Iduće čega se sjećam su policajci koji su me odvozili u Kliniku za traumatologiju. Još neko vrijeme bila sam pri svijesti, a zatim su me uspavali i odvezli na operaciju. Dva tjedna bila sam na liječenju. Nakon toga, idućih godinu dana, nisam išla u školu, a nastavu tjelesnog odgoja više nikada nisam mogla pohađati", riječi su 32-godišnje K. B., doktorice računarstva, jedne od prvih čije je svjedočenje čulo sudsko vijeće Županijskog suda u Zagrebu koje zbog ratnog zločina protiv civila vodi postupak protiv Milana Martića i Milana Čeleketića. Ovoj dvojici vođa pobunjenih Srba u Hrvatskoj sudi se zbog napada na Zagreb, Jastrebarsko i Karlovac 2. i 3. svibnja 1995. godine kada je poginulo sedam civila, a 218 ih je ranjeno.
Odmazda za "Bljesak"
Taj napad Martić je naredio kao odmazdu za operaciju "Bljesak" što ju je Hrvatska vojska izvela 1. svibnja. Haškom presudom kojom je osuđen na 35 godina zatvora Milan Martić već je proglašen krivim za raketni napad na Zagreb, pa se zagrebačka optužnica odnosi na njegovu ulogu u napadima na Jastrebarsko i Karlovac. General-majoru Milanu Čeleketiću kojeg je Martić u veljači 1994. godine imenovao komandantom glavnog štaba tzv. Srpske vojske Krajine, sudi se i za napad na Zagreb i za raketiranje Karlovca i Jastrebarskog.
Ovaj proces počeo je tek u svibnju ove godine nakon što je konačno odlučeno da će se i Martiću i Čeleketiću koji su nedostupni hrvatskom pravosuđu suditi u odsutnosti. Nakon više od 21 godine od tog brutalnog napada sada su i prvi svjedoci pred sucima opisali što se događalo na ulicama u samom središtu grada kamo su pale rakete sa "zvončićima".
Posljedice ranjavanja
Unatoč tome što je bila 11-godišnja djevojčica i što je od tada prošlo iznimno puno vremena, K. B. očito se još uvijek živo sjeća svega.
"I danas trpim posljedice ranjavanja. Od tada mi je smanjen kapacitet pluća i imam 30-postotnu invalidnost", odgovorila je svjedokinja na pitanja sudaca.
I K.Š. te 1995. godine imao je 11 godina. S majkom je 2. svibnja bio u središtu grada kada su počele padati rakete.
"Nije se oglasila sirena koja upozorava na opasnost, već se samo dogodio udar. Zamaglilo mi se pred očima, a kada sam došao k svijesti ležao sam u blizini urarske radnje u Draškovićevoj ulici. Donji dio tijela nisam uopće osjećao. Oko mene je bilo sve puno krvavih ljudi, a ekipe Hitne pomoći i taksisti odvozili su ih u bolnice. Jedan taksist povezao je mene i još dvojicu ranjenika do Klinike za traumatologiju", prisjetio se na sudu svjedok Š. koji je ranjen u obje noge i leđa. I danas nosi gelere u leđima jer su liječnici ocijenili kako bi njihovo vađenje bilo preopasno.
Brojne žrtve
"I moja majka ranjena je tada, no njezine su ozljede bile nešto lakše", dodao je svjedok koji je od posljedica ranjavanja ostao 50 postotni invalid.
V.P. u vrijeme raketiranja Zagreba imao je 17 godina i tog se dana s prijateljem vraćao iz škole.
"Bili smo negdje kod Strosmsmayerovog trga kada je grunulo. U prvi mah pomislio sam da je eksplodirao plin i da su nas zasuli dijelovi fasade. No moj prijatelj, koji je bio prognanik iz Bosne, shvatio je odmah da je u pitanju granata. Tek nakon toga oglasila se sirena za opasnost. Mene su 'zvončići' pogodili u glavu, ruku, nogu i pluća. I prijatelj je bio ranjen. Mene su odvezli u bolnicu na Rebru, a sada više ne znam što je bilo s njim", ispričao je svjedok P. koji sada radi kao elektrostrojarski tehničar i sam je otac troje djece, a kada ga zabole pluća uvijek se iznova prisjeti ranjavanja 2. svibnja 1995. godine.
"Tući ćemo i dalje njihove gradove"
Milan Martić, koji još služi kaznu u zatvoru u Estoniji napad na Zagreb komentirao je ovim riječima: "Ovo što je Hrvatska napravila prema nama, radi se o zločinu koji je potpomognut stranim silama Njemačkom i Amerikom. Jedna bitka ne znači izgubljen rat. Za ovo što je Tuđman napravio mi smo bombardirali sve njihove gradove, Zagreb i jučer i danas, Sisak. Ako budu dalje to radili, tući ćemo i dalje njihove gradove, evo već su molili da prestanemo gađati Zagreb.
A nisu napali samo ovdje već i u Dalmaciji i u Lici. Liku smo oslobodili, a s Velebita smo skinuli njihove snage". Snimka te njegove izjave nalazi se među dokazima u ovom sudskom procesu.
Čeleketić živi u Srbiji koja ga ne želi izručiti hrvatskom pravosuđu.
