Ne znam zašto, ali trčala sam u smjeru suprotnom od onog u kojem se nalazio stan što sam ga tada koristila. No, upravo je to spasilo život mog djeteta, jer su mene geleri pogodili u leđa, a kako sam kćer držala s prednje strane ona nije pogođena', prisjetila se dramatičnih trenutaka od prije gotvo 22 godine Amira Đojić, 65-godišnjakinja iz Sarajeva koja je u središtu Zagreba bila za vrijeme raketiranja što ga je naredio vođa pobunjenih Srba u Hrvatskoj Milan Martić. Martiću se, zajedno s Milanom Čeleketićem, komandantnom glavnog štaba tzv. Srpske vojske Krajine zbog tog napada sudi na Županijskom sudu u Zagrebu. Optužnica ih tereti i za napad na Jastrebarsko i Karlovac tog 2. i 3. svibnja 1995. godine. Radilo se o odmazdi za operaciju 'Bljesak' što ju je Hrvatska vojska izvela 1. svibnja.
Ranjeni ljudi i krv na tlu
Haškom presudom kojom je osuđen na 35 godina zatvora Milan Martić već je proglašen krivim za raketni napad na Zagreb, a zagrebačka optužnica odnosi se na njegovu ulogu u napadima na Jastrebarsko i Karlovac. Obojica trenutno nisu dostupna hrvatskom pravosuđu.
'Na rubu parka se nalazio zidić kojeg nisam mogla preskočiti pa sam krenula desno, prema izlazu. Vidjela sam kako puno ljudi ide prema đačkom domu i krv koja je tekla po tlu. Ušla sam s djetetom u taj dom, a kad su mi se ljudi počeli sklanjati s puta shvatila sam da sam i ja ozlijeđena. Tada sam pala u nesvijest i iduće čega se sjećam je buđenje na nosilima. Prevezli su me u bolnicu na Rebru. Tamo sam odmah operirana. No, tijekom noći zbog gelera koji je izazvao unutarnje krvarenje završila sam na drugoj operaciji. Nakon desetak dana puštena sam na kućnu njegu.
Život s gelerima u tijelu
Moja kćer u ovom napadu nije ranjena, ali dugo od šoka nije mogla ništa reći', opisala je svjedokinja.
I Milan Smoljan, vozač ZET-ovog autobusa, ranjen je u tom napadu.
'Bio sam na stajalištu na Mažuranićevom trgu i taman sam zatvorio vrata kako bih krenuo. Tada se začula eksplozija. Odmah mi je bilo jasno o čemu se radi. Pustio sam putnike da izađu, a kada sam ja krenuo iz vozila nešto me pokosilo. Pao sam pod autobus. Uspio sam se skloniti u Obrtnički dom gdje je bilo još ranjenih ljudi', posvjedočio je Smoljan koji i danas u tijelu nosi gelere jer je njihovo vađenje bilo preopasno.
Još troje svjedoka opisalo je na sudu svoja ranjavanja u raketiranju Zagreba.
