Tako na primjer žena rođena 1954. godine koja je 36,5 godina zarađivala prosječnu plaću u državi, ove godine kao umirovljenica prvog stupa može računati na 2845 kuna mirovine. Kada bi ista osoba ostala u drugom stupu i ne bi svoju štednju prebacila u prvi stup, njezina bi mirovina bila 500-injak kuna manja, odnosno iznosila bi 2331 kunu.
Obračun mirovine
Godine 2019. u prijevremenu starosnu mirovinu krenut će prve generacije žena rođenih 1962. godine, koje nemaju izbora, već pet posto svojih mirovinskih doprinosa uplaćuju u drugi stup, a 15 posto doprinosa ide u prvi stup. Svima koji su otišli u mirovinu 2010. i kasnije, od kada se mirovina računa na osnovi cjelokupnog staža (a ne deset najpovoljnijih godina života kao do tada), država doplaćuje 27 posto zaštitnog dodatka da bi im se kompenzirao gubitak u odnosu na ranije generacije.
Evo nekoliko primjera
Problem je što se zaštitni dodatak dodjeljuje samo osiguranicima prvog, ali ne i drugog stupa. Ako se to ne ispravi, svi koji su rođeni 1962. i kasnije dobivat će 27 posto niže mirovine u odnosu na one koji su u prvom stupu! Žena čiji primjer navodi Večernji list, tijekom svog radnog vijeka uplatila je oko 860 tisuća kuna doprinosa, od čega je 86 tisuća skupljeno u drugom stupu, a preostalih 90 posto doprinosa uplaćivala je u prvi stup.
Što kažu stručnjaci
No, zakon je takav da joj država ne priznaje 27 posto zaštitnog dodatka za te uplate, što je prema ocjeni Danijela Nestića, istraživača Ekonomskog instituta Zagreb, duboko nepravedno, nelogično i diskriminirajuće. Tih deset posto uplata u drugom stupu donijelo bi joj 305 kuna mjesečne mirovine, a dio koji bi primala iz prvog stupa dodatkom bi se povećao s 2025 na 2572 kune. Samim time njezina ukupna mirovina bila bi 33 kune veća nego da je bila samo u prvom stupu. Kod muškaraca rođenih 1962. godine koji će u starosnu mirovinu 2026. razlika u mirovini bila bi još veća – 351 kunu.
Ako se zaštitni dodatak ravnomjerno primijeni na sve osiguranike, izračun što ga je Nestić iznio na okruglom stolu "Revije za socijalnu politiku" pokazuje da bi učinak drugog stupa na mirovine bio pozitivan, te bi se one s vremenom povećavale sa sadašnjih 50 na 56 posto prosječne plaće u državi. Ako bi se ukinuo drugi stup ili bi drugi stup ostao bez zaštitnog dodatka, Nestićeva je projekcija da bi se odnos mirovine prema plaćama uvelike pogoršao.
Koliko to košta državu?
"Proširenjem dodatka na sve umirovljenike došlo bi do stabilizacije mirovinskog sustava bez ikakvih revolucionarnih zahvata, pa čak i bez povećanja izdvajanja u drugi stup", kazao je Nestić. Trenutačno taj dodatak godišnje državu stoji oko dvije milijarde kuna, a kad se prenese i na drugi stup, uzimao bi 1,3 posto BDP-a godišnje.
Nema logike
No, Ivan Lovrinović, Drago Jakovčević, Gojko Bežovan i Ljubo Jurčić na istom su okruglom stolu branili stav da je mirovinska reforma bila velika pogreška te da su zbog nje javne financije na gubitku. Država se odrekla dijela prihoda u vrijeme kad nije bilo dovoljno novca, posuđivala ga je uz visoke kamate te se povećao javni dug.
Zbog čestih bankarskih i financijskih kriza ne postoji jamstvo da će se “štednja na dug” isplatiti. Lovrinović je kazao da mirovinska reforma pokazuje deficit zdrave logike jer nije moguće da netko tko ima kronični manjak mirovinskih prihoda ide nešto kapitalizirati.
