Unatoč kiši koja je do posljednjeg dana otežavala pripreme i onemogućavala probe, u petak je u Šangaju osvanulo lijepo vrijeme i izvedba "Aide" protekla je neometano. Čak i gledatelji u najudaljenijim mjestima velikog stadiona čuli su i vidjeli rusku sopranisticu Olgu Roanko, koja je pjevala Aidu, i talijanskog tenora Landa Bartolinija kao Radamesa jer se prizor s pozornice, kao i kineski prijevod, projicirao preko Jumbotronic ekrana. Američka mezzosopranistica Eugenie Grunewald pjevala je egipatsku princezu Amneris, a zborom od 251 pjevača i orkestrom od 170 glazbenika ravnao je dirigent Alfredo Silipigno iz Opere u New Jerseyu. Iznimno su zapaženi kostimi hrvatskog dizajnera i kostimografa Gorana Lelasa koje su u New York Timesu opisali kao "fantastične".
Publiku je osobito oduševila životinjska parada na spektakularnoj sceni koju je krasila 30 metara visoka piramida. Kad se slon postavio na stražnje noge, odjeknuo je buran pljesak, a najveći je smijeh izazvao vojnik koji je metlicom pokušao očistiti balegu koju su usplahireni konji ostavili na sceni. Životinje - slonove, dvije deve, lava, tigra, leoparda i bou konstriktor - za "Aidu" je posudio šangajski Zoološki vrt.
Iako je izvorna Verdijeva glazba ostala nepromijenjena, slavni se trijumfalni marš morao ponavljati čak tri puta kako bi svih 1650 kineskih vojnika u odorama egipatske vojske stiglo promarširati preko pozornice i oko stadiona. Donekle je promijenjen i kraj jer Kinezi, navodno, vole samo "happy end". Tako Aidu i Radamesa na kraju ne zakopaju žive, kako je to u izvorniku, nego se oni samo spuštaju ispod pozornice, a na njihovo mjesto dolazi dvoje dječice, neka vrst reinkarnacije tragičnih ljubavnika, koja se potom pretvaraju u leptire. Verdijeva romantična tragedija iz 1871. o neostvarivoj ljubavi između egipatskog vojskovođe i etiopske robinje, produkcijski je vrlo zahtjevna, ali i efektna pa se tako pamti produkcija iz 1987. u otvorenom kazalištu za 5000 gledatelja pred piramidama u Gizi. Šangajska je Aida još mnogo impresivnija jer se po svaku cijenu željelo nadmašiti velikog suparnika, Peking, grad doduše ružniji ali kulturno mnogo uzbudljiviji.
Prije dvije godine, u Pekingu je postavljena raskošna produkcija Puccinijeve opere "Turandot", u režiji filmaša Zhanga Yimoua i pod ravnanjem Zubina Mehte. S "Aidom" u Dolenčićevoj režiji Šangaj ide korak dalje.
Budući da u produkciji sudjeluje oko 3000 osoba, uključujući soliste, zbor, orkestar, 70 odraslih i 60 djece baletana, te 200 ljudi samo u garderobi, "Aida" će ući u Guinessovu knjigu rekorda kao najveća operna produkcija na svijetu.
