Vrhovni sud je u trećestupanjskom postupku odbio žalbu državnog odvjetnika i optuženice te potvrdio kaznu od 25 godina zatvora 37-godišnjoj Riječanki Zrinki Babić zbog stravičnog zločina koji je počinila u studenome 2013. godine.
Ona je u stanu u riječkom naselju Turniću usmrtila svoju dvoipolgodišnju kćerkicu, dajući joj tablete više psihofarmaka, pa je potom utopivši u kadi.
Smanjena joj prvotna kazna od 37 godina zatvora
“I prema ocjeni suda trećeg stupnja, upravo kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženica nanijela. Nema zakonske osnove ni za povećanje kazne, za koju se zalaže državni odvjetnik, a niti za njeno smanjenje, za koje se zalaže optuženica”, stoji u obrazloženju odluke Vrhovnog suda.
Novi list piše kako je Zrinka Babić prvotno, presudom riječkog Županijskog suda, bila osuđena na 37 godina zatvora, što je bila ejdna od najvećih kazni ikad izrečenih u Rijeci. No, potom joj je Vrhovni sud smanjio zatvorsku kaznu na 25 godina, koju je sada, potvrdom Vrhovnog suda, po svemu sudeći i konačna.
Babić se optužnicom teretilo za ubojstvo na okrutan ili podmukao način, te ubojstvo osobe posebno ranjive zbog njezine dobi. Usto joj je bila izrečena i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Prema toj otužnici, 2014. godine je osuđena na prvotnu kaznu od 37 godina. Međutim, drugostupanjskom presudom Vrhovnog suda djelomično je prihvaćena njezina žalba, pa je otpala inkriminacija da se radilo o ubojstvu na okrutan ili podmukao način. Time joj je kazna smanjena na 25 godina zatvora.
Tražila je ukidanje presude i novo suđenje
No, i na tu presudu Babić i njezina odvjetnica uložile su žalbe
koje su odbačene kao neosnovane. Konkretno, Babić je preko svoje
odvjetnice Katje Jajaš pobijala presudu po više
osnova i tražila da joj se presuda ukine ili vrati na novo
suđenje.
U žalbi se, među ostalim, tvrdilo da nije utvrđen način i
mehanizam nastanka ozljeda koje je zadobila optuženica. Obrana je
smatrala da ih nije mogla sama sebi zadati, što upućuje na
zaključak da nije bila sama s curicom u stanu.
Suci suda trećeg stupnja zaključili su za ozljede Zrinke Babić, koje su kod nje utvrđene nakon počinjenog zločina, na dan kad se saznalo za jezivo ubojstvo, dva niža suda pravilno utvrdila da te ozljede nisu u izravnoj vezi s kaznenim djelom jer nisu utvrđeni baš nikakvi pokazatelji što bi upućivali na zaključak da je netko treći u kritično vrijeme bio sa Zrinkom Babić i da je došlo do fizičkog obračuna – prenosi Novi list.
Prema tome je Vrhovni sud ustvrdio kako je drugostupanjski sud ispravno zaključio da ništa ne ukazuje na povezanost ubojstva djevojčice i ozljeda optuženice.
Curici je četiri do šest mjeseci davala psihofarmake
Također, nije prihvaćen ni prigovor obrane na toksikološko vještačenje i kemijsko-toksikološku analizu, kojima je utvrđeno da je nesretna curica posljednjih četiri do šest mjeseci života redovito uzimala upravo one lijekove koje je konzumirala i njena majka, optuženica. To upućuje na zaključak da je upravo majka davala svojoj kćeri veću količinu tableta koje su na koncu prouzročile kobni ishod, odnosno da dvoipolgodišnja curica zbog svoje dobi nije bila sama u stanju doći do tableta u blister ambalaži te ih otvarati i konzumirati.
Inače, nesretna djevojčica bila je pod utjecajem lijekova između četiri i šest mjeseci, a utapanje se dogodilo u završnoj fazi umiranja djevojčice. Nije točno utvrđeno koliko puta je dijete bilo uronjeno u vodu u kadi, ali je to bilo barem jednom u trajanju od nekoliko minuta. Dijete je nakon toga nastavilo disati još desetak minuta, ali do smrti bi došlo i bez utapanja. Njezina majka ostavila je mrtvu curicu u krevetu, a Hitnu pomoć nazvala je kada je malena već satima bila mrtva.
Pravodobna liječnička pomoć mogla je spasiti curicu
“Pravovremena liječnička pomoć mogla joj je spasiti život”, naglasila je još u objavi prvostupanjske presude sutkinja riječkog Županijskog suda pozivajući se na mišljenje vještaka, piše Novi list.
Djevojčica je bila pod utjecajem lijekova koji su bili propisani
njenoj majci, a u stanu u kojem se dogodio zločin pronađena su
prazna pakiranja više psihofarmaka.
Ona je ondje živjela sama s djevojčicom, a otac djeteta u to
vrijeme bio je u komuni gdje se liječio od ovisnosti.
Nakon što je na početku suđenja izjavila da se ne osjeća krivom, Babić se tijekom čitavog procesa branila šutnjom.
