U svakom pojedinom slučaju ono čime se treba rukovoditi je najbolji interes djeteta", komentirala je sutkinja za mladež Lana Petö-Kujundžić. Evo što je još rekla:
"Možemo li rano prepoznati zanemarivanje i zlostavljanje djece,
moj odgovor je da, kao dugogodišnji sudac za mladež, često se
susrećem s predmetima koji su u zakašnjeloj fazi. U onoj fazi
kada je djetetu već sa posljedicama se desilo ono što mu se ne bi
trebalo desiti, dakle godinama je trajalo nešto što je roditelj
činio tom djetetu, a da to nitko od nas nije prepoznao, niti u
vrtiću, niti u školi, niti liječnik opće prakse, niti liječnik
školske medicine koji je to trebao", rekla je.
Što nas spriječava da žurno reagiramo u tom
smislu?
Naše još uvijek razmišljanje - mama je mama, tata je tata i oni
koji su ga rodili imaju najviše prava na dijete. Ne, prestanimo
razmišljat tako, razmišljajmo - Dijete ima pravo na svoju
sigurnost, i najbolji ineters djeteta je to što nas treba
rukovoditi kako ćemo postupati u pojedinom slučaju.
Zašto slučajevi zanemarivanja i zlostavljanja djece
na sudovima traju godinama?
Često ti slučajevi koji dolaze, dolaze vrlo kasno, kada su već
obitelji raseljene, kada više nema zajedničke obitelji kada su
već nastupile posljedice, kad su i djeca nekada postala
18-godišnjaci i više nisu djeca i kada svi postaju
nezainteresirani u postupku i onda se postupak razvodni, jabih
rekla. Da smo krenuli na samom početku u onom prvom trenutku
lkada smo primijetili da je dijete zanemarivano ili zlostavljano,
tada bismo nešto napravili. Ovo je samo represija na koncu balade
koja ne donosi ništa.