Pravomoćnu presudu zbog nesreće s početka 2010. sud u mađarskom Kapošvaru donio je krajem studenog 2012. Čačić je odmah nakon te odluke dao ostavku na dužnost potpredsjednika vlade i ministra gospodarstva te od mađarskih vlasti zatražio dozvolu da kaznu služi u Hrvatskoj.
Nakon što je Mađarska udovoljila Čačićevu zahtjevu zagrebački Županijski sud potvrdio je mađarsku presudu, a Vrhovni sud odbio njegovu žalbu i potvrdio kaznu od 22 mjeseca uz sigurnosnu mjera zabrane upravljanja motornim vozilom od tri godine.
No, Čačićeva obrana smatra da je pritom došlo do pogrešnog pravnog tumačenja jer je prema mađarskoj presudi Čačić nakon polovine kazne trebao biti pušten na slobodu, dok se hrvatski sud vodi domaćim zakonom koji propisuje da za otpust nakon 11 mjeseci mora podnijeti posebnu molbu.
Na Čačićevu tvrdnju da bi iz mađarskog zatvora izašao prije negoli iz hrvatskog Ustavni je sud zaključio da je riječ o hipotetičkom prigovoru koje Ustavni sud nije ovlašten ispitivati.
Iako su potvrdili realnu mogućnost da bi mu zatvor u Hrvatskoj mogao potrajati dulje od 11 što je u mađarskoj presudi određeno kao minimum koji treba provesti "iza rešetaka" Ustavni je sud zaključio da Čačićeva prava nisu prekršena sve dok mu kazna ne premaši ukupna 22 mjeseca na koliko je osuđen.
Ustavni sud na kraju podsjeća da hrvatski Ustav ne priznaje pravo na uvjetni otpust, pa tu pravnu mogućnost, samu po sebi, Ustavni sud ne štiti u postupcima pokrenutim ustavnim tužbama.
