Elio Lorencin je umirovljeni pravosudni policajac iz Pule. 24 godine je proveo u službi nakon čega je otišao u mirovinu.
Kaže kako je u mirovinu otišao čim je stekao uvjete jer mu je bilo dosta svega. Trećinu života, kako sam kaže, proveo je s teškim kriminalcima i ubojicama kojima je u zatvoru bilo bolje nego na slobodi.
"Sve sam više radio, pritisak je bio sve veći jer nas je bilo premalo, a plaća je bila sve manja", kazao je Lorencin za Glas Istre.
Vrijeme službovanja opisuje kao 'ludo vrijeme'.
"Puno raznih, zanimljivih situacija. Ali uvijek moraš biti smiren. Emocije moraš ostaviti ispred ulaznih vrata. Smirenost i oprez. To mora imati pravosudni policajac. Sam si na svom odjeljenju s 50, 60 ili 70 zatvorenika. Doslovno si sam. Nema opuštanja. Napet si kao nategnuti luk i strijela. Stalno procjenjuješ situacije da li ti prijeti opasnost koju ne možeš uvijek izbjeći. Kroz sve te godine staža naravno da sam doživio nekakve napade. Zatvorenici uvijek prvi napadnu. Najčešće napadaju jer se žele ostalima dokazati. Tako misle da grade svoj autoritet. Pravi kriminalci se tako ne ponašaju. Njima nasilje nije potrebno da bi se pozicionirali unutar zatvoreničke hijerarhije", otkriva ovaj bivši policajac.
"Ovdje je recimo bio Hrvoje Petrač. Gospodin čovjek. Pristojan. Zna pravila. On meni svako jutro 'dobro jutro šefe'. Ja njemu uredno odgovorim 'dobro jutro'. Međusobno se poštujemo. Nije bilo nikakvih ekstra traženja ili slično. Čovjek je znao u koji je sustav ušao. Odmah je shvatio pravila i s takvima nemaš problema. Ali ovi koji se žele dokazati, najčešće sitni kriminalci… Problem je što moraš čekati da te on prvi napadne. I zato je uvijek u prednosti. On kreće na tebe, a ti mu moraš reći i upozoriti ga: "Gospodine, ja ću upotrijebiti sredstva prisile!" Po zakonu mu to moram reći, a on me u međuvremenu može napasti i teško ozlijediti. Nije se to jednom dogodilo. Problem je što si sam na odjelu s 60 zatvorenika. Uvijek si sam. To je tvoje odjeljenje. Sam ih moraš dovesti u red. Scene su kao u filmu. Ti si im tamo sve", opisuje Lorencin.
Prebio zatvorenika
Priznaje i kako se dogodila situacija u kojoj nije mogao uspostaviti samokontrolu.
"Jednom mi je jedan zatvorenik opsovao majku koja je neposredno prije toga umrla. Razbio sam ga, priznajem. Poslan sam na stegovnu, određena mi je kazna, skinuto mi je s plaće 10, 15 posto, mislim na šest mjeseci. No, mirno sam spavao jer sam znao da je to sastavni dio posla", prisjeća se.
"Nepisano je pravilo da se najveći kriminalci najbolje ponašaju. Veliki dileri droge su, recimo, najkorektniji. Mali, sitni glupsoni koji žele ispasti face, e oni su problem. Zatvorenici imaju svoja pravila. Zakon jačeg i zakon novca. Imaju ustrojen neki svoj svijet. U te se odnose ne miješamo, osim ako nema narušavanja kućnog reda", otkriva bivši pravosudni policajac.
