Prije nekoliko dana objavljena je knjiga, zbornik radova "Društvena i gospodarska revitalizacija Siska i Banije/Banovine", čiji je urednik i jedan od autora profesor s Ekonomskog fakulteta, Vladimir Čavrak, a uz njega su autori i Tomislav Gelo, Ivo Grgić, Sanja Lončar i Ana Opačić. S obzirom na to da smo s profesorom Čavrakom razgovarali kada je otkriveno da je Vlada odbila prijedlog programa revitalizacije za područje Banije koji je izradila radna skupina kojoj je on bio na čelu, a on je otvoreno progovorio o odnosu najviše politike prema potresom razorenom kraju, prvo pitanje nametnulo se samo po sebi:
NET.HR: Je li ova knjiga zapravo program koji Vlada nije htjela?
ČAVRAK: Ne, ova knjiga nije taj Program. U predgovoru knjige sam objasnio da je njen veliki hendikep što u njoj nije objavljen i naš prijedlog Programa revitalizacije u kojem smo na 60 stranica formulirali 80 mjera i 120 projekata kojima bi se mogla ostvariti društvena i gospodarska revitalizacija Siska i Banije. Zatražili smo odobrenje za objavljivanje od Vlade i nadležnih ministarstava ali nismo dobili potvrdni odgovor tako da pitanje javne objave tih prijedloga do daljnjega ostaje otvoreno. Možda se jednog dana steknu demokratičniji uvjeti u kojima će javnost dobiti uvid u naše prijedloge i u kojima ćemo dobiti priliku da ih javno obrazložimo. Zasada zbog ugovornih obveza moramo prihvatiti državnu cenzuru.
NET.HR: Radi se o zbirci znanstvenih radova, ali posebno je dragocjeno da nudite i vrlo konkretna rješenja, razumljiva i publici koja nije znanstveno potkovana…
ČAVRAK: Ovo je znanstvena monografija o revitalizaciji Siska i Banije koja sadrži osam znanstvenih radova u kojima međunarodno afirmirani i potvrđeni znanstvenici sa zagrebačkog sveučilišta analiziraju različite fenomene društvene i gospodarske revitalizacije u širem povijesnom i aktualnom kontekstu. Njezina posebna vrijednost je u tome što dokumentira niz do sada nepoznatih ili manje poznatih povijesnih činjenica, što komparativno analizira razvojne linije te regije sa sličnim svjetskim iskustvima i što različita pitanja revitalizacije utemeljuje na čvrstim teorijskim temeljima najboljih i najaktualnijih teorija razvoja društva i gospodarstva u svijetu. Iz takvog znanstvenog konteksta izvode se univerzalni prijedlozi i koncepti na kojima se može utemeljiti moderna i učinkovita strategija revitalizacije ovog područja uz napomenu da je većina tih koncepata primjenljiva i za izradu razvojnih strategija drugih sličnih područja u Hrvatskoj kao i u drugim zemljama. Ne bih želio posebno izdvajati i isticati bilo koji pojedinačni rad iz knjige ali ono što čini njenu iznimnu vrijednost jest širina obuhvata tema i obrada različitih fenomena, od gospodarskog razvoja, poljoprivrede i ruralnog razvoja do kompleksnih aspekata razvoja društva posebice problema višestruke deprivacije i nejednakosti, prirodne i kulturno-povijesne baštine, energetske infrastrukture i tranzicije pa do konkretnog prijedloga za zaštitu Zrinske gore. Uz to što je ovo prva znanstvena monografija posvećena Sisku i Baniji njezina je posebna vrijednost što je nastala kroz multidisciplinarnu suradnju znanstvenika sa četiri fakulteta zagrebačkog sveučilišta. Zbog toga ona predstavlja doprinos hrvatske znanstvene zajednice razvoju tih krajeva nakon potresa i pridonosi praksi znanstvene integracije Sveučilišta.
NET.HR: Političari tvrde da obnova napreduje, doduše kažu da nisu baš zadovoljni brzinom. Premijer Plenković je prilikom posjeta gradilištima na dijelu autoceste Zagreb-Lekenik u travnju ove godine izjavio da je razgovarao i sa županijskim čelništvom o projektima otklanjanja posljedica potresa i revitalizacije Banovine, te je "ocijenio kako je veliki posao već obavljen, posebice u zdravstvenoj i obrazovnoj infrastrukturi". Vi i živite na Baniji, ali i kao ekonomist detaljno pratite što se zbiva. Kako vi ocjenjujete stanje na Baniji sada, gotovo dvije godine od razornog potresa?
ČAVRAK: Bilo bi čudno da me u ovim godinama još uvijek fasciniraju mitovi o Djedu Božićnjaku. Također, manje me zanima koliko je premijer Plenković bilo čime zadovoljan i da li se on svaku noć prije spavanja sjeti stradalnika koji na spavanje idu u kontejner u Glini, Petrinji ili Sisku. Za mene je jedini kriterij zadovoljstva ono što osjećaju i što o tome govore ljudi koji tamo žive. A cijela Hrvatska zna i vidi da tamo nekoliko stotina odnosno tisuća ljudi već treću zimu dočekuje u kontejnerima, da je besmisleni birokratski sustav obnove u dvije godine uspio "riješiti" papire za manje od 10 posto objekata i da vlasnici 90 posto objekata do danas nisu dobili rješenje i precizni odgovor sustava o načinu i rokovima ostvarivanja svojih zakonom definiranih prava u obnovi.
Ono što bi svatko tko govori o Sisku i Baniji trebao razumjeti jest da se ovdje radi o potrebi vođenja dva komplementarna procesa. Jedan proces je obnova onoga što je u potresu srušeno, uništeno ili oštećeno a drugi, puno važniji i zahtjevniji proces je revitalizacija prostora. Pojam revitalizacije označava obnovu života a ne samo obnovu zgrada i zidova.
NET.HR: O tome bi političari mogli pročitati u vašoj knjizi…
ČAVRAK: Da, bilo bi dobro da je pročitaju i da pokušaju shvatiti krupne pogreške učinjene u bližoj povijesti. Nakon Domovinskog rata taj je prostor također bio devastiran slično onome što imamo nakon nedavnog potresa. Tada je provedena obnova zgrada i infrastrukture a potpuno je izostala revitalizacija. Konkretan rezultat te pogreške bilo je masovno iseljavanje posebno mladih ljudi. Nakon poslijeratne obnove iza 2001. godine emigrirala je skoro četvrtina stanovnika, a današnji broj zaposlenih je manji nego što je na tom području bio 1960. godine. Dakle, broj zaposlenih i gospodarska aktivnost vraćeni su na vrijeme prije 60 godina. Poznavajući moć suvremenog PR-a, mehanizme i sposobnost javnog manipuliranja istinom, neće me iznenaditi ako i to netko proglasi uspjehom. Međutim, činjenice govore da u suvremenoj Republici Hrvatskoj nema regije s tako dramatično lošim rezultatima. Ista pogreška čini se drugi puta, obnavljaju se zidovi i infrastruktura ali se ništa ne čini na društvenoj i gospodarskoj revitalizaciji. Volio bih da mi netko iz agilnog vladinog PR-a objasni što će spriječiti sadašnjih 14.000 mladih u dobi od 15-24 godine da ostanu na tom području u narednih deset godina ako zatečeno gospodarstvo ima kapacitet otvaranja novih radnih mjesta oko 500-600 godišnje ili ukupno pet do šest tisuća narednih deset godina. Gdje će se zaposliti ostalih skoro 8000 mladih koji će u narednih 10 godina tamo tražiti radna mjesta? Ne znam kako bih konkretnije objasnio važnost gospodarske revitalizacije od ovih nekoliko brojki koje valjda svatko uz malo truda može razumjeti.
Čavrak: "Omjer cijene kvadrata zemljišta na Baniji i u Dalmaciji, Istri ili Zagrebu je jedan naprama tisuću i više."
NET.HR: Što vas najviše brine u odnosu Vlade prema Baniji?
ČAVRAK: Brine me što nadležni ministri a onda i Vlada uopće nisu razumjeli što je to društvena i gospodarska revitalizacija i što su taj aspekt zapravo potpuno zanemarili i ponavljaju već viđene pogreške. A kad netko dva puta ponavlja istu pogrešku onda morate prema njemu u najmanju ruku biti sumnjičavi. Što se tiče aspekta obnove usvojili su neprovediv zakon i uspostavili besmislen i nefunkcionalan birokratski sustav koji je u dvije godine uspio procesirati tek 10 posto oštećenih objekata. Također, što je važno razumjeti, proces revitalizacije nisu ni pokušali institucionalizirati. Imali su jednu nefunkcionalnu radnu skupinu koja se sastala nekoliko puta da bi pasivno poslušala par prezentacija. Nakon toga se više nisu sastajali jer je skupina osnovana samo radi izrade programa i nema nadležnosti za bilo što drugo. To znači da danas ne postoji bilo kakvo vladino ili parlamentarno tijelo, agencija, komisija ili odbor koji bi vodio brigu o procesu revitalizacije, bar na toj razini da svakih šest mjeseci razmotri što je ostvareno i što treba činiti u narednom razdoblju. Uspostavljeni sustav koji se bavi obnovom, stožer civilne zaštite koji se u dva tri mjeseca jednom sastane u petrinjskoj vojarni i povremeno Vladi podnese statističko izvješće o obavljenom u obnovi nema kompetencije niti se može baviti društvenom i gospodarskom revitalizacijom.
NET.HR: Vlada je usvojila program revitalizacije, i premijer i ministri spominju "revitalizaciju" u svojim javnim istupima, a vi želite reći da u stvarnosti te revitalizacije - nema?
ČAVRAK: Mnogi brkaju obnovu i revitalizaciju ili ih zbog nerazumijevanja poistovjećuju pa onda za svaku obnovljenu zgradu misle da je to ujedno i proces revitalizacije. Nažalost nije tako i to samo potvrđuje da se pojam revitalizacije ne razumije. Jer u toj obnovljenoj zgradi ili kući trebale bi živjeti obitelji kojima za pristojan život prije svega trebaju radna mjesta a sada ih nemaju. Ekonomskim rječnikom rečeno, obnova je nužna ali nije dovoljna za razvoj i revitalizaciju područja. Pojmovna zbrka služi tome da se svaki novi zid ili svaki metar infrastrukture može istovremeno prikazati kao uspjeh u revitalizaciji. U zadnjih trideset godina, broj poslovnih subjekata i broj zaposlenih tamo dugoročno stagnira na zatečenoj razini nakon završetka rata. A to znači da mladim ljudima koji ulaze u radnu dob tamo nemate što za ponuditi pa je logično i opravdano da oni svoju životnu priliku traže u drugim dijelovima Hrvatske ili u inozemstvu gdje im se to nudi. Sve smo to sasvim dobro dokumentirali i prikazali čak i grafički u ovoj knjizi. Ali ako imate posla s ljudima koji vam kažu da ne smijete "vjerovati svojim očima" nego njihovim bajkama, onda imate to što imate.
NET.HR: A zašto nema više kritičkih glasova o tome iz lokalne zajednice? Kao da su se ljudi pomirili s teškim stanjem?
ČAVRAK: Nažalost, čovjek je vrlo prilagodljiva vrsta i posjeduje nevjerojatnu sposobnost adaptacije. Prvih dana poslije potresa svi su bili zgroženi i zaplašeni ali su bili okruženi ogromnom energijom volontera i velikim nabojem solidarnosti cijele Hrvatske i šire što je kompenziralo strah i otvaralo prostore nade. Tada su ljudi bili u nekoj vrsti kolektivnog raspoloženja u koje su se utapale sve individualne nevolje. S protokom vremena i preuzimanjem inicijative države i definiranjem zakonskih prava na obnovu taj kolektivni naboj i zajedničko suosjećanje postupno je zamijenio individualni odnos prema svojem vlastitom stanju i problemu. Nestale su kolektivne inicijative, a pojedinačni građani i kućanstva su u sustavu koji je uspostavljen tražili vlastiti optimum. Kad se nakon pola godine shvatilo da to sve ide sporo i da prijeti opasnost da potraje desetljećima spontano se pojavilo nekoliko sporadičnih građanskih inicijativa koje je politička vlast putem svojeg PR-a i nizom drugih manipulacija ubrzo efikasno ušutkala. Na scenu je stupila politička kontrola prostora i ubrzo je svaka kritika sporosti ili pogrešaka dobila politički i ideološki predznak. S obzirom na visoku razinu osobne egzistencijalne neizvjesnosti i zbog straha da će možda zbog javne kritike bez tog prava ostati ljudi su se povukli u svoja četiri zida. Meni se čini da je to zapravo vrlo ozbiljno stanje socijalne patologije koju politička vlast zlorabi kako bi mogla lakše upravljati ljudima i prostorom a da zapravo ne isporučuje očekivane rezultate. Što se tiče revitalizacije uvjeren sam da kombinacija neoliberalne dogme na nacionalnoj razini i socijalne patologije na lokalnoj razini garantiraju neuspjeh.
NET.HR: Vi ste u povijesnom uvodu u tematiku problem propadanja Banije locirali još ranije, mnogo prije potresa. Po vašem sudu državni program zbrinjavanja ratom pogođenih područja, pa i Sisačko-moslavačke županije, nije bio dobro postavljen, bavio se više socijalnim pitanjima, nego gospodarskih razvojem, te je cijeli kraj potres dočekao – značajno siromašniji od drugih dijelova Hrvatske?
ČAVRAK: Da, u knjizi ima jedan moj rad koji to detaljno dokumentira i argumentira. Ako to dovedemo u vezu sa trenutnim stanjem i perspektivama ponovo izražavam bojazan da se sada drugi puta ponavlja ista pogreška. Ali to više nije moja odgovornost niti obveza. Ono što ja kao znanstvenik mogu učiniti jest da to napišem i javno obrazložim ali za promjene smjera i za promjene u tom prostoru odgovornost je na lokalnoj i centralnoj državi.
NET.HR: Tko je bio odgovoran za to? Politički vrh u Zagrebu, ili inertna lokalna uprava, ili kombinacija? Tko je trebao razumjeti da se ratom razorena područja treba razvijati drugačije?
ČAVRAK: S obzirom na institucionalni ustroj našeg društva i države, za sve najveću odgovornost nosi centralna država ili politički Zagreb. Politički vrh u Zagrebu predlaže i donosi zakone, izravno alocira 90 posto proračuna opće države i ima kontrolu nad cjelokupnim političkim prostorom, medijima i javnosti. Dio odgovornosti snose i lokalni akteri ali njihovu odgovornost treba staviti u okvire njihovog djelokruga rada i zakonom definiranih ovlasti koje ih zapravo isključuju iz bitnih financijskih okvira i ograničavaju djelokrug rada i odgovornosti na manje važna životna područja. Tamo je dugoročno na djelu negativna selekcija. Sjetite se samo činjenice da je jedan župan umro u zatvoru, da je jedna županica dugo vremena provela u zatvoru, da se zadnjeg župana odrekla njegova vlastita stranka, da je jedan gradonačelnik također završio u zatvoru… S obzirom na te činjenice velika je odgovornost i na građanima koji su ih birali i davali im izborni legitimitet. Građani su na izborima odlučili da ih u Saboru uglavnom zastupaju ljudi iz drugih područja Hrvatske koji tamo nisu prespavali ni jednu noć, uz svega nekoliko iznimaka. Mogao bih zločesto konstatirali da imaju ono što su birali.
NET.HR: Ovih se dana ponovno intenzivno spominje gašenje Sisačke rafinerije – jer je tako zaključio vlasnik Ine, MOL, a hrvatska strana je prihvatila tu "poslovnu logiku". Što je konkretno za Baniju značilo gašenje, zapravo dugogodišnje postupno umiranje rafinerije?
ČAVRAK: S aspekta razvoja Siska i Banije to je zapravo bila odluka o gospodarskoj devastaciji tog prostora i ne može se drugačije objasniti. Ona je potpuno u suprotnosti s potrebom revitalizacije prostora. Kako možete dopustiti da se ugasi nekoliko tisuća radnih mjesta i to ne nadoknaditi tranzicijom na druga radna mjesta. Takvu odluku ne može donijeti netko kome je stalo do Siska. Obrazloženja koja u javni prostor plasira vladin PR manje-više vrijeđaju zdrav razum. Zašto i kako? Za početak je dovoljno da oko sebe pogledamo posljedice geopolitičkih promjena u svijetu posebno u sektoru energetike nakon ruske agresije na Ukrajinu. Hrvatska je imala i ima vlastite rezerve nafte i plina koje su kao strateške robe poklonjene strancima i sada nam oni definiraju energetsku situaciju. To ne čini ni jedna zemlja koja misli o sebi. Svaka zemlja koja vodi računa o sebi strateški osigurava domaću proizvodnju i maksimalnu samodostatnost u proizvodnji energije i hrane. Politička vlast koja to ne razumije i ne čini ne bi smjela od naroda dobiti legitimitet. Danas je svima jasno da bi proizvodnja u Rafineriji u Sisku koja je prerađivala domaću naftu formirala sasvim drugačije uvjete na domaćem energetskom tržištu. Što se tiče teze da je ta rafinerija bila u gubitcima to nikada nije javno dokazano. Prema onome što je javno komunicirano od upućenih aktera radilo se o manipuliranju takozvanim transfernim cijenama pa je dobit od prerade jeftine domaće nafte prikazivana u mađarskom dijelu kompanije umjesto u sisačkoj rafineriji. Kada se ta tema pojavila Vlada je kao suvlasnik mogla inzistirati na formiranju ekspertnog povjerenstva koje bi nezavisno provjerilo te navode. Zašto Vlada to nije pokušala učiniti ja ne znam.
NET.HR: Što vi kažete kao ekonomist na često isticanu frazu da je bilo "poslovno opravdano"?
ČAVRAK: To je najprije pravno pa tek nakon toga ekonomsko pitanje. Čak da zanemarimo suspektne okolnosti davanja većih upravljačkih prava mađarskoj strani dovoljno je poći od prvog ugovora o prodaji vlasničkog udjela u vrijeme Račanove vlade. Ako je javnost ispravno obaviještena, po tom ugovoru prodaja je bila motivirana i ugovorno definirana s ugovornom obvezom kupca da investira u razvoj te rafinerije i to u konkretnim iznosima i u konkretne svrhe. Budući da je to sastavni dio ugovora onda to pitanje kao jedino pitanje ne može biti predmetom "poslovne odluke" kompanije nego je to pitanje koje moraju rješavati ugovorne stranke koje su taj ugovor potpisale. Ako se ugovorena činidba ne izvrši to je dovoljna osnova da se ugovor proglasiti ništetnim. Ali to može učiniti samo stranka koja je ugovor potpisala a to je Vlada RH. Uz to, Vlada ima na raspolaganju i pravomoćnu presudu koja dokazuje da su promjene ugovora učinjene u koruptivnim okolnostima što je također dostatna pravna osnova da se ugovor proglasi ništetnim. Koliko pratim medije na tom tragu ovih dana govore i uvaženi pravnici i najviši sudski dužnosnici koji su u tim temama ipak stručniji od mene.
Stambena zgrada Rafinerije Sisak u kojoj su živjeli radnici danas je napuštena ruševina; "Teza da je rafinerija bila u gubitcima nikada nije javno dokazana.", kaže Čavrak
NET.HR: Je li problem bilo samo gašenje dugogodišnjeg jakog poslovnog subjekta, ili je veći problem da se nisu otvarala nova radna mjesta, odnosno, da se lokalno gospodarstvo nije bilo u stanju prilagoditi novim okolnostima?
ČAVRAK: Problem je i jedno i drugo. Uz gašenje rafinerija tamo je nestalo više desetaka poduzeća od kojih su neka bila međunarodno konkurentna i proizvodila kvalitetne i konkurentne proizvode za svjetsko tržište. Država je lošom prodajom tih poduzeća izravno utjecala na gašenje više od 30.000 radnih mjesta. U isto vrijeme slijedeći neoliberalnu dogmu u zadnja tri desetljeća država ništa nije učinila da potakne gospodarski rast i razvoj u područjima koja su do tada bila industrijski najrazvijeniji dio Hrvatske. Tržište i strani investitori su u širokom krugu zaobilazili ta područja jer su mogli birati odlazak u druga područja koja su im nudila konkurentnije uvjete za stvaranje većeg profita što je iz njihove pozicije logično i legitimno. To nije samo slučaj Siska, tu se radi o svim industrijskim gradovima u Hrvatskoj koji su bili najveći gubitnici hrvatske tranzicije i privatizacije. S obzirom na taj neoliberalni pristup koji ne prihvaća postojanje politike regionalnog razvoja i bilo kakvu intervenciju u pogledu fiskalnih ili drugih investicijskih poticaja u zadnja tri desetljeća tržište i investicijska aktivnost su se zbivali tamo gdje se mogao ostvariti veći profit. A to su uglavnom gradovi i mjesta na morskoj obali koji uživaju blagodati prirodne rente. Zbog toga je u Hrvatskoj došlo do tržišnog i prostornog restrukturiranja u pravcu izgradnje rentnog gospodarstva i to u prostorima koji imaju prirodne uvjete za rentu. Kod nas su to more i sunce. Slavonija, Sisak i Banija su napušteni i devastirani a tržišne sile su se po svojoj logici orijentirale tamo gdje imaju veću rentu i profit.
NET.HR: "Autocesta donosi novi život", ponosno je izjavio premijer Plenković kada je obišao gradilište autoceste prema Sisku, no vi u svom radu upozoravate da nova infrastruktura u slabo razvijem područjima ne donosi "procvat" tek tako?
ČAVRAK: Ne postoje empirijska istraživanja koja bi dokazala uzročnu vezu izgradnje auto ceste i gospodarskog razvoja područja kroz koje ta cesta prolazi. Kad je riječ o tranzitnim područjima, poput Like, onda se to u nekoj mjeri i događa. Međutim Sisak i taj dio županije kojeg će cesta povezati sa Zagrebom nema više tranzitni položaj. Cesta vodi samo do Siska a zaleđe Siska kojeg čini nerazvijena Banija i dio Bosne i Hercegovine, odnosno Republika Srpska s kojom je Hrvatska trenutno odijeljena nekom vrstom "kineskog zida", Sisku više ne osiguravaju prednost tranzitnog položaja. U takvim uvjetima ta će cesta osigurati samo ono što se u stručnoj literaturi ekonomike prometa zove "učinak opozicije". U prijevodu ta će cesta osigurati lakše izlijevanje resursa iz Siska u razvijeniji Zagreb.
Ako bi se željelo ozbiljno valorizirati tu cestu onda treba osmisliti dugoročnu strategiju razvoja metropolske policentrične regije Zagreb u koju ulazi glavni grad s desetak satelitskih gradova u okruženju koji čine jedinstvenu prostornu i gospodarsku cjelinu. Pri tome se mora primijeniti suvremeni koncept pametne teritorijalne specijalizacije. Detalji toga su za stručnjake i ljude koji se više razumiju u te teme. Drugo pitanje koje treba riješiti na strateškoj, primarno političkoj razini, a potom na drugim razinama, jest pitanje otvaranja gospodarske suradnje i komunikacije Siska i Banije s prostorom do Banja Luke pa čak i Sarajeva.
Ozbiljna slabost koncepta sadašnje autoceste je što ona zapravo donosi nešto koristi samo Sisku dok će ostatak Banije i dalje biti prometno izoliran. Uvažavajući tu okolnost mi smo u Programu kojeg vlada nije htjela ni razmatrati predlagali da se na prostoru Banije izgradi prometni sustav u obliku slova X. To je značilo da se auto cesta bar u formi brze ceste produlji do granice s Bosnom i Hercegovinom i da se križa s brzom cestom koja bi se izgradila od Popovače do Bosiljeva. Time bi se prostor Siska i Banije cjelovito integrirao u prometni sustav Hrvatske i prometne koridore Europske unije. U tom kontekstu bi auto cesta mogla doživjeti dobru gospodarsku valorizaciju a s ovih 11 kilometara to neće biti moguće.
NET.HR: Detaljno ste proanalizirati sve podatke: koliko je Banija siromašna? Koja brojka je – najstrašnija?
ČAVRAK: Pa najstrašnije je da je to jedna od najsiromašnijih regija ne samo u Hrvatskoj nego u Europskoj uniji. Dugoročno su plaće i mirovine u toj regiji 10-20 posto ispod prosjeka Republike Hrvatske i danas tamo ima više umirovljenika nego zaposlenika. Većina ljudi živi od malih mirovina i različitih vidova socijalne pomoći. Zahvaljujući činjenici da je ta regija jako puno dala za obranu Hrvatske tamo je i veliki broj branitelja s mirovinama koje su također niže od hrvatskog prosjeka. Zbog nikad nadoknađenih osobnih ratnih šteta ljudi su po standardu vraćeni nekoliko desetljeća unazad. Najslikovitiji indikator stanja su zapravo cijene nekretnina jer tržište nekretnina na svoj način najobjektivnije vrednuje prostorne rente i bogatstvo ljudi koji u tom prostoru obitavaju. Omjer cijene kvadrata zemljišta na Baniji i u Dalmaciji, Istri ili Zagrebu je jedan naprama tisuću i više. To znači da pojedinac koji posjeduje kvadrat zemljišta na Baniji ima bogatstvo od jedne kune a isti takav u Dalmaciji ili Zagrebu s jednim kvadratom zemljišta ima bogatstvo od 1000 kuna.
NET.HR: U knjizi navodite da je rješenje, odnosno, optimalan pristup "simultano korištenje mjera endogenog i egzogenog razvoja". Možete li malo pojasniti za nestručnu publiku?
ČAVRAK: To su standardni alati i koncepti modernog lokalnog ekonomskog razvoja. Taj sam predmet uveo prvi u Hrvatskoj i razvijam ga već petnaestak godina na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kasnije su me i neki drugi kopirali što je potvrda da sam već tada bio na dobrom putu. Radi se o dva skupa strategija lokalnog ekonomskog razvoja. Pojednostavljeno, endogene strategije se oslanjaju na pomaganje i poticanje razvoja postojećih lokalnih poduzeća i poslovnih subjekata, a egzogene podržavaju skup mjera i instrumenata čiji je cilj privlačenje i poticanje dolaska poduzeća iz okruženje i inozemstva na neki lokalni prostor. Oba koncepta treba simultano primijeniti u Sisku i Baniji zato što je gustoća lokalnog poduzetništva koju možemo različito mjeriti na tom području čak četiri puta manja od hrvatskog prosjeka. Tamo zapravo nema dovoljno lokalnih poduzeća i nema dovoljno poduzetnika pa ih morate stvarati lokalno i morate ih agresivno privlačiti iz okruženja što uključuje i inozemstvo. Vladin program kao najvažniji cilj postavlja povećanje konkurentnosti postojećih poduzeća i nema mjera koje bi značajnije privukle poduzeća iz inozemstva i ostatka Hrvatske jer vlada ima averziju prema fiskalnim i investicijskim poticajima. To je ta neoliberalna dogma koja će nas koštati dugoročne regionalne divergencije i daljnjeg demografskog pražnjenja nerazvijenih područja Hrvatske.
NET.HR: A ima li ikakvih pokazatelja da je politički vrh raspoložen krenuti u smjeru aktivacije takvih mjera, odnosno, da postoji interes za pravu, ozbiljnu revitalizaciju Banije?
ČAVRAK: Tema revitalizacije Siska i Banije je već nekoliko mjeseci iza potresa zapravo ispala iz fokusa političkog vrha. Ljudi moraju razumjeti i shvatiti da svaka politika vodi računa prvenstveno o tome kako osvojiti vlast i kako ostati na vlasti. Sve ove teme poput revitalizacije, inflacije, i slično za njih su samo instrument koji služi maksimiziranju političkog raspoloženja javnosti i postizanju većeg rejtinga. Sisak i Banija su doživjeli demografski slom i veliki pad broja stanovnika a to znači veliki pad broja birača. Osim toga, ta regija je u izbornoj jedinici sa dijelovima grada Zagreba pa politika uvijek može računati na stabilnu političku potporu koja ne mora biti u vezi s rezultatima obnove i revitalizacije. Također politika će vjerojatno pripremiti sve da u par mjeseci pred iduće izbore koncentrira završetak prvih objekata što će ministrima i političarima vladajuće stranke dati priliku da tada prigodno dijele ključeve novih kuća i svečano režu vrpce igrajući na sigurnu kartu brzog zaborava.
NET.HR: Vi ste u medijima, pa i u razgovoru za Net.hr javno pod imenom i prezimenom izgovorili da ste osobno premijera Plenkovića upozorili da Baniji prijeti kataklizma, i javno ste iznijeli kako je vaša želja da pridonesete svojim znanjem u kreiranju programa revitalizacije – odbačena. Jesu li vas nakon toga kontaktirali iz Vlade? Ili ste stavljeni na svojevrsnu crnu listu?
ČAVRAK: Iz Vlade ili nadležnih ministarstava nitko me nije zvao što je naravno njihovo pravo. Također nikada od strane medija pod državnom kontrolom nisam pozvan da na ove teme nešto javno govorim bez obzira na moj dosadašnji znanstveno istraživački i stručni rad, iskustvo i kompetencije koje o toj temi posjedujem. Nemam uvida u eventualno postojanje crnih lista, ali sam siguran da ne postoje slučajnosti. Mene sve to ne čudi jer sam davno osvijestio činjenicu da svako vrijeme traži točno određeni tip i karakter ljudi. Ovo vrijeme i njegove karakteristike zahtijevaju očito drugačiji tip ljudi i drugačije kompetencije.
