Naime, spis koji je dostavljen u Državno odvjetništvo sadrži zapisnike sa saslušanja svih osoba koje je predložio DORH i BilićVinka Ljubičićaobitelj . Osim zapisnika sa saslušanja dvadesetak osoba, u njemu su i nalazi vještačenja koji su provedeni nad tahografom izuzetim iz kamiona kojim se kobnog 7. lipnja kretao osuđivani silovatelj Paravinja, te nalaz vještačenja kočničkog sustava kamiona.
No, Vjesnik neslužbeno saznaje da su se vještačila dva tahografa od kojih je jedan bio krivi, a drugi se odnosio na vrijeme koje nije bitno za počinjenje kaznenog djela. Pravi tahograf, koji je 7. lipnja u vrijeme Antonijina nestanka bio instaliran u kamionu, nije dostupan pravosudnim organima, jer ga je očito osumnjičeni Paravinja sakrio na nepoznato mjesto.
Državno odvjetništvo sada mora odlučiti o daljnjem postupanju protiv Paravinje, te može donijeti odluku o proširenju istrage ili odmah podići optužnicu. Naime, to što Antonija Bilić do danas nije pronađena ni živa ni mrtva ne isključuje osuđujuću presudu, jer nekoliko poznatih elemenata zaokružuje priču o postojanju indicija da je upravo on počinio zločin.
Tako su nesumnjivo najvažniji dokazi pronalazak tragova krvi, sline i nekoliko vlasi kose u kamionu, za koje je analiza DNA tragova potvrdila da pripadaju nestaloj djevojci. Nadalje, utvrđeno je da je upravo on upravljao kamionom na spornoj ruti kritičnog dana kada je Antonija zadnji put viđena na mostu preko Čikole u Drnišu gdje je stopirala u smjeru Splita. Sakrivanje tahografa također potvrđuje namjeru prikrivanja dokaza, a tu je i Paravinjino prvotno priznanje pred pravosudnim organima BiH da je zločin uistinu i počinio, ali je kasnije iskaz povukao i do danas mu ostao dosljedan.
Dakle, utvrdi li sud u dokaznom postupku na glavnoj raspravi postojanje zatvorenoga kruga indicija da je zločin počinjen, Paravinji ne gine dugogodišnja zatvorska kazna. Ipak, to je mala utjeha za obitelj Bilić, jer Antoniji ni pet mjeseci nakon nestanka nema ni traga.
