Predstava "Otelo" u cijelosti se odigrava u kontrapoziciji. Pozornica evocira Otelovu mitsku važnost, a video-projekcije u prednjem planu istovremeno govore o njegovoj suvremenoj nemoći.
U predstavi TEATRINA CLANDESTINA Otelo se od ljubomore brani sumnjom u vlastitu osobnost. Troje protagonista ove predstave kreću se noćnim pejsažem prepoznatljivoga emilijanskoga grada koji diše poput američke metropole i slijede svoje samotne, inidividualne putove.
Na ekranu suvremeni se Otelo iscrpljuje između barova i trgovačkih centara, u telefonskim razgovorima koji ništa ne prenose, u očajničkoj potrebi za osjećajnošću, eksplicitno predstavljenoj melodioznom glazbom, od one iz Hitchockovih filmova do Messiaena i Laure Anderson. Navodni preljub dokumentiran je na video kaseti, pretvoren u potrošnu pažnju i medijsku činjenicu, a pitanje koje se javlja glasi: Kako bi se zbog toga moglo ubiti?
