Puno je opasnih situacija u kojima se novinari nađu tijekom obavljanja svog posla. Opasnosti su posebno izvrgnuti oni koji prate crnu kroniku. I to ne iz sudnica ili redovitih konferencija za novinare u policijskim prostorijama, već oni na terenu.
Svaki teren je neizvjestan i nikad ne znaš tko i što će te ondje dočekati. Stoga smo odlučili prisjetiti se nekoliko upečatljivijih slučajeva u kojima su se novinari izložili opasnosti i svoju 'glavu stavili na panj'.
Dušan Miljuš je u novinarstvu više od 30 godina, a za Vijesti.hr se prisjetio pobune u zatvoru u Lepoglavi.
"Počelo je 4. srpnja 1990. godine popodne. Dio zatvorenika okupio se u 'Zvijezdi', poznatom dijelu lepoglavske kaznionice nezadovoljan jer su očekivali da će HDZ nakon pobjede na prvim višestranačkim izborima rehabilitirati ne samo političke, nego i sve zatvorenike na odsluženju zatvorske kazne, a što se nije dogodilo", započeo je svoju priču Miljuš.
"Kako se pobuna nije smirivala, dan kasnije u redakciji je odlučeno da ćemo kolega, Mladen Stražimir, sada pokojni kolega i doajen crne kronike Večernjeg lista, i ja ići u Lepoglavu jer na razgovor s Upravom zatvora, stižu tadašnji potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks i ministar pravosuđa Branko Babac", nastavio je poznati novinar dodajući kako su se trebali obaviti razgovori s pobunjenim zatvorenicima koji su postavili svoje uvjete.
Zatvorenici su imali dodatni zahtjev
Situacija je, kaže, bila napeta s obje strane, kako zatvorenika tako i zatvorskih stražara. Međutim, bijesni zatvorenici imali su dodatni zahtjev. Naime, nakon što su političari saslušali njihove uvjete, oni su inzistirali na razgovoru s novinarima.
"Zahtijevali su prisustvo novinara i nisu pristali na njihov središnji zahtjev da se u roku od 10 dana svima smanje kazne od 25 do 40 posto nakon čega su političari otišli uz poruku da će primiti svaku molbu za pomilovanje. Jedan od zahtjeva zatvorenika bio je da mi novinari razgovaramo s njima bez prisutnosti stražara", pojašnjava Miljuš koji danas radi u Jutarnjem listu.
"Straža nas je pokušala odgovoriti od razgovora sa zatvorenicima, govoreći nam kako ulazimo nasamo među ljude među kojima su opasni kriminalci; ubojice, silovatelji, nasilnici… I nije nam bilo svejedno kad smo čuli neka imena o kojima smo otprije znali iz "crnih kronika". S druge pak strane, naše odbijanje moglo je samo pogoršati situaciju. Jer, dok su trajali razgovori o njihovim zahtjevima napetost se mogla rezati nožem. Hodnici su bili ispunjeni zatvorenicima. Zapravo su oni u tim trenutcima bili "vladari situacije" bez obzira na prisustvo stražara. Galama, napetost, godinama nagomilane tenzije u svakom su trenutku mogle prijeći u nekontrolirani izljev bijesa i eskalaciju nasilja. Bili smo svjesni da bi u tom trenutku bili, slikovito govoreći, kao vezani taoci u kavezu", nastavio je svoju ispovijest.
Priče zatvorenika iz prve ruke
Ali, bez obzira na opasnost i strah, iskreno priznaje, vukao ga je taj novinarski nerv da čuje njihove priče. Kolega Stražimir i Mario Profaca iz Slobodne Dalmacije su bili stariji i pokušavali su ga odgovoriti od toga da pođe s njima. S obzirom na njihovo tadašnje iskustvo mogli su bolje procijeniti koliko je situacija uistinu opasna.
"Zapravo, željeli su me zaštititi, ali ja nisam htio odustati iz solidarnosti s njima. A i želio sam bez obzira na opasnost i napetost situacije čuti iz prve ruke priče zatvorenika", kaže Miljuš.
"Ušli smo u, koliko se sjećam, prostoriju koja je izgledala poput veće učionice gdje su već u klupama sjedili osuđenici. 'Moderator' je bio vođa pobune Branko Markovac, koji je služio kaznu za dvostruko ubojstvo i silovanje maloljetnice. Sjeo je s nama za stol nasuprot ostalim zatvorenicima. On je bio autoritet svim zatvorenicima. Od nas su zahtijevali da slušamo njihove razloge zašto misle da moraju izaći iz zatvora i nisu nas pristali pustiti dok ih ne saslušamo. Trajalo je to satima. Dobro se sjećam kako je Branko Markovac, koji je iza sebe imao i robijanje na Golom otoku gdje je ubio zatvorenika u jednom trenutku rekao: "Ja sam u zatvor ušao kao mladić, zar ću izaći kao djed?!". To njegovo predskazanje se obistinilo jer je nakon izlaska iz zatvora u međuvremenu počinio dva ubojstva i doista kazna nakon drugog ubojstva za njega je i doživotna zatvorska kazna", ispričao je Miljuš.
"Znali smo da su ispred vrata zatvorski stražari, ali situacija nije bila niti malo ugodna. Markovac je uspio smiriti neke zatvorenike koji su htjeli biti i agresivni prema novinarima, ali nakon višesatnog ‘zatočeništva’ izašli smo i objavili smo dio njihovih ispovijesti. Nakon višesatnog ‘zatočeništva’ u prostoriji bez prozora, zaključani nakon što smo završili razgovore osjetili smo olakšanje. Ali, ispratile su nas poruke kako će oni pratiti hoćemo li objaviti njihove priče. Neke od njih kasnije sam sretao i na slobodi, ali i u sudnicama", prisjeća se poznati novinar tog neugodnog iskustva.
Nova pobuna
Bila je to pobuna koja je okončana bez uporabe sile. Međutim, već sljedeće, 1991. godine, opet je izbila pobuna u lepoglavskoj kaznionici, ali tada novinari nisu imali pristup, a pobunu je uspješno okončala specijalna policija iz Lučkog i pripadnici varaždinskih specijalaca "Roda".
"U više od 30 godina rada u novinarstvu ovo je bila jedna od opasnijih, ali nikako opasna situacija kao neke druge koje su bile puno rizičnije i opasnije. Ali ovo je bila jedna od rijetkih u kojima smo mi novinari na izvjestan način bili tampon zona ili medijator među sukobljenim stranama”, završio je svoju priču Miljuš i dodao kako je jedna od takvih situacija bila i kad je višestruki ubojica Srđan Mlađan tražio da novinari budu prisutni tijekom njegovih pregovora s policijom.
"Malo je poznato da je i Vinko Pintarić, peterostruki ubojica kad je bio okružen specijalcima prije nego će biti ubijen u akciji policije kod Velikog Trgovišća 23. svibnja 1991. godine tražio je da dođu novinari. Međutim, policija je procijenila da bi to bilo prerizično, Ubijen je u akciji policije. Tijekom višegodišnjeg bijega slao je i putem odvjetnika pisma u kojima mi se obraćao i obrazlagao svoje postupke i obzirom da je kolega Stražimir, kojeg smo svi zvali Straža, preko policijske radio stanice čuo da traži novinare, to jutro prije početka završnice akcije bili smo blizu mjesta gdje ga je policija držala u okruženju. Ali, dalje od blokadnog punkta nismo mogli", zaključio je svoju priču o opsanim situacijama u kojima se našao, Dušan Miljuš.
