U petak, 5. veljače, kasno navečer, Marijanu Trogrlić iz Studenaca pored Imotskog iznenadila su rotacijska svjetla policije ispred kuće. Ona je zbunjena, u pidžami izašla van uz kuće. Inače, vlasnica je kafića Aquarius koji se nalazi nedaleko od njene kuće, ali je zbog epidemioloških mjera zatvoren.
Nakon neugodnog razgovora s policijom, ona je odbila otvoriti kafić bez naloga, nakon čega je uhićena, a oduzet joj je i mobitel. Susjedi su primijetili neuobičajeni žamor, pa su izašli da vide o čemu se radi. Policija im je rekla da se raziđu te posjela Marijanu u jedno od dva vozila ispred njene kuće. Ubrzo je došao i treći automobil kojim je odvezena u Postaju granične policije u Imotskom. Prije odlaska uspjela je zamoliti susjedu Luciju da ostane s njenih troje djece koji su zaradili nekakvu virozu.
Detalji su to policijske akcije na jugu zemlje koje je doznao Nacional. S obzirom na to da Trogrlić niti tri tjedna nakon toga i mnoštva zamolbi nije doznala zbog čega su tako grubo postupali prema njoj, obratila se medijima.
Gledali su utakmicu
Koji sat ranije, njen suprug Nikola Trogrlić je s prijateljima otišao pomoći susjedu koji je sletio s ceste. Te se večeri preko MAXtv paketa prenosila utakmica talijanske lige između Intera i Fiorentine. Marijana je znala da je on otišao pomoći susjedu, ali ne i da je otvorio kafić. Naime, jedini u selu imaju MAXtv paket, pa su Nikola i njegovih pet prijatelja upalili televizor i pogledali utakmicu.
"Niti sam vidjela svjetlo televizora, niti sam znala da su unutra i da žele uloviti kraj utakmice, nakon što su čupali susjeda koji je bio upao u neku nevolju na cesti. Ja sam vlasnica kafića i kafić ne radi. I znate što ću vam reći, ja sam veliki pobornik koronamjera. Iako nam je financijski škripavo, meni osobno sada odgovara da ne radimo. Radim aktivno od 2003. godine, pokrivala sam sezone u Makarskoj. Onda je došlo troje djece, jedno za drugim, pa sam 2009. godine otvorila svoj kafić. Ja sam vlasnica, ali sam i radnik u jednoj smjeni. Toliko mi se umora nakupilo sve te godine, da sam ovaj period u kojem smo zatvoreni, čak doživjela kao odmor koji inače ne bih imala. Kafić je zatvoren, zaključan, ne služi mušterije, mi ne radimo. Ali, prostor kafića ponekad koristimo. Na primjer, ja pijem tursku kavu, ali suprug pije espresso. Uđe u lokal i spremi sebi espresso. Kad hoće pivo, ne ide u dućan, nego uzme iz kafića. Ponekad ručamo za stolom u lokalu, to je dio naše kuće. Ali objekt ne radi", pojašnjava Marijana.
Sat vremena nakon njenog uhićenja, suprug je pustio policajce u kafić. Oni su ušli i sastavili zapisnik iz kojeg je vidljivo da su unutra zatekli devet osoba i da im nije bilo posluženo piće. To je važno, jer epidemiološke mjere dopuštaju okupljanja do deset osoba. To je naveo i turistički inspektor Ivica Rebić koji je složio zapisnik 8. veljače.
Zadržali je u postaji
Iako su utvrdili da kafić ne radi i da je u njemu bio dopušten broj gostiju, policajci su Marijanu odlučili zadržati. Ona tvrdi kako je tek kasnije doznala da nisu to smjeli učiniti, ako bi joj djeca ostala sama. "Nazvala sam Luciju, ispričala sam joj na brzinu da sam uhićena i da ću morati ostati u policiji, da utješi djecu, da javi mužu i da mi donesu vodu, cigarete i lijekove. Bolujem od povremenih napada panike i uzimam za to propisane tablete. Uto je prošla jedna minuta na koju imam pravo i poziv se prekinuo", kaže Marijana.
Zbog napadaja panike odveli su je na Hitnu, kako bi liječnik ustanovio smije li ostati u postaji. Kada ih je upitao zbog čega su je doveli, nitko mu nije znao odgovoriti. Na kraju je napisao kako smije biti zadržana u postaji. Po povratku su joj oduzeli torbicu i smjestili je u podrumsku ćeliju, odnosno, kako je opisuje Marijana, malu, prljavu sobicu s visokim zidovima i stropom, bez grijanja, prozora i svjetla, u kojoj se nalazila strunjača i deka po kojoj su plazile bube. Bojala se da će je ponovno uhvatiti napadaj panike.
"Već mi se to događalo. Bojala sam se da se ne ukočim. Imala sam takve situacije, srce lupa k'o ludo, a sva se zaledim. Užasno stanje, toga me bilo strah. Tresla sam rešetke na tom otvoru na vratima i mahala im u kameru da mi donesu lijekove, ali nitko nije reagirao", opisuje Marijana.
"Kasnije mi je muž rekao da je on iste večeri donio lijekove, nisu mi ih dali. Muž je ponovno došao u 15 do 8 ujutro, pitajući može li me vidjeti. Rekli su mu da sam na ispitivanju, koje će jako dugo trajati. Nisu mu dali da me vidi. To nije istina. Uopće nije bilo nikakvog ispitivanja, bila sam sama u podrumskoj ćeliji, a kad su došla ona dva dečka, rekli su mi da je devet ujutro. Dakle, mužu nisu rekli istinu, niti su meni donijeli lijekove", tvrdi Marijana i nastavlja.
Cijelu noć je bila u pidžami
"Kada sam ušla u sobu za ispitivanje, jedan od dvojice službenika približio je električnu peć i pitao me jesam li cijelo vrijeme bila u pidžami. Rekla sam mu da jesam. Razgovor je bio kratak, službenici su bili puni razumijevanja, svjesni situacije. Obrazložili su da je ovaj slučaj eventualno prekršajni predmet, a ne kazneni. Komentirala sam pomalo ironično da bi možda najbolje bilo ugasiti moj ugostiteljski objekt, da sam umorna što sve kao vlasnik prolazim i da samo želim ići svojoj kući i djeci", rekla je Marijana.
Nakon toga je konačno izašla na slobodu. No službenici joj nisu dali niti jedan papir da je bila uhićena, a nije potpisala niti potrebne formulare. Sve je ispričala jednom prijatelju policajcu koji joj je rekao da u 30 godina rada nije čuo za takvo što, zaključuje Nacional.
Nakon tri tjedna nije dobila odgovor od Policijske uprave splitsko-dalmatinske te Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstvu gospodarstva, od kojih je tražila objašnjenje.
