U četvrtak, kada je 45- godišnji Đuro Đurić u Rovinju navodno gušenjem ubio svog sina L. Đurića, u mališanovoj školi pripremao se roditeljski sastanak. Nikoga na tom sastanku nije bilo da posluša hvale na račun devetogodišnjaka.
arti-201005210604006Majka je, nakon što joj se sin nije javljao na mobitel, došla u stan bivšeg supruga, našla svoje dijete, iznijela ga ispred zgrade gdje ih je pronašla i policija. "Pomognite mu, pomognite mu!" zapomagala je majka, koja se teško miri s činjenicom da joj sina više nema. Iz podstanarskog stana u kojem živi, a na čijim vratima piše njeno djevojačko prezime, ali i prezime njenog bivšeg supruga, čuju se samo jauci.
"Žena je u šoku, dali smo joj normabele, ona ne prihvaća realnost nego stalno ponavlja 'to nije istina, to se nije dogodilo'", izjavio je liječnik Vlado Bjelajac. Susjedi za nju kažu kako je radila nekoliko poslova kako bi prehranila svoju djecu. Đuro, u međuvremenu, nije radio ništa osim što je skupljao boce i pio. No kobnoga dana pijan nije bio i nikome nije poznato zašto je digao ruku na sina.
Poznato je, pak, da je zbog nasilja u obitelji već i prije bio prijavljivan. "Djeca su ga voljela i zato majka tu nije mogla previše nešto napraviti", kazala je za Večernji list ravnateljica Centra za socijalnu skrb u Rovinju Eda Rajko. Potvrđuje to i izjava 17- godišnje Đurićeve kćeri koja je psihologinji iz Centra za socijalnu skrb rekla: "Nije to tata napravio!".
"Poznato je da je on alkoholičar pa je čak imao i sudsku mjeru liječenja od alkohola, ali to nije učinio. Radio je samo povremeno, a u biti je živio od sakupljanja boca, ponekad je i sina vodio sa sobom na taj 'posao' zbog čega je majka negodovala. Najčešće se bunila zbog toga što se djeca nisu kući vraćala po dogovoru. Godinu dana smo provodili nadzor nad kontaktima bivših supružnika jer je on vrijeđao ženu", ispričala je ravnateljica Rajko.
Pitanje ograničavanja susreta s djecom majka i socijalni radnici pokrenuli su još lani u lipnju, međutim, majka smatra da je Centar tu zakazao. Još 2006. Đuriću je zbog nasilja i prijetnji izrečena kazna zatvora na godinu i devet mjeseci, ali je preinačena na uvjetnu od četiri godine. Lani u siječnju opet je zbog nasilja u obitelji kažnjen sa 30 dana zatvora i obvezom liječenja od alkohola. Četiri mjeseca kasnije novčano je kažnjen zbog zlostavljanja obitelji, no nasilničko ponašanje prema supruzi i zapuštanje djeteta opet je zabilježeno u veljači ove godine.
"Nikad mira nismo imali, stalno smo zvali policiju. On je često vikao na bivšu suprugu, vrijeđao je, prijetio njoj i malome", svjedoče i susjedi nesretne žene.
Prethodni članci:
arti-201005210194006 arti-201005200961006