatno se radi o osteosarkomu, moraju se obaviti dodatne pretrage, odnosno biopsija", ispričala je Albertova majka Sandra za Jutarnji list.
No, nakon što je dijagnoza potvrđena i na Klinici za ortopediju na Šalati, nije bilo druge nego pokušati spasiti zdravlje i Albertovu nogu. Sredinom kolovoza morao je na kemoterapije. Primio je ukupno šest ciklusa lijekova protiv raka, a tek onda je uslijedila operacija.
Prof. dr. Robert Kolundžić krenuo je u spašavanje Albertove noge pa je krajem studenog najprije odstranio gotovo cijelu bedrenu kost.
Ostalo je tek desetak centimetara kosti, a operacija je potrajala šest sati. Bilo je jasno da se noga može sačuvati samo ugradnjom endoproteze. No, kako se do tada u Hrvatskoj nisu radile takve operacije, proteza se tek morala naručiti. Drugim riječima, ovim zahvatom Alberto je samo pripremljen za drugu operaciju koja je uslijedila prije nekoliko dana.
"Da bi sačuvali mjesto u bedru za endoprotezu koju smo ugradili naknadno, u prvoj operaciji to smo učinili uz pomoć cementa, a Alberto je dobio tzv. vanjske fiksatore koji su sve to držali", objašnjava postupak prof. dr. Kolundžić.
"Nakon što je proteza stigla, krenulo se na drugu operaciju. I ona je trajala šest sati, a ugrađena je proteza koja izgleda teleskopski jer, kako Alberto bude rastao, tako ćemo je znatno manjim operacijama produživati ne bi li obje noge bile uvijek podjednake dužine.
Zadovoljni smo jer smo uvjereni da će Alberto normalno hodati nakon rehabilitacije", kazao je prof. dr. Kolundžić, piše Jutarnji list.
Dosad su hrvatski pacijenti takve operacije obavljali u Beču, što mnogima ipak nije bilo dostupno.
