Neadekvatni uvjeti: Država mora platiti 50.000 kuna bivšem zatvoreniku iz Vinkovaca

Republika Hrvatska mora platiti 50.000 kuna bivšem zatvoreniku, Vinkovčaninu S.M., zbog loših uvjeta, odnosno zbog prenapučenosti triju hrvatska zatvora u kojima je boravio.

Država će morati platiti i 6.267,38 kuna za troškove parničnog postupka na Općinskom sudu u Vinkovcima.

S.M., koji je bio osuđen na tri godine i šest mjeseci zbog zlouporabe droga, tražio je 67.400 kuna, odnosno 200 kuna po danu. "Cijeneći da je iznos od 200 kuna nadnica osobe bez kvalifikacije koja radi dnevno 10 sati. Sud je kao primjerenu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju dosudio tužitelju iznos od ukupno 50.000 kuna, a iz čega onda proizlazi da mu je za svaki dan proveden u zatvoru, dosudio iznos od oko 85,00 kuna", navodi se u obazloženju presude, piše Glas Slavonije. Za vrijeme suđenja S.M. je boravio u zatvoru u Osijeku, i to od 9. rujna 2010. do 26. svibnja 2011., gdje je najprije bio smješten u sobu broj 14, koja je bila površine 42 m2, a u kojoj se nalazilo ukupno 18 kreveta, te još dva madraca na podu, pa je tako u toj sobi boravilo ukupno 20 zatvorenika,odnosno nije imao na raspolaganju površinu koju predviđa Zakon o izvršavanju kazne zatvora.

U razdoblju od 9. veljače 2011. pa do 7. srpnja 2011. bio je premješten u sobu broj 20 površine 24 m2, i to zajedno sa još 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao neodgovarajući smještaj, odnosno na raspolaganju je imao samo dva m2, nakon čega je ponovno vraćen u prethodnu sobu broj 14.

Od 21. svibnja 2011. navodi da se nalazio na Odjelu dijagnostike i programiranja u Remetincu u Zagrebu, gdje je bio smješten u sobi broj 18, koja je bila površine 22 m2, zajedno s još preostalih 11 zatvorenika, tako da je i u toj sobi imao na raspolaganju samo 1,83 m2.

Od 15. srpnja 2011. do 10. kolovoza 2011. premješten je u drugu sobu u Zatvoru u Remetincu površine 12 m2, zajedno s još drugih 7 osoba. Od 10. kolovoza 2011. navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Gospiću, gdje je također bio smješten u sobama različite površine, ali uvijek s većim brojem osoba, zbog čega ni tom prilikom nije imao na raspolaganju odgovarajuću površinu koja je propisana Zakonom o izdržavanju kazne zatvora. Posebno je u tužbi naveo da se u svim zatvorskim ustanovama u kojima je bio smješten u sobi nalazio zajedno s osobama koje su bile osuđene za teška kaznena djela, odnosno da se nije vodilo računa da se u zajedničku prostoriju smještaju osobe za slična kaznena djela, pa je na taj način svakodnevno proživljavao strah i agoniju i strahovao za vlastiti život. Tako navodi da ga je tijekom boravka u Zatvoru u Gospiću 16. siječnja 2013. fizički napao drugi zatvorenik. S obzirom na to smatra da je tijekom svog boravka u zatvoru bio izložen ponižavajućem postupanju, odnosno postupanju koje ne odgovara pravnom standardu postupanja koje poštuje dostojanstvo osuđenika predviđeno Ustavom.

Dva sata izvan ćelije

Na taj način boraveći na izdržavanju kazne zatvora ukupno 37 mjeseci ističe da je trpio osjećaj nelagode, sramote, straha, duševne boli i povredu časti, zbog neodgovarajućih prostora u istim ustanovama koje nisu sukladne standardima koji su propisani Zakonom o izdržavanju kazne zatvora, niti su zadovoljavali minimalne stambene, higijenske, kulturološke i ideološke uvjete, pa su protivni i Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vinkovčanin je u tužbi naveo i da je na neodgovarajuće uvjete u zatvorima i kaznionicama u Hrvatskoj upozorio i Europski sud za ljudska prava u nekoliko presuda u kojima je osudio RH u razdoblju od 2006. godine. Saslušani svjedok D. Č. opisao je uvjete njegova zajedničkog boravka s tužiteljem u Zatvoru u Osijeku. Svjedok je rekao da je jedno vrijeme bio u sobi sa S.M. Po njemu je ta soba bila nešto veće površine i u njoj je bilo smješteno deset kreveta na kat, ali se uvijek smještalo 20 do 25 zatvorenika, zbog čega je netko morao spavati na madracu na podu, te da nisu imali ni odgovarajući smještaj za stvari za sve njih, nego su postojali ormarići za 5 do 6 osoba, a drugi su svoje stvari držali u kutiji pod krevetom.

Mogućnost tuširanja je postojala, i to obično tri puta tjedno u odvojenom dijelu s tuševima, ali bi se tada skupno tuširalo 20-ak zatvorenika. Dok je boravio u zatvoru u Osijeku, nije imao mogućnost kretanja između soba ili po hodnicima, nego su stalno bili zatvoreni u sobama i imali su mogućnost izlaska u šetnju jedan sat prije podne i jedan sat poslije podne.