Iako još uvijek ne postoji službena potvrda identiteta tijela koje je pronađeno u obiteljskoj kući u Palovcu, obitelj je najavila sprovod Jasmine Dominić koja je nestala prije više od 18 godina i za koju se vjeruje da ju je ubila njezina sestra Smiljana Srnec koja se nalazila u pritvoru.
Sam slučaju komentirao je za RTL Danas psihijatar Ante Bagarić.
'Kako se sve to događalo'
Na pitanje radi li se o privremenoj neuračunljivosti ili duboko poremećenoj osobi, Bagarić je kazao da se to još može reći.
"Vrlo je neobičan slučaj.. I u Hrvatskoj i svijetu smo imali puno slučajeva groznih ubojstva i groznih ubojstava u obitelji, ali su žrtve bacane ili skrivane u septičke jame, bunare, vrtove... Ovo je vrlo blisko i na psihodinamskoj razini izaziva strah kod populacije, ali i kod stručnjaka. Kako se sve to događalo, da je ta blizina utjecala na sve članove te obitelji. Tko je sve sudjelovao u tome ubojstvu, skrivanju i kako su se svi ponašali tijekom tog vremena", rekao je Bagarić.
Strah je samo jedna od emocija
Poznati psihijatar rekao je kako je sigurno da osoba koja je svaki dan prolazila pokraj škrinje u kojoj se nalazilo tijelo nesretne žene živjela u neprekidnom strahu.
"Strah je samo jedna od emocija. Živi u jednom velikom sramu i velikom osjećaju krivnje. U filmovima postoje hladne ubojice, ali u stvarnosti ne postoje ubojice koje ne osjećaju to posebno afektivno stanje", rekao je Bagarić.
"Svi mi živimo sa zrelim, nezrelim i ekstremno nezrelim obranama. Ovdje su te osobe koje su znale morale koristiti ove ekstremno nezrele obrane od kojih je jedna negacija. To je kada nekome umre ili pogine dijete, o onda taj čovjek počne pjevati. Nikakvi drugi mehanizmi obrane ne dozvoljavaju preživljavljavanje. Osobe koje su znale su koristile te nezrele obrane", kazao je poznati psihijatar.
Pixsell
'Nikad ne postoji ubojstvo i da to bude kraj sukoba'
Bagarić je za RTL odgovorio i na pitanje što govori o počinitelju što je tijelo, po još uvijek neslužbenim informacija, pronađeno golo.
"To bi bila sprekulacija. Uvijek je ubojstvo povezano i sa nekim eventualno seksualnim deliktima, no još je prerano za to. No, sigurno je da je to važan podatak da se rekonstruira psihodinamika svih tih obiteljskih odnosa koji su doveli do toga tragičnog događaja i njegova nastavka", kazao je Bagarić.
"Onaj počinitelj koji skida svoju žrtvu želi je dodatno podčiniti i poniziti. Želi je dodatno ogoliti i učiniti neprepoznatljivom i slabom. Nikad ne postoji ubojstvo i da to bude kraj sukoba nego ima i nastavak, a nažalost ovdje se spominju i djeca i to se prenosi transgeneracijski", kazao je Bagarić.
Ukućani koji ništa nisu znali
Ante Bagarić tvrdi kako je nemoguće da ukućani ništa nisu znali.
"To nisam nigdje čuo, vidio ili pročitao niti bi mi teorijski bilo jasno da sve to tako funkcionira, a da se ništa ne zna o jednoj vrlo bliskoj osobi koja tako nestane pa se istražuje pa je tu. Sigurno je to vrlo teška situacija za sve te ljude pa i one koji su to počinili, a posebno teška za djecu koja sve to dobiju na svoja mala leđa", kaže psihijatar.
"Javnost je uplašena i zgrožena i važno je da od svih institucija dobivamo informacije o tom slučaju. Takvi slučajevi nas najviše plaše jer ljudi se sada pitaju tko od mojih susjeda ima što u podrumu. Kome moram reći: 'Bog', a kome "Bog, žurim', rekao je Bagarić i dodao kako će samo istina dovesti do konstruktivnog smanjenja straha koji je nastao u društvu, te kako će slučaj ostaviti velike posljedice na djecu.
Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL
Nije se dobro smijati žrtvi
"Mislim da će im trebati adekvatan tretman da sve traume prorade. Ako neko dijete ne želi u Hrvatskoj ili svijetu da ima pozornost, to je sigurno na ovaj način. Njih treba adekvatno štititi", rekao je Bagarić i dodao da Centar za socijalnu skrb mora poduzeti mjere u tom smjeru.
Mnoge su zabrinuli šaljivi komentari koji su se pojavili na društvenim mrežama vezani upravo za slučaj nesretne Jasmine.
"Humor je jedan od pozitivnih mehanizama. Dobro je da se smijemo sebi, ali to mora biti sa mjerom. Nije se dobro smijati žrtvi. Malo se moramo smijati jer se plašimo, ali sa druge strane jedna mjera ukusa bi morala uvijek ostati. Sigurno se ovdje i prelazi ta mjera ukusa. Vrlo često nemamo boljih mehanizama od humora", zaključio je Bagarić.
