Visoki kazneni sud prihvatio je žalbe protiv šest osoba optuženih u aferi "Dijagnoza" za to da su sređivali lažne vojne mirovine i prema ovoj odluci, protiv njih se na suđenju neće moći koristiti dokaze prikupljene tajno snimljenim telefonskim razgovorima.
Optuženi su Dragiša Šušić, Marija Tafra, Valter Nutrizio, Boran Uglešić, Boris Samardžija i Suzana Jelavić, podsjeća Slobodna Dalmacija u svojoj vijesti, a slučaj se odnosi na optužbe o sređivanju statusa ratnih vojnih invalida određenim ljudima koji to zapravo uopće nisu, ali su primali mirovine po tom statusu.
Riječ je o suđenju prema optužnici koju je USKOK podnio još prije 11 godina. okrivljeni su preko branitelja u veljači ove godine, na početku suđenja, tražili da se iz spisa izdvoje svi nalozi istražnog suca za provođenje tajnih mjera, kao i dokazi koji su prikupljeni na taj način.
Taj je prijedlog tada iznio odvjetnik Željko Gulišija, jedan od trojice branitelja okrivljenog psihijatra i sudskog vještaka Uglešića, a pridružili su mu se i odvjetnici ostalih okrivljenih. Na taj se način željelo spriječiti da se tijekom suđenja javno preslušavaju tajno snimljeni telefonski razgovori okrivljenika, koji su jedan od ključnih dokaza u ovom predmetu.
Sudac Županijskog suda u Splitu Dinko Mešin takav je prijedlog branitelja tada odbio. Samo, sada se o svemu oglasio Visoki kazneni sud i zaključio da je problematična argumentacija suca Mešina, piše Slobodna.
Kako, pak, svoju odluku argumentira Visoki kazneni sud?
Riječ je o sedam naloga za tajno snimanje telefonskih razgovora od srpnja 2007. do siječnja 2008.
Visoki kazneni sud navodi da su zahtjevi USKOK-a za prisluškivanjem razgovora bili osnovani, da u svim nalozima piše da se dokazi ne bi mogli osigurati na drugi način, ali da se ne navode stvarni detalji, činjenice i okolnosti slučaja koji bi ukazivali na to da postoji osnova sumnje da su kaznena djela počinjena, niti da se dokazi ne mogu osigurati na drugi način osim nadziranjem telefonskih razgovora.
Vrhovni sud je u ovom suđenju u rujnu 2012. godine već jednom odbio identične zahtjeve obrane.
Riječ je o slučaju u kojem je, prema prvotnoj optužnici, optužen bio i Mladan Jelavić, no on je u međuvremenu umro, isto kao i liječnik Damir Rebić.
Preostale se i dalje tereti da ih je optužena Jelavić, inače supruga pokojnog Mladana, od siječnja 2006. do 11. veljače 2008. na području Splita i Zagreba organizirala kako bi za petnaestak osoba omogućili stjecanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida i tako primali naknade od države.
Slobodna navodi da je zamjenica USKOK-a Natalija Petković na tom prvom ročištu istaknula da je Vrhovnom sudu tada trebalo tri godine za odlučivanje o zakonitosti sudskih naloga i nezakonitim dokazima. Tada je rekla i ovo:
"Obrana isto tako zna i da će 2022. godine zastara nastupiti, ovisno o mjesecima, za još 41 kazneno djelo krivotvorenja isprava. I to je očiti razlog zašto obrane ponavljaju prijedlog za izdvajanje dokaza kao nezakonitih."
Zašto je uopće Vrhovni kazneni sud promijenio dosadašnju praksu?
Europski sud za ljudska prava u međuvremenu je u dva slučaja donio odluke prema kojima su dokazi u pravosudnim postupcima prikupljeni tajnim snimanjem telefonskih razgovora bili nezakoniti.
U jednom slučaju bila je riječ o optuženom za raspačavanje droge s Korčule, kojemu je presuđeno da je protuzakonitim snimanjem telefonskih razgovora povrijeđeno pravo na poštovanje njegova privatnog života i korespondencije.
U drugom slučaju, u kojem je bivši potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju zbog koruptivnih kaznenih djela osuđen na 11 godina, Europski sud za ljudska prava zaključio je da mu je na ovaj način povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog života i pravo na pošteno suđenje.
