PREDJELO
Nizozemska – Danska Danas već na samom početku obroka imamo pravu poslasticu! I jedni i drugi najprepoznatljiviji su po jelima od ribe i mliječnim proizvodima, napose sirevima. I jedni i drugi su automatizam u proizvodnji doveli do maksimuma, ali Nizozemci ipak šiju Dance kada je kuhinja u pitanju: njihova je šarolikija, mirisnija, ukusnija, maštovitija... Baš kao i nogomet.
GLAVNA JELA
Kamerun – Japan Mnogi će reći kako je japanska kuhinja najzdravija na svijetu, ali pri tom zaboravljaju da Japanci (kao i ostali Azijati) ne jedu samo sushi i makrobiotiku, nego i svakakve druge stvari od kojima se Zapadnjacima prevrće želudac. Izbornik Takeshi Okada vrlo je loš kuhar i za očekivati je da će nam servirati neku gadost od kitovog sala ili nešto slično... S druge strane, Kamerun ima kvalitetne i svježe sastojke te francuskog kuhara, Paula Le Guena – pametnome dosta! Italija – Paragvaj O talijanskoj kuhinji ne treba trošiti riječi, kao ni o kuharu Marcelu Lippiju, koji je prije četiri godine skuhao najbolje jelo na svijetu. Međutim, recepti su mu već zastarjeli, tvrdoglavo se drži jednih te istih sastojaka i škrtari na začinima, pa nije nemoguće da njegova Italija bude nalik splačini kakvu u deset minuta sklepaju priučeni kuhari u sumnjivim kvartovskim pizzerijama s jelovnicima punim tipfelera. S druge strane, Paragvajci su strašno ambiciozni kada je hrana u pitanju – prije dvije godine ušli su u Guinnessa po najmasovnijem roštiljanju (30.000 ljudi, 15 tona mesa!), a i nogomet jako ozbiljno shvaćaju... Moguće iznenađenje.
PRILOZI
Atomska braća – Nobelovac Niels Bohr i njegov brat Harald, također svjetski poznat i proslavljen znanstvenik, igrali su prije stotinu godina zajedno za Akademisk Boldklub, tada najbolji nogometni klub u zemlji. Harald je čak zaigrao na Olimpijadi 1908. godine i osvojio srebrnu medalju, a bio je sudionik i rekordne pobjede u povijesti olimpijskog nogometa: Danska je skršila Francusku 17-1! Od trailer trasha do zvijezde – Rafael Van der Vaart, od kojeg Nizozemci očekuju da u prvoj utakmici kompenzira izostanak Robbena, odrastao je u naselju kamp-prikolica s ocem Ramonom, koji je bio talentirani nogometaš prije nego što se propio. No, Ramon ga je naučio prvim loptačkim koracima – kako su mu prazne boce uvijek bile pri ruci, služile su kao stative u igri, ali i kao pomagala za treninge s loptom – Rafael je driblao između njih, zamišljajući da je Romario... Bling-bling Eto'o – U potezu kakvog se ne bi postidjeli ni najveće face među gangsta reperima, Samuel Eto'o je svakog je suigrača za plasman na Svjetsko prvenstvo nagradio luksuznim ručnim satom vrijednim 29.000 eura. Ukupno je potrošio skoro 700.000 eura, ali kaže da mu je to pričinilo ogromno zadovoljstvo: "To je samo mali poklon i ne može se usporediti s veseljem koje su priuštili meni i našem narodu", izjavio je. Japanac u svemiru – Shunsuke Nakamura jedini je nogometaš na SP-u (a vjerojatno i šire) po kojem je nazvan – asteroid! Za entuzijaste opremljene amaterskim teleskopima, riječ je o 29986 Shunsukeu... Republika ili smrt - "Paraguayos, República o Muerte" naslov je paragvajske himne. Tijekom pet godina rata protiv ujedinjenih snaga Brazila, Argentine i Urugvaja (1865.-1870.) izginulo je preko 90 posto muškaraca u državi i ostalo ih je svega 28.000. Danas ih ipak ima dovoljno (preko 3 milijuna) za sastaviti odličnu nogometnu reprezentaciju. Talijani, rockeri? Pih! – Trenutno najpopularnija melodija navijača talijanske reprezentacije je rif iz pjesme '7 Nation Army' White Stripesa. Ali ionako je nećemo čuti zbog vuvuzela.
DESERT
I'm too sexy – Paragvajski metroseksualac Roque Santa Cruz izabran je za najseksipilnijeg igrača SP-a u Njemačkoj prije četiri godine!
A LA CARTE
Ma ko je cigo? Jel ja? – Međunarodna romska unija, organizacija koja se zalaže za prava Roma diljem svijeta, objavila je knjigu u kojoj nabraja sve velike nogometaše djelomično romskog porijekla: Cantona, Stoičkov, Hagi, pa danas Jesus Navas, Quaresma, Van der Vaart, Ibrahimović, Pirlo... No, nekima od njih nije baš bilo drago što ih se dovodi u taj kontekst, pogotovo Andrei Pirlu, koji je nakon toga postao meta rasističkih navijača u Italiji i novinara koji su ga neprestano ispitivali o korijenima. "Nemam baš ništa protiv Roma, ali nikada nisam rekao da sam tog porijekla i uopće ne znam otkud im to", izjavio je kada mu je već svega bilo preko glave...
Kwame Nkrumah imao je san. San o drugačijoj i boljoj Africi – ne samo slobodnoj i ekonomski neovisnoj od kolonijalnih gospodara, nego i ujedinjenoj u savez neovisnih država na načelima solidarnosti i zajedničkog razvoja. Za oca moderne Gane, pod čijim se vodstvom ta zemlja kao prva u subsaharskoj Africi osamostalila od Britanskog carstva, jedno od najvažnijih sredstava za razvoj i osnaženje Crnog kontinenta i njenih naroda, bio je – nogomet. Kada je Asamoah Gyan zakucao loptu u mrežu Vladimira Stojkovića - mirno i rutinski, kao da se radi o treningu a ne o trenutku koji će možda odrediti sudbinu Gane na SP-u – vizija Kwamea Nkrumaha postala je malo bliža svom ostvarenju. Školovan na američkim sveučilištima u doba prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata, Nkrumah se povezao s ljevičarskim intelektualcima, a posebno s Marcusom Garveyem, crnačkim vođom koji je zagovarao povratak Afroamerikanaca u njihovu postojbinu. U čast Garveyeve brodske linije Black Star Shipping, Gana će kasnije dobiti crnu zvijezdu na zastavi, a nacionalna reprezentacija nadimak Black Stars. Nkrumah je u Zlatnoj obali, kako se zvala Gana pod britanskim suverenitetom, pokrenuo kampanju Pozitivne akcije, koja se sastojala od nenasilnog otpora i masovne edukacije stanovništva, a završila proglašenjem neovisnosti. Nkrumah je 1960. postao prvi predsjednik nove države. Paralelno s razvijanjem ekonomske i prosvjetne infrastrukture, Nkrumah je krenuo u "nogometnu revoluciju". Uvidjevši popularnost sporta u zemlji (klubovi su postojali još od početka stoljeća) i talent afričkih igrača, njegova je želja bila pretvoriti nogomet u oruđe osvještenja afričkog identiteta, snage i jedinstva. Bio je među osnivačima CAF-a (afričke UEFA-e), organizator Afričkog kupa nacija i pokretač kontinentalnog klupskog natjecanja, ali najviše je napravio u samoj Gani. Pokrenuta je profesionalna liga, izgrađeni objekti i akademije za mladež u kojima su strani stručnjaci obrazovali i igrače i trenere, uveden je opsežni sustav skautiranja talenata i njihovog okupljanja u nacionalne selekcije... Već 1960. Crne zvijezde su šokirale Madrid odigravši 3-3 s Realom Puskasa i DiStefana – tada peterostrukim uzastopnim prvakom Europe! Osvajale su kontinentalne naslove i gostovale diljem Afrike – jednom prilikom su u prijateljskom meču dobile Keniju 13-0, a Nkrumaha je to toliko naljutilo da im je poručio neka se ne vraćaju dok ne odigraju drugu utakmicu s (po domaćine) povoljnijim rezultatom! No, ovaj streloviti razvoj i napredne ideje trajale su svega šest godina, jer 1966. ganski vođa je zbačen s vlasti vojnim pučem, kojeg je osmislila i podržala CIA, jer Nkrumah je vjerovao da je socijalizam najbolji sustav za Afriku i pokušavao jednu njegovu specifičnu varijantu uvesti u svojoj zemlji. Umro je 1972. godine u izgnanstvu. Nakon toga uslijedio je i drastičan pad ganskog nogometa i zapuštanje infrastrukture, a zbog nepremostive plemenske razjedinjenosti reprezentacija nije uspijevala postići osobito zapažene rezultate, čak ni kada je u sastavu imala velike igrače kao što su bili Abedi Pele i Anthony Yeboah. Ipak, zadnjih godina ponovno se promijenila politička klima u zemlji, Gana je postala najstabilnija afrička demokracija, a Nkrumah ponovno dobio zasluženo mjesto nacionalnog velikana. Istovremeno, Crne zvijezde su se 2006. po prvi puta kvalificirale na SP, a zatim i prošle skupinu. Prošle godine, ganska U-20 momčad (poznata pod nadimkom Black Satellites) pobijedila je Brazil u finalu SP-a mladih reprezentacija i postala prvi afrički osvajač u povijesti tog natjecanja. Crne zvijezde opet su ponos Afrike, a 1. srpnja bit će pedeseta godišnjica Nkrumahove republike. Nemojte se čuditi ako je dočekaju na jugu svog kontinenta, plasirani u četvrtfinale.
