Dobra vijest za sve elektronske medije (uključujući, naravno, i televiziju i internet) zove se reality program. Zamislite zabavu za milijune gledatelja (sponzori, pozor!) a pritom nema skupih glumaca, suvišnog pratećeg osoblja i rastrošne produkcije. Sve što vam treba jest nekoliko običnih ljudi koji su pristali da, određeno vrijeme, neprekidno budu izloženi oku kamere, a da se pritom ponašaju kao da ih se ne snima. Voajerizam, kažete? Naravno, ali za razliku od web-kamera koje su već odavno postavljene u WC-e, kupaonice i ložnice, ovdje gledatelj može viriti kroz ključanicu bez ikakva osjećaja krivnje. Jer, bože moj, pa to je samo nevini televizijski program.
Led je probio Big Brother, emisija koju je osmislio John de Mol, osnivač i sada glavni čovjek tvrtke Endemol Entertainment, koja je producira i prodaje prava na nju diljem svijeta. Tvrtka je sada dio španjolskog telekomunikacijskog diva Telefonica Group, a zahvaljujući Big Brotheru, postala je jedna od najvećih neovisnih producentskih kuća na svijetu.
Ime Big Brother preuzeto je iz romana 1984. Georga Orwella o svijetu u kojem su svi pod stalnim nadzorom. Za prvi se show prijavilo oko tri tisuće ljudi među kojima je izabrano pet muškaraca i četiri žene u dobi od 22 do 44 godine, koji se međusobno nisu poznavali. Posebna kuća u kojoj su proveli stotinu dana ima dvije spavaće sobe (jednu za žene, drugu za muškarce), dnevnu sobu, kuhinju, mali vrt i kontrolnu sobu odakle se nadziru kamere i ostalo.
Sudionici nemaju nikakva doticaja s vanjskim svijetom, a snimaju ih 24 skrivene kamere i barem dvostruko više mikrofona smještenih u konstrukciji kuće. Gledatelji glasovanjem odlučuju tko će napustiti kuću. Posljednji, koji ostane u kući svih 100 dana, dobiva nagradu od oko 125 tisuća eura.
Nagrade za pobjednika su doista velike (u Americi čak 500 tisuća dolara) ali novac nije presudan, ono što najviše vrijedi je slava. Bart, pobjednik prve serije u Nizozemskoj, postao je popularniji od kraljice Julianne. I njemački je Big Brother proizveo zvijezdu - Makedonac Zlatko dobio je vlastiti show i započeo pjevačku karijeru.
Finalnu emisiju Big Brothera u Nizozemskoj gledalo je tri i pol milijuna stanovnika, time je postala druga najgledanija emisija svih vremena. I tamošnji Big Brotherov službeni web site zabilježio je nezapamćen posjet: 52 milijuna hitova.
U Španjolskoj je, primjerice, po gledanost ta serija nadmašila polufinalni susret Lige prvaka, a njemački kanal RTL II, koji emitira Big Brother, objavio je da je, otkad se serijal prikazuje, postigao udio od 26,8 posto gledatelja u ciljnoj skupini u dobi od 14 do 29 godina. Prije serije imao je udio od 5,7 posto. Njemački web site bigbrother-haus.de rekordnih 5,2 milijuna posjeta učinilo je najposjećenijim u Evropi.
U Velikoj Britaniji na stranicama Big Brothera zabilježeno je oko tri milijuna posjetitelja, a Channel 4 primao je po tisuću e-maila u minuti vezanih za seriju. Šest milijuna gledatelja pratilo je emisiju kad ju je Nasty Nick, jedan od sudionika britanskog Big Brothera, napuštao.
Darvinistička voajerska vizija, kako su je nazivali neki kritičari u Americi, u prvom je tjednu dostigla 22 milijuna gledatelja.
Big Brother se počeo širiti i na istočnu Evropu. Poljska će biti prva istočnoevropska zemlja u kojoj će se emitirati, na najvećoj privatnoj tv-postaji TVN. Tako će postati 11 evropska zemlja kojoj je prodan taj show. Od rujna ove godine emitiraju je Portugal, Švicarska, Švedska, Belgija i Italija.
No, interes Endemol Entertain-menta nije samo televizija nego se orijentiraju na sadržaje za internet i treću generaciju mobilnih telefona ili neku drugu platformu. CBS Television i Endemol Entertainment, koji zajednički rade na američkoj inačici Big Brothera, također su, što je bitan dio strategije uspjeha, potpisali i ugovor s America Onlineom, kao ekskluzivnim online partnerom.
Na web-siteu bigbrother
2000.com, za trajanja serije, moći će se pratiti 24-satne videosnimke aktivnosti u kući, uza sve informacije o seriji. AOL će svojim članovima omogućiti online chat s igračima koji napuste kuću i sl. Po mnogima to bi trebala biti najambicioznija konvergencija interneta i televizije.
Tvrtka ExtraMile AG pokrenula je pak igru Realityrunn na www.realityrunn.com, lov na čovjeka preko interneta i uživo u nekoj svjetskoj metropoli. Koncept je jednostavan - RealityRunner osoba je koja se traži, a bira je uprava igre na temelju web castinga. On treba ostati skriven 24 dana. Uspije li, osvaja 10 tisuća dolara. Otkriju li ga, lovu dobiva onaj koji ga pronađe.
Prva potjera RealityRunn počela je 1. kolovoza u Berlinu, i to uživo gradskim ulicamama i preko realityrunn.coma. Runner je morao ispuniti dnevne zadatke kako bi tragačima donekle olakšao posao. Tako je prvih dana morao promijeniti 2500 dolara u marke, te ih fotografirati kao dokaz. Osim toga, nosio je i mikrofon da bi ga posjetitelji weba 24 sata na dan mogli čuti ne bi li im to pomoglo u njegovu lociranju.
Posjetitelji web sitea mogli su i zadavati dnevne misije Runneru, te davati prijedloge potjeri. Osim na webu i uživo, u igri se moglo sudjelovati i telefonski, a u određeno vrijeme čak i nazvati samog Runnera. Naravno, na komercijalne linije.
Nakon osam dana bjegunca prve igre u Berlinu Rogera otkrila je Jelena Nikolić, djevojka s prostora bivše Jugoslavije. Web site donio je mnogo mogućnosti sudjelovanja gledatelja od izbora grada-poprišta lova, biranja bjegunca i lovca, do davanja dnevnih zadataka što je donijelo veliki posjet i komercijalni uspjeh.
Neki misle da je RealityRun inovativna i pametna igra. No, u njemačkom Amnesty Interna-tionalu smatraju da je takva zabava ispod dostojanstva ljudskih bića. Nizozemski Institut za psihologiju proglasio je show krajnje neodgovornim i neetičnim. U Njemačkoj su neke političke stranke čak pokrenule raspravu o toj seriji u parlamentu tvrdeći da je opasna, i to ne samo za sudionike. U reality programu Survivor u Švedskoj jedan je izbačeni nakon tri mjeseca počinio samoubojstvo.
Na realityrunn webu bilo je jasno i prilično vidljivo upozorenje da će onaj koji otkrije Runnera biti diskvalificiran ako ga pokuša zadržati bilo kakvim fizičkim kontaktom. Lov na čovjeka, po svemu sudeći, nosi opasnost da se probudi iskonski nagon lovca, potreba da se plijen potpuno svlada. Vjerojatno ima bogatih i bolesnih koji bi za ekskluzivno uzbuđenje izbrojili vrtoglave svote.
Neki su analitičari u Americi dali Big Brotheru dodatni značaj, proglasivši ga novom televizijskom ekonomijom. Tehnologija je stvorila mogućnost da obični ljudi kreiraju i program i tržište za njega, što pak donosi izniman profit. Bernd Schmidt s Sveučilišta Columbia nazvao je seriju vrlo modernim oblikom zabave, kreiranjem stvarnosti kroz konverzaciju, čak postmodernom, jer uključuje interaktivnost medija?
Jedan u početku skeptičan američki televizijski kritičar bio je istinski zatečen vidjevši dvoje sudionika američke serije kako razgovaraju kao da ih nije briga što ih snimaju, kao da kamera i nema, što je proglašeno pravom televizijom realnošću.
Televizijske su serije, uostalom, odraz vremena i po njima se uvijek moglo vidjeti u kakvu se vremenu živi. Nakon eliminacije nekih zločestih likova u britanskom serijalu, bilo je čak i ozbiljnih primjedaba da je u seriji na kušnji životni stav o pobjedi dobra.
Ključno je pitanje može li netko tko je jednostavno dobar, bez nekih drugih izraženih osobina, uopće pobijediti? S tehnološke strane, važnost Big Brothera i sličnih emisija jest u tome što su prva istinska konvergencija dvaju medija: interneta i televizije. Big Brother možda je prvi koji je masovnoj publici pokazao da je internet i vizualni medij.
Obični, nepoznati ljudi postaju slavni, ne radeći ništa posebno. Je li to tek ostvarenje hrvatskog sna, ili su programi poput ?Big Brothera? budućnost svih medija, od televizije do interneta?
