Ovo nije reklama, makar ne plaćena. Stvar je u tome da auto ima svoj zaseban život, kao sporedni lik koji je naslijedio sav epski potencijal Šarca Kraljevića Marka, posebno u smislu: "Pola pije, pola Šarcu daje." Kod dizelaša je, dakako, omjer nešto povoljniji.
Za razliku od ruralno-balkanskog Šarca, Golf je biće urbano i prigradsko, sa srednjoklasnim socijalnim ambicijama i neglašenim germansko-arijevskim podrijetlom. To, pak, što ga je proizvodila Tvornica automobila Sarajevo - skraćeno TAS - po nekim bi se hadezeovskim teorijama moglo dovesti u vezu i s Iranom. Međutim, raspravljati o njegovu iranskom podrijetlu, bilo bi već previše za ovaj lik, kao i za ovaj link, budući da bi to zahtijevalo povratak u još seljačkiju prošlost, u predhistoriju, kad je konj bio puno više nego li to možemo i zamisliti... Tada su konji, takoreći, bili na vlasti.
No, vratimo se u suvremenost. Stari srednjoklasni dizelaš je nešto poput donkihotovske rage. On ide i stenje, dok se njegov gospodar kreće prema vlastitim snovima o boljem životu u budućnosti, iz avanture u avanturu.
Kako je Golf, ipak, dugovječno stvorenje, te živi uglavnom duže od bilo kojeg kulta ličnosti u eri tranzicije, on je iznimno zahvalan, neproblematičan i definiran karakter, bez obzira na svoje mutno podrijetlo. Kao takav on luta bespućima socio-prometne zbiljnosti, kao nesretna djevojka, iz ruke u ruku, iz priče u priču. Recimo, radi se o onom istom sporednom liku iz priče "Uopće nema osjećaja", samo što se tamo našao na krivom putu. Pomalo je i propao. Kako je došlo do toga, još nije posve razjašnjeno, iako postoje neki tragovi.
Robert Perišić