Tridesetsedmogodišnjem Marku Kartaliji na Županijskom sudu u Zagrebu izrečena je nepravomoćna presuda za ubojstvo poznanika Alena B. lani u siječnju u Prozorskoj ulici na zagrebačkoj Trešnjevci. Prema optužnici, on je prijatelja ubio kuhinjskim nožem u stražnji dio lijeve natkoljenice i u desnu stranu prsišta. Prethodno su te večeri družili se i pili. Zločin je počinio u teškom pijanom stanju, s 2,71 pormila alkohola u krvi. Proglašen je krivim i izrečena mu je presuda - kazna zatvora u trajanju od 12 godina.
Kako piše Jutarnji list, kada je to čuo, osuđeni je zavapio: "Isuse Bože, zar toliko!?"
Ujedno mu je određena i mjera liječenja od ovisnosti od alkoholizma, a oslobođen je plaćanja troškova sudskog postupka i braniteljice po službenoj dužnosti.
Otegotne i olakotne okolnosti
U prilog mu nije išlo to što je već ranije bio kazneno evidentiran zbog teške krađe i što je dvije godine boravio u zatvoru zbog razbojništava. U olakotne okolnosti ubrojano mu je što je ubojstvo počinio pod utjecajem alkohola i to što je otac djeteta o kojemu brine.
Otegotne okolnosti bile su mu počinjenje samog djela i činjenica da zločinu nije prethodio sukob. Za sud je Kartalija pokazao izraženi stupanj zločinačke volje: odjeću i sebe je nakon ubojstva oprao te otišao leći pokazavši bešćutan i bezobziran odnos prema žrtvi koju poznaje dva desetljeća. Izostale su i emocije, kajanje i žaljenje kao i samokritičnost prema ovisnosti jer negira alkoholizam i potrebe za liječenjem, piše Jutarnji list.
"Iskaz optuženog sud nije prihvatio, iznio je neistinite konstrukcije usmjerene izbjegavanju kaznene odgovornosti", kazala je sutkinja navodeći da je Kartalijin iskaz bio konfuzan i pun proturječnosti.
"Promašena je obrana da je okrivljeni spašavao samo svoj život. U trećem iskazu u sudnici, okrivljeni se koristio bilježnicom iz koje je čitao te je istaknuo da ga je oštećeni čak dva puta uhvatio pa da se nakon toga popiknuo i pao, ali da ne zna odakle ozljede. A u prijašnjim iskazima je tvrdio da je ozljeda na prsnom košu nastala kad je Alen pao na njega", dodala je sutkinja ukazujući i da prema smjeru ubodnog kanala u prsištu takva ozljeda nije mogla nastati slobodnim padom već jačim zamahom ruke i silom.
'Loše mi je, imam ružne snove, živim za sina'
Kartalija je rekao da se ne osjeća krivim rekavši da je njegov poznanik njega prvi napao svojim nožem u svojoj kući.
"Znajte, meni je od ovog djela strašno loše. Imam ružne snove, živim za svog sina i on mi je jedina nada u životu. A tog 22. siječnja Alen B. mi je pozvonio na portafon zgrade. Mama se javila i rekla da me nema doma, a on je rekao da mu dođem u Prozorsku. Zvao sam ga sa maminog mobitela ali nisam ga uspio dobiti. Otišao sam kasnije do Alena, kucao sam mu. Mislio sam da se napio i da spava pa sam otišao nazad doma. Sutradan, igrala je Hrvatska rukomet te sam otišao do lokala gledati utakmicu, a gazda kafića mi je rekao da me bio tražio neki lik. Popio sam sedam piva, bio sam pijan i otišao potom k Alenu. Gorilo mu je svjetlo, otvorio mi je vrata, bio je pijan ali ne toliko da ne može hodati. Sjeli smo i pili, pričao mi je da je bio 20 godina u Lepoglavi, da je odradio nekog policajca i neke pljačke", kazao je.
Potom je, po vlastitim riječima, oko 4 ujutro odlučio krenuti kući što se njegovom poznaniku nije svidjelo.
'Mislim da se on nabio na nož jer se okrenuo'
"Ustao sam sa stolice, a on mi je prepriječio put nogom. Vidio sam nož prislonjen mu uz njegovu nogu. Stan mu je bio pun noževa. Od straha i šoka sam se pribrao te mu rekao da ću mu opet doći. Ne znam što ga je toliko okrenulo, valjda ta tri promila izmiješanih sa Xanaxima. Primio me za vrat i rekao mi da će me ubiti. Zamahnuo je nožem ispred mene, mislio sam da se upiknuo te me primio za duksu i rekao mi da će me zaklati. Probo bi me cijelim nožem u trbuh da se nisam izmaknuo. Kad je pijan vrlo je agresivan. Uspio sam mu uzeti nož i spustiti ga niz nogu, a on se ponovno zaletio u mene i primio me pa sam se popiknuo i pao na leđa. Dočekao sam se na ruke, nož sam imao ja u ruci, a on nije odustajao. Mislim da se on nabio na nož jer se okrenuo ili se odbacio, ne sjećam se. Ostao je ležati na podu i mrmljati. Kajem se radi toga, ali ja sam spašavao svoj život – dodao je Kartalija ističući kako niti jedan ubod nije vidio na Alenu, a niti krv. Nakon toga je istrčao na ulicu tražiti pomoć gdje je zaustavio jednog prolaznika. Umjesto da pričeka Hitnu i policiju, Kartalija se udaljio niz ulicu prema stanu gdje se presvukao i oprao odjeću te otišao leći.
Kazao je i da ga nije namjerno ubo nožem jer da za time nije bilo potrebe.
"Pa ja imam 100 kilograma, a on je imao jedva 60 s krevetom. Ja njega otpuhnem da hoću, a ne da ga idem ubadati. Kad sam otišao iz stana na njemu nije bilo kapljice krvi i bio je živ", ispričao je na sudu.
