Saša Modrić poginuo je 26. ožujka na čvoru Jankomir u prometnoj nesreći. Prema službenom izvješću policije, za tragediju je kriva neprilagođena brzina - 32-godišnji policajac je vozio brzo pa je izgubio kontrolu nad motorom u desnom zavoju. Udario je motociklom u metalnu zaštitnu ogradu, pao i udario u metalni stup nosača zaštitne ograde, a motocikl je nastavio nekontrolirano voziti.
“Hladno mi je, ne osjećam ruke'
Kolege su već tada isticale kako Modrić nije osjećao ruke. Nakon tjedan dana na terenu u Vinkovcima, dva policajca na motociklima te još troje policajaca u kombiju iza njih vraćali su se zajedno kući. Prije povratka stali su na benzinskoj pumpi kako bi natočili gorivo, jer ne smiju vraćati prazne motore. “Hladno mi je, ne osjećam ruke”, požalio se Saša kolegama iz Mobilne jedinice prometne policije s kojima se vraćao u bazu na Senjaku u Zagrebu.
Saša je vozio prvi, iza njega kolega, a posljednji je bio kombi. U zavoju na spoju autoceste A3 Bregana-Lipovac s Ljubljanskom avenijom, Saša je pao s motocikla, a njegovi šokirani kolege su gledali kako motocikli vozi sam. Kada su ga pronašli na livadi pored ceste, nije davao znakove života. Nije imao vidljivih ozljeda ni krvi, pa su vjerovali da mu je pukla vratna kralježnica.
Radio od 9 ujutro, a navečer morao od Vinkovaca do Zagreba
No kolege poginulog policajca ističu čitav niz okolnosti koje su izazvale nesreću i optužuju Ravnateljstvo policije.
"Zadnjeg dana, 26. 3. 2019. godine, Saša je obnašao službu od 9 do 21 sat. Oko 17 sati Modrić je s još jednim kolegom motociklistom i dvije autoophodnje nastavio put iz Vinkovaca do Zagreba jer im je taj dan završavala služba u 21 sat.
Morali su se vratiti do 20 sati u Zagreb jer imaju napisati pismena izvješća s terena koja moraju završiti do 21 sat jer se prekovremeni sati ne plaćaju", za Slobodnu opisuje kolega koji je želio ostati anoniman. Dodao je kako je te noći tempetarura bila 8 stupnjeva Celzijevih, a pri vožnji motocikla pri brzini od 130 km/h to je 1-2 stupnja.
Da su koristili taj kombi, Saša bi bio živ
"Kako je moguće da policijski službenik u mjesecu ožujku, dok temperature nisu više od 10-12 stupnjeva danju i 3-4 stupnja noću, uopće bude upućen u službu iz Zagreba na motociklu u Vinkovce, gdje nam je bila baza, dakle ukupno na 600 kilometara puta na motoru računajući oba smjera", pita se policajac.
Saša je prije tragedije radio na terenu u Slavoniji i u šest dana imao je jedan dan odmora, i to radi satnice koja je predviđena zakonom. No najviše od svega ih brine što se tragedija lako mogla izbjeći.
"U našoj Mobilnoj jedinici prometne policije postoji kombi vozilo s priključnom prikolicom koje je namijenjeno za prijevoz motocikla kada se odlazi na terene ako je loše vrijeme i loši vremenski uvjeti na cesti", opisije te dodaje kako se to vozilo se koristilo i u drugom mjesecu, kada se išlo na teren u Split i Zadar.
'Tjeraju nas da rade po takvom vremenu'
"Da se i u ovom slučaju koristila navedena prikolica, danas bi Saša bio živ", kažu i kolege.
Da nije u pitanju samo izolirani slučaj, nego ih šefovi tjeraju na teren opisuje jedan od kolega koji je bio u Splitu. Do Dalmacije su motocikle prevezli na prikolici, ali i su o dalje morali raditi u uvjetima koji nisu predviđeni propisima. U vrijeme kada je bila najjača bura i kada je puhalo 190 km na sat (i kada, je, uglavnom zabranjen promet), policajci su morali na teren.
"Ti isti naši rukovoditelji tjerali su nas da radimo po takvom vremenu. Pa ja nisam mogao otvoriti vrata na vozilu i izići iz njega, a kamoli nešto raditi i postupati. Tom prilikom temperatura je bila 4 stupnja, a stvarni osjet temperature minus 8 stupnjeva. Motociklisti su isto tako radili po takvom vremenu, što je gotovo nevjerojatno" ističe policajac. Dodaje kako je tada bio prisutan načelnik Uprave policije Ivan Merćep, koji je inače rodom iz Splita.
'Uveli su nekakve tabele, a one se ionako fingiraju'
"Nadređen nam je i znao je kakvo će vrijeme taj tjedan biti i kakvi će biti uvjeti. Pitam se pa zar nije mogao povući ljude ili odgoditi teren za tjedan dana. Sreća da onda nije nitko nastradao", opisuje njihov boravak u Splitu.
Iza svega, kako kaže, stoji pritisak nadređenih za pumpanjem rezultata.
"Uveli su nekakve tabele, statistike kojima se prati rad svakog službenika na način da se za svaki prekršaj ili bilo koje drugo postupanje donose nekakvi bodovi i ako na kraju mjeseca imaš malo bodova, nisi ništa radio, te se na taj način vrši mobing i pritisak na policijske službenike. Način kažnjavanja je da te se ne šalje na terene da ne bi dobio dnevnicu ili neki drugi način", opisuje te dodaje kako je najgore od svega da se ti isti rezultati ionako lažno prikazuju i fingiraju.
'A koliko je samo već prošao tog dana'
"Na to su ih upozoravali vođe grupe, ali nema od toga koristi. Ne dopuštaju se prekovremeni sati pa, recimo, kad smo na terenu kao u gore navedenom slučaju gdje je stradao Saša Modrić, taj zadnji dan sam radio od 9 do 21 sat u Splitu, a tek oko 18 sati se dopušta povratak za Zagreb", kaže. To možda zvuči puno, ali u tih tri sata policajac mora stići ne samo prevaliti 300 kilometara nego i natočiti gorivo te napisati i predati sva izvješća. I to sve nakon što su cijeli dan proveli na terenu.
"Pa ljudi se narade šest dana i kako će takvi umorni još toliko kilometara odvoziti da se vrate, kao što je naš Saša vozio više od 300 kilometara na povratku iz Vinkovaca za Zagreb, a da se ne govori koliko je taj dan prešao na motociklu dok je radio na terenu", zaključuje.
Sindikat policijskih službenika traži utvrđivanje odgovornosti
Sindikat policijskih službenika obratio se dokumentom ravnatelju policije Nikoli Milini.
"Zanima nas u konkretnom slučaju, kako je naš pokojni kolega radio tog tjedna, a osobito toga dana kada se tragedija dogodila i da li je kolegi toga dana kada je nastradao osiguran odmor tj. stanka na koju je imao pravo sukladno odredbama KUSN-a te koliko je sati proveo na poslu i prevalio kilometara toga dana, a koliko je sati odradio i prevalio kilometara prethodnih dana u tekućem radnom tjednu.
Naime, općepoznato je da je umor jedan od najvećih neprijatelja sigurne vožnje, a u konkretnom slučaju od policijskih službenika – motociklista, očekuje se, uz upućivanju na izvršenje konkretnih zadaća i vožnja službenog motocikla koja zahtijeva viši stupanj pažnje i opreza od vozača osobnog automobila i drugih građana. Nesporno je da je poginuli policijski službenik u konkretnoj situaciji bio pod određenim pritiskom i da je osjećao odgovornost da povjerenu mu zadaću obavi na vrijeme koje je propisao njegov rukovoditelj, stoga su se u konkretnom slučaju organizacije rada morali uzeti u obzir propisi koji reguliraju maksimalno dozvoljeno trajanje vožnje za profesionalne vozače što je regulirano Zakonom o radnom vremenu, obveznim odmorima i uređajima za bilježenje udaljenosti u cestovnom prijevozu", napisali su u pismu.
'Policajce se dovodi do iznemoglosti'
Od ravnatelja policije traže utvrđivanje odgovornosti zapovjednika Mobilne jedinice prometne policije u konkretnom slučaju.
"Protuzakonitom organizacijom rada kojim se policijske službenike dovodi do iznemoglosti i konstanto ih se požuruje u izvršenju službenih zadaća kako se ne bi prouzročio prekovremeni rad ili veći iznos dnevnice, dok s druge strane smo svi svjedoci kako pojedini rukovoditelji izmišljaju nepotrebne nadzore, koje mogu obaviti i u redovnom radu, da bi sebi i svojim suradnicima pisali prekovremene sate koji znatno više opterećuju proračun nego prekovremeni sati policijskih službenika na terenu koji ionako rade za mizernu plaću koja i s tim „silnim“ prekovremenim satima ne prelazi davno obećanih 5.000,00 kuna plaće", zaključuje se u dokumentu.
