Dok je govorio o pristupu Ukrajine i Moldavije Europskoj uniji, i propitivao zašto BiH nije dobila šansu, Zoran Milanović je ponovno prozivao i optuživao i premijera Plenkovića, a poseban dio nastupa posvetio je ministru vanjskih poslova, Gordanu Grliću Radmanu.
Već je ranije spominjao i propitivao poslovno zaleđe njegove obitelji, a ovaj puta ga je nazvao „princom od kafilerije“ i "vlasnikom otete spalionice pasa i mačaka', aludirajući na veliki obiteljski biznis, tvrtku Agroproteinka iz Sesveta. Naime, još u trenutku kada je Gordan Grlić Radman prvi puta izabran za ministra, te je otkrivena raskoš njegove imovinske kartice, počela su propitivanja kako je moguće da je do tada prilično slabo poznat diplomat bogat čak 29,5 milijuna kuna, koliko je ukupno otprilike iznosio zbir svih njegovih nekretnina, pokretnina, dionica i ušteđevine.
I sve se to objašnjavalo dobro uhodanim obiteljskim poslom koji je započeo otac Grlića Radmana, Ante. Točnije, on je bio direktor tvrtke koja je utemeljena u socijalizmu, u sklopu PIK-a (Prehrambeno-industrijskog kombinata) Sljeme, a od 1985. godine je poslovala na adresi u Sesvetskom Kraljevcu. 1987. tvrtka Agroproteinka je izdvojena iz Sljemena, a u devedesetima, nakon promjene vlasti, socijalistički direktor, i bivši član Partije, novopečeni simpatizer HDZ-a, Ante Grlić obavio je uspješno pretvorbu i privatizaciju – i od nekadašnjeg socijalističkog kolektiva napravio obiteljsku tvrtku u kojoj su članovi obitelji Grlić Radman i najveći dioničari. Kad Milanović govori o skupljanju leševa i mačaka misli na temeljni biznis tvrtke; kafilerija se bavi „skupljanjem, prijevozom i preradom nusproizvoda životinjskog porijekla“ – prevedeno, to znači i skupljanje lešina životinja, ali ne samo to.
Članovi obitelji radi u tvrtki
Čim je postao ministar, Gordan Grlić Radman je isticao da nije aktivno radio u tvrtki, da je samo u razdoblju od 2008. do 2012. bio član Nadzornog odbora, no činjenica je da je njegova obitelj i dalje vezana za tvrtku: njegov brat Ivica na poziciji direktora, sestra Irena članica Nadzornog odbora, ministrova supruga Mirjana radi u odjelu izvoza, a unuka u marketingu.
No, neovisno o tome da nije formalno on osobno radio u tvrtki, bilo je vidljivo da je ipak povremeno „miksao“ politiku i obiteljski biznis. Net.hr je, primjerice, pisao o tome kako je ministar vanjskih poslova Grlić Radman išao na pogreb majke Milana Bandića, u vrijeme dok je Bandić još gospodario Zagrebom i držao većinu HDZ-u, no zanimala nas je pozadina tog „prijateljstva“. Otkrili smo, naime, da je tvrtka Agroproteinka iz Sesvetskog Kraljevca upravo od Grada Zagreba otkupila ultrapovoljno golemu parcelu koja joj je omogućila širenje poslovanja. No, ministar Grlić Radman se opravdavao da nije znao za tu kupnju zemljišta, da je išao na pogreb samo zato jer se sprijateljio s Bandićem u vrijeme dok je bio veleposlanik u Budimpešti.
Agroproteinka, neovisno o spuštanju predsjednika Milanovića, uspješno posluje. Uvidom u posljednje javno dostupno financijsko izvješće, ono za 2020. godinu, otkrivamo da je neto dobit tvrtke bila gotovo 25 milijuna kuna. Što je bilo otprilike pet milijuna više nego godinu dana ranije. Ukratko, posao s „leševima mačaka i pasa“ nesumnjivo se isplatio.
Utjecaj kafilerije na kvalitetu ministra...
Ministar Gordan Grlić Radman ostaje, međutim, ranjiv oko svoje vezanosti s obiteljskom tvrtkom jer je jedno vrijeme bio i aktivni diplomat, veleposlanik u Budimpešti – kamo ga je poslao upravo Zoran Milanović, u vrijeme dok je bio premijer, i član Nadzornog odbora obiteljske tvrtke, ali i zbog činjenice da zapravo potječe iz obitelji socijalističkog direktora, bivšeg partijca, koji je devedesetih postao strastveni HDZ-ovac. No, ni taj model preobrazbe nije unikatan, dapače, izrazito je prisutan u redovima HDZ-a.
Gordan Grlić Radman nesumnjivo je dobio vjetar u leđa i ulaz u diplomaciju jer je bio iz obitelji hrvatske novovalne poslovne elite, ali danas bi ga kao ministra trebalo vrednovati prije svega po njegovim ministarskim postignućima i vještini ministarskog komuniciranja. A po tim pokazateljima sigurno ulazi u krug najlošijih ministara vanjskih poslova koje je je Hrvatska imala od svog postanka.
