Ove malverzacije koje se Mamićima, Damiru Vrbanoviću, te porezniku Milanu Pernaru stavljaju na teret datiraju još od 2009. do 2012. godine, a prema optužnici njima je i državni proračun oštećen za 12,2 milijuna kuna.
Iako svi očekuju da će danas proces biti okončan, nije isključeno ni da sudsko vijeće odluči preotvoriti raspravu, te provesti još neke dokaze. Analizirali smo moguće scenarije prema dosadašnjoj sudskoj praksi.
1. Evo kakva je sudska praksa u sličnim procesima
Ukoliko bude proglašen krivim Zdravko Mamić mogao bi biti kažnjen zatvorom između jedne i deset godina zatvora. Tako barem propisuje Kazneni zakon Republike Hrvatske za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju za što je Mamić i optužen. Međutim, sudovi u Hrvatskoj za ovo kazneno djelo do sada su mahom izricali kazne niže od pet godina zatvora - uglavnom se kreću između jedne i tri godine zatvora.
Iako Dinamo nije postavio imovinsko-pravni zahtjev prema Mamiću, odnosno tvrdi da njegovim postupcima nije oštećen, sudsko vijeće morat će iznos od 116 milijuna kuna uzeti u obzir kod odmjeravanja visine sankcije, kao i štetu što je nastala za državni proračun, u iznosu od 12,2 milijuna kuna.
Dakle, s obzirom na sve do sada viđeno na Hrvatskim sudovim, Zdravko Mamić ne bi trebao dobiti kaznu veću od pet godina zatvora. U sudačkim krugovima ta relativno blaga kaznena politika u sankcioniranju gospodarskih malverzacija već je primjećena, no jednostavno za sada se nije promijenila. Ukoliko ipak bude, suprotno dosadašnjoj sudskoj praksi, osuđen na više od pet godina zatvora, Mamiću će automatski bit određen i istražni zatvor.
2. Ako povjeruje Zdravku Mamiću sud će ga osloboditi
Prema drugom mogućem scenariju sudsko vijeće može, kao što to očekuje i sam Zdravko Mamić, izreći oslobađajuću presudu u ovom slučaju, te zaključiti kako poslovni odnosi Mamića s Dinamovim igračima, te podjela novca od transfera doista ne predstavljaju kršenje zakona.
Takva presuda mogla bi biti izrečena pod uvjetom da sudsko vijeće prihvati Mamićeva obrazloženja da je anexima ugovora s Modrićem i Lovrenom doista samo želio postići da se porezi na iznose obeštećenja uplaćuju u Hrvatskoj.
Međutim, ovdje ne treba zaboraviti na detalj kako sam nogometni klub Dinamo nije postavio imovinsko-pravni zahtjev protiv Mamića i suokrivljenih, odnosno da klub tvrdi kako njegovim postupcima nije oštećen.
Ovdje treba napomenuti da je sudsko vijeće vezano isključivo dokazima koji se nalaze u sudskom spisu, kao i onim činjenicama koje su okrivljenicima stavljene na teret. Ne bi bilo prvi puta u hrvatskoj sudskoj praksi da se presudom utvrdi kako su malverzacije doista počinjene, no da ne predstavljaju kazneno djelo koje je navedeno u optužnici.
Sasvim konkretno, Kazneni zakon kaže da zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju čini onaj tko "povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa", te postupa suprotno "zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja" i još pri tome "pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu".
3. Hoće li osječkom sudskom vijeću trebati još dokaza?
Sudsko vijeće moglo bi danas i preotvoriti glavnu raspravu odnosno dokazni postupak. Ni to nije scenarij nepoznat u hrvatskoj sudskoj praksi, pogotovo u složenim gospodarskim slučajevima u kojima je nužno analizirati brojne propise koji za pojedine poslovne poteze vrijede.
Dopuna dokaznog postupka viđa se i u slučajevima kada sudsko vijeće nije sasvim sigurno u nalaz financijskog vještak koji je analizirao moguću štetu ili kad nije precizno iskazana imovinsko-pravna korist koju su okrivljeni stekli na nezakonit način.
Sjetimo se samo slučaja bivšeg premijera Ive Sanadera u "slučaju Planinska", kada je na samom kraju procesa sudsko vijeće odlučilo provesti dodatne dokaze upravo kako bi se utvrdila visina malverzacija navedenih u optužnici.
4. U nekim slučajevima sudsko vijeće može odabrati i blaže kazneno djelo, ali...
Iako sudsko vijeće ima i mogućnost prekvalificirati kazneno djelo koje je okrivljenima stavljeno na teret, te ih eventualno proglasiti krivima za neko blaže kršenje zakona, u Mamićevom slučaju do će se teško dogoditi.
Primjera radi, ukoliko je netko optužen za ubojstvo, a u konačnici se utvrdi da je ono počinjeno na mah, ili da se pak radi o usmrćenju jer je žrtva prije nego što je napadnuta dovela počinitelja do razdraženog stanja ili pak prepasti, sudsko vijeće može ublažiti optužbu. Sudsko vijeće može posegnuti samo za nekim blažim kaznenim djelo iz istog poglavlja Kaznenog zakona. Slično je i npr. u slučaju krađe i teške krađe.
No, ovdje, sama zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju spada u kaznena djela protiv gospodarstva i obuhvaća prilično širok spektar nezakonitih poslovnih poteza. Prije nekoliko godina Kazneni zakon izmijenjen je upravo kako bi se tom vrstom zlouporabe zamijenilo nekoliko drugih, sličnih kaznenih djela. U dijelu zakona koji sankcionira gospodarska kaznena djela, jednostavno nema alternative ovome što je Mamiću i ostalima stavljeno na teret.
